ISO 639-3
ISO 639-3:2007, ili Kodovi za predstavljanje naziva jezika — 3. dio: alfa-3 kod za sveobuhvatno pokrivanje jezika, međunarodni je standard za jezičke kodove u ISO 639 seriji. Definiše troslovne kodove za indentifikaciju jezika. Standard je objavila Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) 1. februara 2007. godine.[1]
ISO 639-3 proširuje ISO 639-2 kodove s ciljem obuhvatanja svih poznatih prirodnih jezika. Proširena jezička pokrivenost zasnivala se prvenstveno na jezičkim kodovima korišćenim u Ethnologue (izdanja 10—14) koje je objavio SIL International, a koji je sada registracioni autoritet za ISO 639-3 kodove.[2] Omogućava nabrajanje jezika što je moguće potpunije, uključujući žive i mrtve, stare i konstruisane, veće i manje, pisane i nepisane.[1] Međutim, ne uključuje rekonstruisane jezike kao što je praindoevropski.[3]
ISO 639-3 je namijenjen za upotrebu kao metapodatak kodova u širokom spektru primjena. Široko se koristi u računarskim i informacionim sistemima, kao što je internet, u kojima je potrebna podrška za mnoge jezike. U arhivama i drugim skladištima informacija, koristi se u sistemima za katalogizaciju, pokazujući na kom jeziku je izvor ili o kom se jeziku radi. Kodovi se takođe često koriste u lingvističkoj literaturi i drugdje kako bi se nadoknadila činjenica da nazivi jezika mogu biti nejasni ili dvosmisleni.
| Pronađite jezik |
|---|
| Unesite ISO 639-3 kod da biste pronašli članak o jeziku. |
Jezički kodovi
urediISO 639-3 uključuje sve jezike u ISO 639-1 i sve pojedinačne jezike u ISO 639-2. ISO 639-1 i ISO 639-2 su fokusirani na glavne jezike, najčešće zastupljene u ukupnoj svjetskoj literaturi. Pošto ISO 639-2 uključuje jezike zbirke koje ISO 639-3 ne sadrži, ISO 639-3 nije nadskup ISO 639-2. Gdje ISO 639-3 koristi T i B kodove, ISO 639-3 koriste T kodove.
| Jezik | 639-1 | 639-2 (B/T) | 639-3 tip | 639-3 kod |
|---|---|---|---|---|
| Engleski | en | eng | pojedinačan | eng |
| Njemački | de | ger/deu | pojedinačan | deu |
| Arapski | ar | ara | makro | ara |
| Standardni arapski | pojedinačan | arb | ||
| Egipatski arapski | pojedinačan | arz | ||
| Kineski | zh | chi/zho[4][5] | makro | zho |
| Mandarinski | pojedinačan | cmn | ||
| Kantonski | pojedinačan | yue | ||
| Južnominski | pojedinačan | nan |
Standard od 18. februara 2021. sadrži 7.893 unosa.[6] Brojno stanje jezika je zasnovano na brojnim izvorima, uključujući: pojedinačne jezike sadržane u 639-2, savremene jezike iz Ethnologue, istorijske varijetete, drevni jezici i vještački jezici sa Linguist List, kao i jezici koje preporučuju u godišnjem periodu za komentarisanje javnosti.[7]
Mašinski čitljive datoteke podataka pruža registracioni autoritet.[6] Mapiranje iz ISO 639-1 ili ISO 639-2 u ISO 639-3 može se izvršiti pomoću ovih datoteka podataka.
ISO 639-3 za cilj ima da pretpostavi razlike na osnovu kriterijuma koji nisu sasvim objektivni. Nije namijenjen dokumentovanju ili pružanju identifikatora za dijalekte ili druge podjezičke varijetete.[8] Ipak, predrasude o razlika između jezika mogu biti subjektivne, posebno u slučaju jezički varijeteta bez utvrđenih književnih tradicija, upotrebe u obrazovanju ili medijima, ili drugih faktora koji doprinose kanvencionalizaciji jezika. Stoga se standard ne bi trebao smatrati mjerodavnom izjavom o tome koji različiti jezici postoje u svijetu (o čemu u nekim slučajevima može doći do značajnog neslaganja), već jednostavno jedan koristan način za precizno identifikovanje različitih jezičkih varijeteta.
Kodni prostor
urediPošto je kod abecedni od tri slova, jedna gornja granica za broj jezika koji se mogu predstaviti je 26 × 26 × 26 = 17.576. Budući da ISO 639-2 definiše posebne kodove (4), rezervisani opseg (520) i samo B-kodove (22), 546 kodova ne mogu se koristiti u 3. dijelu. Dakle, stroža gornja granica je 17.576 − 546 = 17.030.
Gornja granica postaje još stroža ako se oduzmu zbirke jezika definisane u 639-2 i one koje će tek biti definisane u ISO 639-5.
Makrojezici
urediU ISO 639-2 postoji 58 jezika koji se, za svrhe standarda, smatraju „makrojezicima” u ISO 639-3.[9]
Neki od ovih makrojezika nisu imali pojedinačni jezik definisan u ISO 639-3 u skupu kodova ISO 639-2, npr. ’ara’ (opšti arapski). Drugi poput ’nor’ (norveški) imali su već svoja dva pojedinačna dijela (’nno’ (ninorsk), ’nob’ (bukmol)) u ISO 639-2.
To znači da neki jezici (npr. ’arb’ standardni arapski) koji su prema ISO 639-2 smatrani dijalektima jednog jezika (’ara’), sada se u ISO 639-3 u određenim kontekstima smatraju pojedinačnim jezicima.
Ovo je pokušaj da se pozabave varijetetima koji se jezički mogu razlikovati, ali ih njihovi govornici tretiraju kao dva oblika istog jezika, npr. u slučajevima diglosije.
Na primjer:
- http://www-01.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=ara (opšti arapski, 639-2)
- http://www-01.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=arb (standardni arapski, 639-3)
Za potpun spisak pogledajte „Macrolanguage Mappings”. sil.org.
Kolektivni jezici
uredi„Element kolektivnog jezičkog koda je identifikator koji predstavlja grupu pojedinačnih jezika koji se ne smatraju jednim jezikom u bilo kome kontekstu upotrebe”.[10] Ovi kodove ne predstavljaju tačno određeni jezik ili makrojezik.
Iako ISO 639-2 uključuje troslovne identifikatore za kolektivne jezike, ovi kodovi su isključeni iz ISO 639-3. Stoga ISO 639-3 nije nastavak ISO 639-2.
ISO 639-5 definiše troslovne kolektivne kodove za jezičke porodice i grupe, uključujući kolektivne jezičke kodove iz ISO 639-2.
Reference
uredi- ^ a b „ISO 639-3:2007”. ISO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „ISO – Maintenance agencies and registration authorities”. ISO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Types of Languages – Ancient languages | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Ethnologue report for ISO 639 code: zho”. Ethnologue (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 12. 9. 2014. g. Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „zho | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org. Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ a b „Download Tables | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Scope of Denotation | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Scope of Denotation: Macrolanguages | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
- ^ „Scope of Denotation: Collections of languages | ISO 639-3”. iso639-3.sil.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2021.
Literatura
uredi- Aristar, Anthony (2006). „ISO standardized language codes and the Ethnologue” (PDF). SSILA Bulletin. 247. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 5. 2014. g.
- Dobrin, Lise M.; Good, Jeff (2009). „Practical language development: Whose mission?” (PDF). Language. 85 (3): 619—629. doi:10.1353/lan.0.0152.
- Epps, Patience (2006). „In opposition to adopting Ethnologue's language codes for ISO 639-3” (PDF). SSILA Bulletin. 246. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 5. 2014. g.
- Golla, Victor, ur. (2006). „SSILA statement on ISO 639-3 language codes” (PDF). SSILA Bulletin. 249. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 5. 2014. g.
- Good, Jeff; Cysouw, Michael (2013). „Languoid, doculect, and glossonym: formalizing the notion 'language'”. Language Documentation & Conservation. 7: 331—359. hdl:10125/4606.