Sarcodontia crocea

Sarcodontia crocea je vrsta gljive iz porodice Meruliaceae. Raste kao parazit na starim stablima koja odumiru. Često raste na voćkama iz porodice Rosaceae. Najčešća je na stablima jabuke), ali se može naći i na drugim voćkama, pa čak i drugim vrstama listopadnog drveća. Iako se može naći u mnogim evropskim i vanevropskim zemljama, ova gljiva nalazi se na crvenoj listi ugroženih vrsta (Češka, Danska, Estonija, Holandija, Švedska i Velika Britanija). Izvan Evrope ova gljiva je takođe rasprostranjena i u Severnoj Americi i Aziji.

Sarcodontia crocea
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. crocea
Binomno ime
Sarcodontia crocea
(Schwein.) Kotl. (1953)
Sinonimi[1]
  • Sistotrema croceum Schwein. (1822)
  • Hydnum croceum (Schwein.) Fr. (1828)
  • Hydnum schiedermayeri var. kamerunensis Bres.
  • Sarcodontia mali Schulzer (1866)
  • Hydnum schiedermayeri Heufl. (1870)
  • Kneiffia setigera var. pomicola Schulzer (1874)
  • Hericium croceum (Schwein.) Banker (1906)
  • Manina schiedermayeri (Heufl.) Banker (1912)
  • Dryodon schiedermayeri (Heufl.) Ricken(1918)

Vrsta je prvi put opisana 1882. godine.

Rasprostranjenost uredi

Gljiva Sarcodontia crocea je rasprostranjena u Evropi, Aziji i Severnoj Americi. Najčešće se nalazi u zapadnoj i jugoistočnoj Evropi (Austrija, Velika Britanija, Nemačka, Poljska, Ukrajina, Danska, Letonija, Austrija, Francuska). Na severu Evrope može se naći u Švedskoj i na jugu Finske, ali je nema u Norveškoj. Zabeležena je u istočnoevropskim šumama i južnim delovima Rusije, kao i na istoku Sjedinjenih Američkih Država. Pojedinačni primerci nađeni su i u Srbiji (Banja Vrujci).

Danas se u prirodi ova gljiva retko nalazi i vrsta je u izumiranju, dok je u Estoniji izumrla. Usled globalnog zagrevanja vrsta migrira prema severu.

U Severnoj Americi ograničena je na istočni deo, na teritoriji države Njujork. U Rusiji je zabeležena na malom broju raštrkanih lokaliteta, ali nije uvrštena na crvenu listu.[2]

Opis vrste uredi

Sarcodontia crocea je jednogodišnja gljiva. Raste čvrsto priljubljena uz podlogu. Može biti veličine od nekoliko centimetara do jednog metra.[3]

Himenijum je gladak do bradavičast ili sa gusto raspoređenim bodljama dužine do 3 cm. Boje je bledo do sumporne žute, koja starenjem prelazi u smeđu. Meso je debljine 30 mm, žuto, zrnasto, voštane konzistencije. Intenzivnog je mirisa na voće, sličnog ananasu ili naribanoj jabuci, anisu ili amil alkoholu[3][4] Miris se često oseća daleko od drveta na kom raste. Upečatljiva boja i intenzivan miris mogu biti od velike pomoći kod sakupljanja i determinacije i čine ovu gljivu lako prepoznatljivom.[5] Plodonosna tela se pojavljuju u leto i jesen, a ponekad i tokom toplijih zima.

Micelijum je takođe žut i ima isti upečatljiv miris na voće.[2]

Stanište uredi

Gljiva Sarcodontia crocea raste na starim oštećenim voćkama, uglavnom jabukama, koja rastu u starim voćnjacima, baštama, livadama ili pored puteva. U pitanju su stabla stara 60-70 godina koja se gaje na tradicionalan način, bez savremenih intenzivnih metoda. Najčešća je na stablima jabuke), a nešto ređe se javlja na kruškama, šljivama ili stablima različitih vrsta jarebika. Osim na voćkama može naći i na drugim listopadnim vrstama drveća (npr. breze, javori, jaseni, bukve i hrastovi).

Gljiva naseljava mrtve, suve grane ili se pojavljuje u pukotinama kore i trulim udubljenjima na stablu. Izaziva belu trulež drveta na deblu i granama. Pretpostavlja se da joj pogoduju stabla oštećena napadom potkornjaka iz roda Scolytus.[2]

Ugroženost uredi

Nekada se ova gljiva smatrala uobičajenim parazitom u voćnjacima, posebno na stablima jabuka. Danas stara stabla, koja su isključivi domaćini ove vrste, postaju sve ređa. Urbanizacijom seoskih naselja i modernizacijom voćarske proizvodnje stabla domaćini ove gljive se seku. Drvoredi pored puteva i seoske okućnice poprimaju nov izgled i za njihovo uređenje se koriste ukrasne vrste. S druge strane, voćnjaci se podmlađuju, a za njihov uzgoj koriste se nove tehnologije. Zato se stara stabla seku, a seča biljaka domaćina je glavna pretnja opstanku ove gljive. Obzirom da se ovaj trend neće zaustaviti, očekuje se dalji pad populacije usled gubitka staništa.

U Evropi je zabeleženo oko 400-500 lokaliteta na kojima raste Sarcodontia crocea. Oko polovine ovih lokaliteta nalazi se u Nemačkoj, gde se gljiva ne smatra retkom, dok je u Estoniji zabeležen potpuni nestanak vrste.[2]

Reference uredi

  1. ^ „Sarcodontia crocea (Schwein.) Kotl”. Species Fungorum. Pristupljeno 23. 12. 2019. 
  2. ^ a b v g „Sarcodontia crocea”. The Global Fungal Red List. Pristupljeno 23. 12. 2019. 
  3. ^ a b „Sarcodontia crocea”. Fungi and Lichens of Great Britain and Ireland. Pristupljeno 23. 12. 2019. 
  4. ^ „Sarcodontia crocea (Basidiomycota, Polyporales) is unrelated to Spongipellis”. Research Gate. Pristupljeno 23. 12. 2019. 
  5. ^ „Sarcodontia crocea (Schwein.) Kotl. - Orchard Toothcrust”. NBN Atlas. Pristupljeno 23. 12. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi