Princeps senatus je bio predsjedavajući senator u rimskom senatu. Nije bio magistrat niti je imao imperijum, ali je uživao veliki ugled.

Od vremena Oktavijana Avgusta, od princeps senatus nastala je vladarska titula princeps („prvi građanin“), titula rimskih careva. Prvi period Carstva nazvan je upravo po njemu — principat.

Djelokrug uredi

Mandat princeps senatus je trajao pet godina, a njihov izbor vršila su dvojica cenzora. Mandat im je mogao biti produžen još jedanput. Birani su među patricijskim konzularima (senatorima, bivšim konzulima), najčešće bivšim cenzorima. Rimski istoričar Tit Livije u svom djelu Od osnivanja grada (lat. Ab Urbe Condita) piše da se pri izboru princepsa „treba držati običaja predaka i za prvog u senatu postaviti onog ko je prvi od aktuelnih senatora bio cenzor“.[1]

Položaj princeps senatus kao prvog senatora ogledao se u tome da je imao pravo prvi da govori na temu koju bi otvorio konzul ili neki niži magistrat i time znatno utiče na tok debate. Odlučivao je o dnevnom redu i mjestu održavanja sjednica, zavodio je red, pregovarao u ime Senata i vršio službenu korespondenciju.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Tit Livije, Od osnivanja grada, XXVII, 11