Equisetum predstavlja rod rastavića koji rastu prvenstveno na vlažnim mestima. Kod nekih vrsta navedenog roda javlja se dimorfizam. Kod jedne grupe u proleće se javlja negranat žućkast fertilni izdanak sa sporonosnim klasićem na vrhu koji odumire nakon sazrevanja i izbacivanja spora, zatim izrastaju razgranati, sterilni vegetativni izdanci.[3]

Equisetum
Vremenski raspon: Kalovijan[1]-Holocen
Equisetum telmateia subsp. telmateia
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Klasa: Polypodiopsida
Potklasa: Equisetidae
Red: Equisetales
Porodica: Equisetaceae
Rod: Equisetum
L.
Tipska vrsta
Equisetum arvense
Vrste

Vidi tekst

Sinonimi[2]
  • Allostelites Börner
  • Hippochaete Milde

Equisetum je „živi fosil”, jedini živi rod cele potklase Equisetidae, koji je tokom više od 100 miliona godina bio mnogo raznovrsniji i dominirao je podlogom kasnopaleozojskih šuma. Neke ekvisetide su bila velika stabla koja su dostizala do 30 m (98 ft) visine.[4] Rod Calamites iz porodice Calamitaceae, na primer, izobilan je u naslagama uglja iz perioda karbona. Smatra se da je obrazac razmaka čvorova u konjskim repovima, gde su oni prema vrhu izdanka sve bliži jedan drugome, inspirisao Džona Napijera da izmisli logaritme.[5] Savremeni konjski repovi su se prvi put pojavili tokom perioda jure.

Površno sličan, ali potpuno nepovezan rod cvetnih biljaka, kobilji rep (Hippuris), povremeno se naziva „konjski rep“, a kao zabuna, naziv „kobiljin rep“ se ponekad primenjuje na Equisetum.[6]

Taksonomija

uredi

Vrste

uredi

Živi članovi roda Equisetum podeljeni su u tri različite loze, koje se obično tretiraju kao podrodovi. Naziv tipa podroda, Equisetum, na latinskom znači „konjska dlaka“, dok naziv drugog velikog podroda, Hippochaete, na grčkom isto tako znači „konjska dlaka“. Hibridi su uobičajeni, ali je hibridizacija zabeležena samo između članova istog podroda.[7] Dok se biljke podroda Equisetum obično nazivaju konjskim repovima, biljke podroda Hippochaete se često nazivaju rogoznim bičevima, posebno kada su nerazgranate.

Dve biljke roda Equisetum se komercijalno prodaju pod nazivima Equisetum japonicum (prešasti rep) i Equisetum camtschatcense (kamčatski rep). One su tipovi vrste E. hyemale var. hyemale, iako se mogu navesti i kao zasebne varijante E. hyemale.[8]

 
Equisetum hyemale (hrapavi konjski rep) u Pariskom parku cveća

Evoluciona istorija

uredi

Najstariji ostaci modernih konjskih repova iz roda Equisetum se prvi put pojavljuju u ranoj juri, predstavljeni sa Equisetum dimorphum iz rane jure Patagonije[9] i Equisetum laterale iz rane-srednje jure Australije.[10][11] Okamenjeni ostaci Equisetum thermale iz kasne jure Argentine pokazuju sve morfološke karakteristike savremenih članova roda.[12] Procenjena podela između Equisetum bogotense i svih ostalih živih Equisetum se procenjuje da se dogodila najkasnije u ranoj juri.[11]

Podrod Paramochaete

uredi
  • Equisetum bogotense Kunth – Andski konjski rep; planinska Južna Amerika do Kostarike; uključuje E. rinihuense, koji se ponekad tretira kao posebna vrsta. Ranije uključeno u podg. Equisetum, ali Christenhusz et al. (2019)[13] su je preneli ovde, pošto se smatra da je E. bogotense sestra preostalih vrsta u rodu.

Podrod Equisetum

uredi
  • Equisetum arvense L. – poljski konjski rep; cirkumborealno naniže kroz umerene zone
  • Equisetum diffusum D.Don – himalajski konjski rep; Himalaji Indije i Kine i susednih nacija iznad odo 1500 stopa (450 m)
  • Equisetum fluviatile L. – vodeni konjski rep; cirkumborealno naniže kroz umerene zone
  • Equisetum palustre L. – močvarni konjski rep; cirkumborealno naniže kroz umerene zone
  • Equisetum pratense Ehrh. – livadska konjski rep, hladovinski konjski rep, senoviti konjski rep; cirkumborealne, osim u tundri naniže kroz hladne umerene zone
  • Equisetum sylvaticum L. – šumski konski rep; cirkumborealno naniže kroz umerene zone, ograničeniji u istočnoj Aziji
  • Equisetum telmateia Ehrh. – veliki konjski rep, severni džinovski rep; Evropa do Male Azije i severne Afrike, takođe zapadne obale Severne Amerike. Severnoamerička podvrsta Equisetum telmateia braunii (Milde) Hauke. može se tretirati kao posebna vrsta Equisetum braunii Milde[13]
 
Equisetum ramosissimum (razgranati konjski rep)

Podrod Hippochaete

uredi
  • Equisetum giganteum L. – južni džinovski konjski rep ili džinovski konjski rep; umerena do tropska Južna Amerika i Centralna Amerika od severa do južnog Meksika

th to southern Mexico

  • Equisetum hyemale L. – grubi konjski rep, grubi rogoz; veći deo netropske severne hemisfere. Severnoamerička podvrsta Equisetum hyemale affine (Engelm.) A.A.Eat. može se tretirati kao posebna vrsta Equisetum prealtum Raf.[13]
  • Equisetum laevigatum A.Braun – glatki konjski rep, glatki rogoz; zapadne 3/4 Severne Amerike i naniže u severozapadni Meksiko; takođe ponekad poznat kao Equisetum kansanum
  • Equisetum myriochaetum Schltdl. & Cham. – Mexican giant horsetail; from central Mexico south to Peru
  • Equisetum ramosissimum Desf. (uključujući E. debile) – razgranati konjski rep; Azija, Evropa, Afrika, ostrva jugozapadnog Pacifika
  • Equisetum scirpoides Michx. – patuljasti konjski rep, patuljasti rogoz; severne (hladne umerene) zone širom sveta
  • Equisetum variegatum Schleich. ex Weber & Mohr – šareni konjski rep, šareni rogoz; severne (hladne umerene) zone širom sveta, osim najseveroistočne Azije

Nesmešteno u podrod

uredi

Imenovani hibridi

uredi
 
Equisetum × moorei (E. hyemale × E. ramosissiumum)

Hibridi između vrsta u podrodu Equisetum

uredi

Hibridi između vrsta u podrodu Hippochaete

uredi

Filogenija

uredi

Filogenija postojećih vrsta (isključujući hibride), prema Christenhusz et al. (2019), prkazana je na sledećem kladogramu.[13]

Equisetum
subg. Paramochaete

E. bogotense

subg. Equisetum

E. palustre

E. pratense

E. telmateia

E. braunii

E. sylvaticum

E. diffusum

E. fluviatile

E. arvense

subg. Hippochaete

E. scirpoides

E. variegatum

E. ramosissimum

E. hyemale

E. praealtum

E. laevigatum

E. myriochaetum

E. giganteum

Reference

uredi
  1. ^ Equisetum thermale sp. nov. (Equisetales) from the Jurassic San Agustín hot spring deposit, Patagonia: anatomy, paleoecology, and inferred paleoecophysiology”. American Journal of Botany. 98 (4): 680—97. 01. 04. 2011. PMID 21613167. doi:10.3732/ajb.1000211. Arhivirano iz originala 21. 04. 2011. g. Pristupljeno 06. 10. 2018. 
  2. ^ Equisetum L.”. Plants of the World Online. Board of Trustees of the Royal Botanic Gardens, Kew. 2017. Pristupljeno 23. 8. 2020. 
  3. ^ Dunmire, John R.; Williamson, Joseph F. (1995). „EQUISETUM hyemale”. Ur.: Brenzel, Kathleen N. Western Garden Book . Menlo Park, CA: Sunset. str. 274, 606. ISBN 0376038500. 
  4. ^ „An Introduction to the Genus Equisetum and the Class Sphenopsida as a whole”. Florida International University. Arhivirano iz originala 2009-07-14. g. Pristupljeno 2009-07-22. 
  5. ^ Sacks, Oliver (25. 7. 2011). „Hunting Horsetails”. The Talk of the Town: Field Trip. The New Yorker. br. 11 August 2011. 
  6. ^ „Equisetum”. Oxford English Dictionary (3rd izd.). Oxford University Press. septembar 2005.  (Potrebna je pretplata ili članska kartica javne biblioteke UK.)
  7. ^ Pigott, Anthony (4. 10. 2001). „Summary of Equisetum Taxonomy”. National Collection of Equisetum. Arhivirano iz originala 21. 10. 2012. g. Pristupljeno 17. 6. 2013. 
  8. ^ Trounce, Bob; Hanson, Cindy; Lloyd, Sandy; Iaconis, Linda; Thorp, John (2003). Horsetails - Equisetum species. WeedsAustralia. Atlas of Living Australia, Centre for Invasive Species Solutions. ISBN 1-920932-24-0. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 08. 2021. g. Pristupljeno 14. 05. 2022. 
  9. ^ Elgorriaga, Andrés; Escapa, Ignacio H.; Bomfleur, Benjamin; Cúneo, Rubén; Ottone, Eduardo G. (februar 2015). „Reconstruction and Phylogenetic Significance of a New Equisetum Linnaeus Species from the Lower Jurassic of Cerro Bayo (Chubut Province, Argentina)”. Ameghiniana (na jeziku: engleski). 52 (1): 135—152. ISSN 0002-7014. S2CID 6134534. doi:10.5710/AMGH.15.09.2014.2758. 
  10. ^ Gould, R. E. 1968. Morphology of Equisetum laterale Phillips, 1829, and E. bryanii sp. nov. from the Mesozoic of south‐eastern Queensland. Australian Journal of Botany 16: 153–176.
  11. ^ a b Elgorriaga, Andrés; Escapa, Ignacio H.; Rothwell, Gar W.; Tomescu, Alexandru M. F.; Rubén Cúneo, N. (avgust 2018). „Origin of Equisetum : Evolution of horsetails (Equisetales) within the major euphyllophyte clade Sphenopsida”. American Journal of Botany (na jeziku: engleski). 105 (8): 1286—1303. PMID 30025163. doi:10.1002/ajb2.1125 . 
  12. ^ Channing, Alan; Zamuner, Alba; Edwards, Dianne; Guido, Diego (2011). „Equisetum thermale sp. nov. (Equisetales) from the Jurassic San Agustín hot spring deposit, Patagonia: Anatomy, paleoecology, and inferred paleoecophysiology”. American Journal of Botany (na jeziku: engleski). 98 (4): 680—697. ISSN 1537-2197. PMID 21613167. doi:10.3732/ajb.1000211 . 
  13. ^ a b v g Christenhusz, Maarten J M; Bangiolo, Lois; Chase, Mark W; Fay, Michael F; Husby, Chad; Witkus, Marika; Viruel, Juan (april 2019). „Phylogenetics, classification and typification of extant horsetails (Equisetum, Equisetaceae)”. Botanical Journal of the Linnean Society. 189 (4): 311—352. doi:10.1093/botlinnean/boz002. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi