Rispolept

(preusmereno sa Risperidon)

Rispolept (Risperidon) pripada grupi lekova koji se nazivaju antipsihotici.[1]

Rispolept
IUPAC ime
4-[2-[4-(6-fluorobenzo[d]izoksazol-3-il)-
1-piperidil]etil]-3-metil-
2,6-diazabiciklo[4.4.0]deka-1,3-dien-5-on
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • C
Način primeneOralno i produženo oslobađanje intramasukularna injekcija
Pravni status
Pravni status
  • ℞ (Samo na recepat)
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost70% (oralno)
MetabolizamHepatički (CYP2D6-posredovano)
Poluvreme eliminacije3–20 časa
IzlučivanjeUrinarno
Identifikatori
CAS broj106266-06-2 DaY
ATC kodN05AX08 (WHO)
PubChemCID 5073
IUPHAR/BPS96
DrugBankDB00734
ChemSpider4895
Hemijski podaci
FormulaC23H27FN4O2
Molarna masa410,485 g/mol
  • Fc1ccc2c(onc2C2CCN(CC2)CCc2c(C)nc3CCCCn3c2=O)c1

Upotreba uredi

 
Kutija rispolepta i tablete.

Rispolept se koristi za terapiju[2][3]:

  • Shizofrenije, kada obeleli može da oseća, vidi ili čuje imaginarne stvari; veruje u stvari koje nisu istinite ili da bude neuobičajeno sumnjičav ili konfuzan.
  • Manije, kada se oboleli može osećati veoma uzbuđeno, oduševljeno, energično, imati pojačan osjećaj zadovoljstva ili biti preterano aktivan. Manija se javlja kao faza u oboljenju koje se naziva biopolarni poremećaj (manično-depresivna psihoza).
  • Dugotrajne agresivnosti kod osoba sa Alchajmerovom bolešću, koji povređuju sebe ili druge. Upotrebljava se u vidu kratkotrajnog lečenja u trajanju od 6 nedelja. Pre terapije rispoleptom potrebno je lečenje alternativnom terapijom, bez upotrebe lekova.
  • Dugotrajne agresivnosti kod dece sa ispod prosečnim intelektualnim sposobnostima — starosti najmenje 5 godina i kod adolescenata sa poremećajem emocija i ponašanja u vidu kratkotrajnog lečenja koje treba da traje, najviše, 6 nedelja.

Reference uredi

  1. ^ Thomas L. Lemke; David A. Williams, ur. (2002). Foye's Principles of Medicinal Chemistry (5. izd.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. str. 323—4,331. ISBN 0781744431. 
  2. ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). „Chapter 18. Pharmacotherapy of psychosis and mania; Tricyclic antipsychotic agents”. Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803. 
  3. ^ Grupa autora (2007). Ljiljana Ivanović, ur. Registar lekova 2008. Beograd. ISSN 0354-8236. 

Literatura uredi

  • Grupa autora (2007). Ljiljana Ivanović, ur. Registar lekova 2008. Beograd. ISSN 0354-8236. 

Spoljašnje veze uredi



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).