Kenigzeg je švedski proizvođač sportskih automobila visokih performansi, sa sedištem u Engelholmu, okrug Skone, Švedska.

Kenigseg
TipDruštvo kapitala
IndustrijaAutomobilska industrija
Osnovana1994. god.; pre 30 godina (1994)[1]
OsnivačKristijan fon Kenigseg
SedišteEngelholm, Skone, Švedska
PodručjaŠirom sveta
Ključni ljudiKristijan fon Kenigseg (Izvršni direktor); Haldora fon Kenigseg (Operativni direktor)
Proizvod(i)Sportska vozila
Inženjerske konsultacije
VlasnikKristijan fon Kenigseg
Zaposlenih~ 200 (Novebar 2018)[2]
Vebsajtkoenigsegg.com

Kompanija uredi

Kompaniju je osnovao 1994. godine u Švedskoj Kristijan fon Kenigzeg, sa namerom da proizvede sportski automobil „svetske klase”. Dugogodišnji razvoj i testiranje doveli su do CC8S modela, kompanijinog prvog legalnog serijskog vozila koje je predstavljeno 2002. godine.

Kenigzeg je 2006. godine započeo proizvodnju CCX modela, koji koristi motor kreiran posebno za ovaj automobil. Cilj je bio razviti automobil homologovan za upotrebu širom sveta, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama čiji strogi propisi nisu dozvolili uvoz ranijih Kenigzeg modela.

U martu 2009. godine, Forbs je model CCXR naveo kao jednog od „najlepših automobila na svetu”.[3]

U decembru 2010. godine, model agera je dobio nagradu BBC Top Gir hiperautomobil godine.[4]

Osim u razvoju, proizvodnji i prodaji Kenigzeg linije sportskih automobila, Kenigzeg je takođe uključen u razvojne programe „zelene tehnologije”, počevši od sportskog automobila CCXR („moć cveća”) sa fleksibilnim gorivom i nastavljajući kroz sadašnjost sa modelom jesko. Kenigzeg je takođe aktivan u razvojnim programima plag-in sistema električnih automobila i sledeće generacije klipnih motora. Kenigzeg je takođe razvio motor bez klipa koji je svoju prvu primenu pronašao u modelu regera, koji je predstavljen 2015. godine.[5]

Kenigzeg razvija i proizvodi većinu glavnih sistema, podsistema i komponenti potrebnih za njihove automobile, umesto da se oslanjaju na proizvođače. Krajem 2015. godine Kenigzeg je imao 97 zaposlenih, sa odeljenjem za inženjering od 25 inženjera, na čelu sa osnivačem.[6]

U januaru 2019. godine Kenigzeg je prodao 20 odsto udela kineskoj kompaniji Nacionalna električna vozila Švedske (NEVS), za 171 milion američkih dolara.[7]

Istorija uredi

Prototipi i proizvodnja uredi

 
Kenigzeg CC prototip koji je postao osnova za buduće modele kompanije

Prvobitni dizajn modela CC iscrtao je Kristijan fon Kenigzeg. Industrijski dizajner David Kraford realizovao je skice kao model veličine 1:5. Ovaj model je kasnije smanjen kako bi se stvorio osnovni čep za inicijalni prototip Kenigzega koji je završen 1996. godine. Tokom sledećih godina prototip je prošao opsežno testiranje i izgrađeno je nekoliko novih prototipova. Prototipovi su u početku koristili motor Audija V8, ali nakon što je propao ugovor o isporuci motora, sledeći kandidat je trkački horizontalno postavljen V12 motor koji je razvio Motori Moderni za tim Skuderija Koloni Formula 1, u kojem je ovaj motor vožen pod znakom Subarua u sezoni 1990. godine. Ovi Subaru 1235 motori su kupljeni i modifikovani za upotrebu u modelu CC; ovaj posao nije uspeo kada je umro osnivač Motori Moderni, poslavši kompaniju u bankrot.[8][9] Na kraju je Kenigzeg razvio sopstveni motor zasnovan na Fordovoj modularnoj arhitekturi. Kasnije je Kenigzeg razvio vlastite motore od nule, uključujući upravljačke sisteme i prenos, što je vrlo neobično za proizvođača malih sportskih automobila.

Istorija fabrike uredi

Kristijan fon Kenigzeg dobio je ideju da izgradi sopstveni automobil nakon što je u mladosti gledao norveški stop trik animirani film Pinchcliffe Grand Prix.[10] Prve korake u svetu poslovanja učinio je u ranim dvadesetim godinama, vodeći trgovinsku kompaniju Alpraaz u Stokholmu, u Švedskoj. Alpraaz je izvozio hranu iz Evrope za zemlje u razvoju. Uspeh ovog poduhvata pružio je fon Kenigzegu potrebnu finansijsku sposobnost za pokretanje svoje izabrane karijere kao proizvođača automobila.

U početku je kompanija Kenigzeg bila zasnovana u Olofstrumu. 1997. godine kompaniji su bili potrebni veći proizvodni pogoni i preselili su se na farmu, tik izvan Engelholma. 22. februara 2003. godine, jedan od proizvodnih pogona zapaljen je i teško oštećen. Kenigzeg je potom kupio napušteni aerodrom koji će koristiti kao svoju novu fabriku, a krajem 2003. godine jedan od dva velika hangara i poslovna zgrada su preuređeni u fabriku automobila. Od tada se kompanija nalazi u blizini još uvek aktivnog aerodroma Engelholma, gde klijenti mogu doći privatnim avionom. Kenigzeg kontroliše i koristi bivšu vojnu pistu za probe svojih automobila i testiranje velikih brzina.

Znak Kenigzega dizajnirao je 1994. godine Jakob Laftman, na osnovu heraldičkog grba porodice Kenigzeg. Štit je grb porodice još od 12. veka, kada je član porodice vitezovan od strane Svetog rimskog carstva sa sedištem u Nemačkoj.

Znak duhova uredi

Posle ulaska u napušten aerodrom, gde je nekada bila smeštena eskadra „Johan Rod” švedskih vazduhoplovnih snaga, Kenigzeg je usvojio „simbol duhova” koji je eksadrila imala u svojim avionima, a to su bili avioni Sab AJS37 Viggens (tim je takođe koristio englesku frazu „Emisija mora da se nastavi” na njihovim avionima) kao počast eskadrili. Znak se vidi na modelima izgrađenim u fabrici koja je pretvorena iz njihovog hangara, uključujući modele CCX, ageru, ageru R, jedan:1 i regeru.

Pokušaj kupovine Saba uredi

Dana 12. juna 2009. godine, mediji su objavili da je Kenigzeg grupa, koju čine Kenigzeg automobili, Kristijan fon Kenigzeg, Bard Eker i grupa investitora na čelu sa Markom Bišopom, da su potpisali pismo o namerama sa Sabom za preuzimanje marke od Dženeral motorsa. Dženeral motors je potvrdio da je 16. juna izabrao Kenigzeg grupu za kupca Sab automobila.[11] Dogovor, koji treba da bude zatvoren 30. septembra 2009. godine, obuhvatio je 600 miliona američkih dolara za finansiranje od Evropske investicione banke, zagarantovanog od strane švedske vlade. Za poređenje, u 2008. godini Kenigzeg sa 45 zaposlenih proizveo je 18 automobila po prosečnoj ceni od milion američkih dolara; Sab je zapošljavao 3.400 radnika i napravio više od 93.000 automobila.[12]

Dženeral motors je 18. avgusta objavio da je ugovor potpisan, iako neki detalji finansiranja još uvek nisu završeni. Kenigzeg je 9. septembra 2009. godine objavio da će se BAIK grupa pridružiti kao manjinski akter u Kenigzegu.[13]

U novembru 2009. godine, Kenigzeg je odlučio da ne finalizuje kupovinu Saba i zbog toga je napustio pregovore. Vremenska neizvesnost finalizacije preuzimanja bio je razlog što je Kenigzeg izjavio da je napustio posao.[14]

Modeli uredi

 
Kenigzeg jedan:1 (za američko tržište)

Kenigzeg CC prvi je put objavljen 1996. godine, dok je kompletni prototip proizvodnje karbonskih vlakana sa belim lakiranjem konačno predstavljen na sajmu automobila u Parizu 2000. godine. Prvi kupac je kupio crveni CC8S 2002. godine na sajmu automobila u Ženevi i te godine su izgrađena još četiri automobila. Kenigzeg CC8S bio je predstavljen u Aziji kasnije te godine premijerom na salonu automobila u Seulu. 2004. godine, novi CCR, koji je u osnovi bio visoko performantna varijanta modela CC8S, predstavljen je na sajmu automobila u Ženevi. Proizvedeno je samo 14 primeraka.

Kenigzeg je 2006. godine predstavio CCX, novi model, stvoren da bi ispunio svetske propise za upotrebu na putevima. To je značilo da je automobil morao da prođe kroz opsežan razvoj da bi ispunio najnovije i najstrože standarde za sigurnost i emisiju gasova koje su svetske vlasti zahtevale; Kenigzeg je, na primer, morao da razvije sopstvene motore i druge srodne tehnologije. Štaviše, Kenigzeg je jedini proizvođač sportskih automobila male količine koji je prošao nove evropske testove udara pešaka. Odmah nakon što je Kenigzeg prošao ovaj test, zahtev je smatran previše komplikovanim da bi ga mali proizvođači ispunili, tako da je sada nepotrebno ispunjavati ove propise ako je obim proizvodnje određenog modela manji od 10.000 automobila godišnje.

Kenigzeg je 2007. godine premijerno predstavio model CCXR, verziju CCX modela sa biogorivom / fleksibilnim gorivom. Automobil sadrži modifikovani motor, sistem za gorivo i sistem upravljanja motorom koji omogućava automobilu da radi na normalnom benzinu ili etanolu, i u bilo kojoj smeši između ova dva goriva. Etanol ima višu oktansku vrednost u poređenju sa običnim gorivom i ima unutrašnji efekat hlađenja na komoru za sagorevanje, što omogućava povećane performanse.

Kenigzeg je 2009. godine objavio informacije o specijalnom izdanju automobila pod nazivom trevita, od kojih je tri isplanirano da se napravi, ali samo dva su gotova zbog tehničkih problema. Trevita, što na engleskom znači „tri belca”, ima karoseriju u potpunosti napravljenu od Kenigzegovih materijala koji se sastoji od ugljeničnih vlakana obloženih dijamantom. Trevita je zasnovana na CCXR modelu i zato ima snagu od 749 kW (1.004 KS) prilikom rada na biogorivu.[15]

Kenigzeg je 2010. godine na sajmu automobila u Ženevi objavio informacije o novom modelu pod nazivom agera, koji na engleskom jeziku znači „preduzmi / postupi”. Ageru karakteriše Kenigzegov razvijeni 5.0 litarski V8 motor u kombinaciji sa turbopunjačima promenljive turbo geometrije, koji ima snagu od 682 kW (915 KS), a spaja se na novo razvijeni sedmostepeni menjač sa dvostrukim kvačilom. Dizajn agere prati jasnu liniju prethodnih Kenigzeg sportskih automobila, ali dodaje mnoštvo posebnih funkcija, kao što su širi prednji kolosek, novi stil i aerodinamične karakteristike i nova unutrašnjost; uključujući novu tehniku osvetljenja koju je proizvođač nazvao „Svetlo duhova” koja se sastoji od mikroskopskih rupa za skrivanje unutrašnje rasvete dok se ne isključi, a zatim svetli kroz ono što se čini kao čvrsti aluminijum.[16][17] Proizvodnja agere završila se u julu 2018. godine, nakon što je osam godina bila u proizvodnji, kada su dva od tri automobila finalnog izdanja predstavljena kupcima.

Na sajmu automobila u Ženevi 2015. godine, Kenigzeg je predstavio novi model nazvan regera, što na engleskom jeziku znači „vladati” ili „pravilo”. Regera koristi „Kenigzeg direkt drajv” (KDD) prenos. Ispod 48 km/h pogon je na dva elektromotora na zadnjim točkovima, a motor sa unutrašnjim sagorevanjem (ICE) je isključen. Iznad 48 km/h motor sa unutrašnjim sagorevanjem je povezan sa fiksnim odnosom prenosa bez menjača, vektorskim momentom prethodno spomenutih elektromotora i pojačan trećim elektromotorom pričvršćenim na pogonsku osovinu.[18][19]

 
Kenigzeg Džesko

Kenigzeg je svoj motor u početku bazirao na V8 motornom bloku kompanije Ford Rejsing. Ovi motori pokretali su početni pogon CC modela. Blok za V8 motor od 4.8 litara (4.800 cm³) u CCX modelu (Competition Coupe Ten, koji će proslaviti deset godina kompanije) za Kenigzeg je ubacio Grainger & Worrall iz Velike Britanije, koji je takođe ubacio blok za agerin 5.0 litarski motor.[20]

Krajem 2018. godine Kenigzeg je potencijalnim kupcima u Australiji pokazao zamenu agere putem virtuelne realnosti (engl. VR). Komapnija je istovremeno objavila tizer skice. U početku se pričalo da će se model zvati „ragnarok”, ali na javnom predstavljanju automobila na salonu automobila u Ženevi 2019. godine otkrili su da se zove jesko, po osnivačevom ocu Jesku fon Kenigzegu. Jesko koristi 5.0 litarski V8 motor koji se koristi u ageri, koji na normalnom benzinskom motoru ima snagu od 1.262 KS (941 kW) i ima izlaznu snagu od 1.578 KS (1.177 kW) i 1.572 Nm obrtnog momenta pri 5.100 obrtaja u minuti na E85 biogorivu. Motor je povezan sa devetostepenim multi-kvačilo menjačem sa sedam kvačila koje proizvođač naziva svetlosnim menjačem. Fokus ovog prenosa je brže vreme promene brzine. Automobili će se ponuditi u varijantama sa različitim koeficijentom otpora vazduha. Automobil koji će imati najniži koeficijent otpora vazduha moći će da postigne brzinu od 483 km/h.

Lista modela uredi

Rekordi uredi

 
Kenigzeg CCR u Brotonu, Berkšir, Engleska
 
Agera RS izložen na međunarodnom sajmu automobila u Severnoj Americi 2018. godine

28. februara 2005. godine, u 12:08 sati po lokalnom vremenu, u Nardou, Italiji, CCR je oborio Ginisov svetski rekord za najbrži serijski automobil na svetu, postigavši brzinu od 388,87 km/h na Nardovoj stazi (kružna staza obima 12,6 km), čime je oboren rekord koji je prethodno držao Maklaren F1.[44][45] Rekord je držao do septembra 2005. godine, kada je Bugati vejron ponovo oborio rekord postigavši 408,47 km/h, što je dokazano od strane časopisa Auto i vozač i Top Gir. Oba rekorda koja su postavili Bugati i Maklaren postavljeni su na Folksvagenovoj sopstvenoj test stazi Era-Lesin, koja je dugačka 9 km.[46]

Kenigzeg CCXR držao je rekord u odnosu snage i mase za serijske automobile u trenutku njegovog predstavljanja, sa odnosom snage i mase od 1.3 kg/ks. Kasnije je Kenigzeg jedan:1 držao ovaj rekord, odnos snage i mase od 1 kg/ks.

Godine 2008, nemački časopis „Sport Auto” izvršio je test 0 - 300 - 0 km/h za serijske automobile, CCX je pobedio sa vremenom od 29,2 sekunde.[47]

U septembru 2011. godine agera R oborio je Ginisov svetski rekord za 0 - 300 km/h u vremenu od samo 14,53 sekunde i 0 - 300 - 0 km/h za 21,19 sekundi.[48] Kenigzeg je poboljšao ovaj rekord rezultatom modela jedan:1 8. juna 2015. godine. Ostvario je 0 - 300 km/h za 11,92 sekundi i 0 - 300 - 0 km/h za 17,95 sekundi (poboljšanje od 3,24 sekunde u odnosu na rekord Kenigzeg agera R iz 2011. godine), takođe je postigao 0 - 322 km/h (0 - 200 mi/h) za 14,33 sekunde i 0 - 322 - 0 km/h (0 - 200 - 0 mi/h) za 20,71 sekundu.[49]

1. oktobra 2017. godine agera RS postavila je nezvanični rekord za 0 - 400 - 0 km/h sa vremenom od 36,44 sekunde. Rekord je postavljen na aerodromu Vandel u Danskoj i oborio je rekord od 42 sekunde koji je Bugati širon postavio nekoliko nedelja ranije.[50]

4. novembra 2017. godine agera RS postavila je novi rekord za najbrži automobil na svetu sa prosečnom brzinom od 446,97 km/h. Rekordna vožnja obavljena je na zatvorenom delu udaljenom 18 km od državnog puta u Pahrumpu, Nevadi, Sjedinjene Američke Države. Istog dana oborili su i svoj rekord od 0 - 400 - 0 km/h koji su postavili nekoliko nedelja ranije (33,29 sekundi u poređenju sa starijim rekordom od 36,44 sekunde).[37][38] Kasnije je instrumentom potvrđeno da je automobil pregazio brzinu od 457,94 km/h.[37][38]

Nagrade uredi

  • Top Gir - Nagrada 2010. godine - Agera postaje BBC Top Gir hiperautomobil godine
  • Red Dot - Nagrada za odličan dizajn
  • Nagrada nacionalnog Švedskog dizajna - Odlična švedska forma (šved. Utmärkt Svensk Form)
  • Nominacija za preduzetnika godine - Företagarna - Švedska
  • „Powercar” - Superegzotični uvoz 2007 i 2008 godine - Nemačka

Reference uredi

  1. ^ „Official Web site of the Swedish super sports car manufacturer” (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 2. januar 2010. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  2. ^ „KOENIGSEGG RECOGNISED IN 2018 DAGENS INDUSTRI GAZELLE AWARDS”. Koenigsegg (na jeziku: engleski). 20. novembar 2018. Arhivirano iz originala 25. 11. 2018. g. Pristupljeno 25. novembar 2018. 
  3. ^ Elliott, Hannah (26. mart 2009). „World's Most Beautiful Cars” [Najlepši automobili na svetu]. Forbes (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  4. ^ „BBC - Press Office - Citroen DS3 is top car in TopGear Magazine Awards 2010” [BBC - Novinska služba - Citroen DS3 je vrhunski automobil Top Gir Magazin nagrade 2010. godine]. www.bbc.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  5. ^ Woodard, Collin (19. oktobar 2018). „Here's How the Camless Engine of the Future Works” [Evo kako funkcioniše bespomoćni motor budućnosti]. Car & Driver (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  6. ^ „Koenigsegg (company)” [Kenigseg (kompanija)]. Nordic 9 (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  7. ^ Petrány, Máté (29. januar 2019). „Koenigsegg Sells a 20-Percent Stake to Company That Owns Saab's Assets” [Kenigseg prodaje 20-procentni ulog kompaniji koja poseduje Saabovu imovinu]. Road And Track (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  8. ^ DRIVETRIBE (26. jun 2019), How Koenigsegg nearly used a Subaru F1 engine in its supercars [Kako je Kenigseg umalo iskoristio Subaru F1 motor u super automobilima] (na jeziku: engleski), Pristupljeno 1. maj 2020 
  9. ^ „AMA1 With CvK - Early Years and Process” [AMA1 sa CvK - Rane godine i procesi]. Kenigseg (na jeziku: engleski). 10. avgust 2015. Arhivirano iz originala 10. 08. 2020. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  10. ^ Kolberg, Jon Einar (16. decembar 2005). „Superbilen Koenigsegg blir norsk” [Kenigseg superautomobil postaje norveški] (na jeziku: norveški). Nettavisen.no. Arhivirano iz originala 20. novembar 2008. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  11. ^ Ram, Vidya (16. jun 2009). „Koenigsegg Offers Saab Salvation” [Kenigseg nudi spas Saabu]. Forbes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  12. ^ Ek, Veronica; Nordenstam, Sven (17. jun 2009). „Sweden: General Motors Sells Saab to Koenigsegg” [Švedska: Dženeral Motors prodaje Saab Kenigsegu]. Die Welt (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  13. ^ „Koenigsegg Group AB signs MOU with Beijing Automotive Industry Holdings Co. Ltd (BAIC) regarding SAAB Automobile AB - Koenigsegg Group AB” [Kenigseg potpisuje MOU sa BAIK grupom u vezi sa Saabom - Kenigseg Automobili] (Saopštenje) (na jeziku: engleski). 9. septembar 2009. Pristupljeno 1. maj 2020 — preko Cision Wire. 
  14. ^ Krisher, Tom; Durbin, Dee-Ann, „Saab future unclear as sale to Swedish firm fails”, Yahoo News, Associated Press, Pristupljeno 1. maj 2020 
  15. ^ Koenigsegg Trevita - The Shimmering Diamond, Automoblog.net, 12. 9. 2009 
  16. ^ „Koenigsegg Agera Unleashed at Geneva” [Kenigseg agera predstavljen u Ženevi] (na jeziku: engleski). Automoblog.net. 4. mart 2010. Arhivirano iz originala 04. jun 2019. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)
  17. ^ „Spirit of performance” [Duh performansa] (PDF) (na jeziku: engleski). koenigsegg.com. Arhivirano iz originala (PDF) 10. jul 2012. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  18. ^ „Transmission-less Koenigsegg Regera revealed at Geneva motor show” [Kenigseg regera bez transmisije otkriven na sajmu automobila u Ženevi]. Autoweek. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  19. ^ „Koenigsegg Agera RS and Regera – the power madness continues” [Kenigseg agera RS i regera - ludilo za moći se nastavlja]. CAR Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  20. ^ Chaterji, Pablo (16. april 2007). „Two words: Koenigsegg driven. Grainger and Worrall also cast the block for the Bugatti Veyron.” [Dve reči: Kenigseg je vožen. Grejnger i Voral su takođe ubacili blok za Bugati Vejron]. Business Standard Motoring (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. jul 2014. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  21. ^ „CC Prototype” [CC Prototip] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 28. 03. 2016. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  22. ^ „CC8S”. Koenigsegg. Arhivirano iz originala 17. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  23. ^ „CCR”. Koenigsegg. Arhivirano iz originala 15. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  24. ^ Osborne, Donald (februar 2013). „2008 Koenigsegg CCX” [2008 Kenigseg CCX]. Sports Car Market (na jeziku: engleski). 25 (2): 48—49. 
  25. ^ „CCX”. Koenigsegg. Arhivirano iz originala 07. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  26. ^ „CCGT”. Koenigsegg. Arhivirano iz originala 21. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  27. ^ „CCXR”. Koenigsegg. Arhivirano iz originala 21. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  28. ^ „CCXR Special Edition” [CCXR Specijalna edicija] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 26. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  29. ^ „CCXR Trevita” [CCXR Trevita]. Koenigsegg (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 11. februar 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  30. ^ Abuelsamid, Sam. „Geneva 2009: NLV Quant by Koenigsegg” [Ženeva 2009: NLV Kvant Kenigseg]. Autoblog (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  31. ^ „Agera” [Agera] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 23. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  32. ^ „Agera R” [Agera R] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 05. 08. 2012. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  33. ^ „Agera S” [Agera S] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 27. 02. 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  34. ^ „Koenigsegg One:1 terá relação peso/potência igual a um” [Kenigseg Jedan:1 ima odnos težine i snage 1]. Quatro Rodas (na jeziku: portugalski). Abril. 26. novembar 2012. Arhivirano iz originala 15. jul 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  35. ^ „Koenigsegg One:1 vai parar na Internet” [Kenigseg Jedan:1 se pojavljuje na internetu] (na jeziku: portugalski). UoL. Arhivirano iz originala 10. jun 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  36. ^ „One:1” [Jedan:1] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 16. 01. 2017. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  37. ^ a b v „Koenigsegg Agera RS Achieves Multiple Production Car World Speed Records” (Saopštenje). Koenigsegg. 7. novembar 2017. Arhivirano iz originala 16. 11. 2017. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  38. ^ a b v Okulski, Travis (5. novembar 2017). „Koenigsegg Agera RS is the world's fastest car” [Kenigseg Agera RS je najbrži automobil na svetu]. Road and Track (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  39. ^ Burkart, Tom (29. februar 2016). „Geneva Debuts – 2016 Koenigsegg Agera RS and Agera Finale” [Ženevski debitanti - Kenigseg Agera RS 2016 i Agera Finale]. Car-Revs-Daily (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. maj 2020. 
  40. ^ „Koenigsegg Presents Production Spec Regera, 'Agera Final' and Agera RS at Geneva 2016” (Saopštenje). Koenigsegg. 29. februar 2016. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  41. ^ „Regera” [Regera] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 20. 10. 2016. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  42. ^ „Jesko Absolut” [Jesko Apsolut] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 03. 05. 2020. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  43. ^ „Gemera” [Gemera] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 20. 04. 2020. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  44. ^ Lai, Jony. „Koenigsegg” [Kenigseg] (na jeziku: engleski). BSR. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  45. ^ „MSN Autos India” [MSN Automobili Indija] (na jeziku: engleski). MS. Arhivirano iz originala 19. maj 2011. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  46. ^ „History” [Istorija] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. Arhivirano iz originala 5. novembar 2010. g. Pristupljeno 1. maj 2020. 
  47. ^ „Aktion 0-300-0:Koenigsegg CCX”, Sportauto online, 14. april 2009, Arhivirano iz originala 23. okt 2010. g., Pristupljeno 1. maj 2020  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)
  48. ^ Pattni, Vijay (1. decembar 2011). „Koenigsegg Agera R sets world record” [Kenigseg Agera R postavlja svetski rekord]. Top Gear (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 08. apr 2015. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)
  49. ^ „Koenigsegg One:1 Exceeds World Speed Records – In Practice” [Kenigseg jedan:1 Premašuje svetske rekorde brzine - U praksi] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. 17. jun 2015. Arhivirano iz originala 29. 03. 2017. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  50. ^ „Koenigsegg Agera RS completes 0-400-0 km/h in 36.44 seconds” [Kenigseg agera RS postiže 0 - 400 - 0 km/h za 36,44 sekunde] (na jeziku: engleski). Koenigsegg. 5. oktobar 2017. Arhivirano iz originala 07. apr 2020. g. Pristupljeno 1. maj 2020.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)

Spoljašnje veze uredi