Prinobius myardi
Prinobius myardi je vrsta tvrdokrilca (Coleoptera), iz porodice strižibuba (Cerambycidae). Svrstana je u potporodicu Prioninae.[1]
| Prinobius myardi | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Tip: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | P. myardi
|
| Binomno ime | |
| Prinobius myardi Mulsant 1842
| |
Rasprostranjenost i stanište
urediPrinobius myardi je vrsta koja pretežno naseljava listopadne šume. Rasprostranjena je u oblasti Mediterana, Krima, Kavkaza i Irana. U Srbiji je ova vrsta zabeležena u dolini reke Pčinje.[2][3]
Opis
urediTelo je crvenkastobraon ili tamnobraon boje, a grudni segmenti poseduju trnove sa strana. Ovi trnovi su kod ženki spušteneni prema napred, dok je grudni segment sa paralelnim stranama i dve plitke jamice, lokalizovane u središnjem delu. Antene su kraće u odnosu na druge strižibube, kratke su ili srednje dužine. Telo je dužine od 30-50 mm.[1][2]
Biologija
urediLarve se razvijaju u vlažnom i trulom listopadnom i četinarskom drveću, i u stajaćim i u oborenim stablima, različitih vrsta drveća, poput hrasta, javora, jasena, vrbe, platana, duda, kruške, masline, bora i kedra. Razviće larve traje veći broj godina, što nije neuobičajeno za vrste ove potporodice. Odrasle jedinke su aktivne tokom noći i sumraka, dok se preko dana skrivaju.[1][2]
Galerija
uredi-
odrasla jedinka -
odrasla jedinka
Status zaštite
urediVrsta se nalazi na Evropskoj crvenoj listi saproksilnih tvrdokrilaca.[4]
Sinonimi
uredi- Prinobius germari (Dejean)
- Macrotoma germari (Dejean) Chevrolat, 1859
- Prionus scutellaris Germar, 1817 nec Olivier, 1795
- Macrotoma scutellaris (Germar)
- Prinobius scutellaris (Germar) Mulsant, 1842
- Prionus germari Dejean, 1837 (nomen nudum)
Reference
uredi- ^ a b v Pavićević, Dragan; Ilić, Nastas; Đurić, Milan (2015). Strižibube Srbije. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije; HabiProt. ISBN 978-86-80877-49-5.
- ^ a b v „Cerambycidae - West Palaearctic reigion”. Arhivirano iz originala 08. 04. 2018. g. Nevalidan unos
|dead-url=dead(pomoć) - ^ Ilić, Nastas; Ćurčić, Srećko. A checklist of longhorn beetles (Coleoptera: Cerambycidae) of Serbia. Auckland, New Zealand. ISBN 978-1-77557-805-5. OCLC 927351262.
- ^ Union, Publications Office of the European (2010-04-20). „European red list of saproxylic beetles.”. op.europa.eu (na jeziku: engleski). doi:10.2779/84561. Pristupljeno 2020-06-07.