Svračci
Svračci (lat. Laniidae) su mesojedna porodica ptica reda Passeriformes. Sastoji se od 33 vrste unutar 4 roda.[1][2] Latinski naziv porodice, a i najvećeg roda Lanius, potiče od latinskog naziva za reč mesar.[3] Uobičajeni engleski naziv shrike je izveden iz staroengleske reči scrīc, što aludira na piskavi cvrkut ove ptice.[4] Pripadnici ove porodice su blisko srodni sa familijom žbunskih svrčaka Malaconotidae.
Svračci | |
---|---|
Dugorepi svračak (Lanius schach) | |
Južni sivi svračak (Lanius meridionalis ) | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Passeriformes |
Natporodica: | Corvoidea |
Porodica: | Laniidae Rafinesque, 1815 |
Rodovi | |
Rasprostranjenost
urediVećina svračaka nastanjuje Evroaziju i Afriku, sa samo dve vrste koje žive u Severnoj Americi (svračak rašljar i veliki svračak). Ne nastanjuju Južnu Ameriku i Australiju, iako jedna vrsta dopire i do Nove Gvineje. Postoje velike razlike u rasprostranjenosti kod svračaka: veliki svračak nastanjuje celu severnu hemisferu dok je Njutnov svračak ograničen na ostrvo Sao Tome.[5]
Nastanjuju otvorena staništa, posebno stepe i savanu. Nekoliko vrsta živi u šumama. Neke se leti razmnožavaju na severu i zimi se sele na jug.
Jedina ugrožena vrsta je Njutnov svračak koji je kritično ugrožen.
Opis
urediSvračci imaju snažan, više ili manje oštar kljun koji nalikuje onom kod ptica grabljivica. To su ptice srednje veličine od 15 do 30 cm duge i 20-100 g teške. Noge i stopala su snažne, a kandže su im oštre. Dosta vrsta ima dug rep, a kod vrste Corvinella melanoleuca može biti dug do 30 cm. Perje je obično crno, belo, sivo i smeđe, ali ima vrsta sa upadljivim bojama. Mužjaci i ženke su slični ili skoro slični jedni drugima osim kod vrlo malog broja vrsta.
Ishrana svračaka se sastoji uglavnom od insekata i drugih beskičmenjaka, a neke vrste jedu i male kičmenjake. Poznati su po svojoj navici nabadanja plena na trnje ili bodljikavu žicu. Hranu često ostavljaju nepojedenu na trnju i tako stvaraju svoju zimnicu i tu hranu pojedu kada dođe razdoblje u kojem je nema dovoljno.[6] Veće vrste nabadaju kičmenjake i komadaju ih kljunom, jer ih ne mogu pridržavati kandžama (za razliku od ptica grabljivica). Zabeleženo je i da svračak rašljar nejestive skakavce nabada na trnje i ostavih ih nabodene nekoliko dana dok nivo otrova u njihovim telima ne opadne.[7]
Oglašavaju se ćurlikanjem uz dosta mimikrije i promuklim i neskladnim kliktajima.
Razmnožavanje
urediSvračci su uglavnom monogamni, iako je poliginija zabeležena kod nekih vrsta.[5] Kooperativno razmnožavanje, gde mlađe ptice pomažu roditeljima u podizanje sledećeg legla, je zabeleženo kod vrsta rodova Eurocephalus i Corvinella, kao i kod jedne vrste roda Lanius. Mužjaci privlače ženke na svoju teritoriju dobro opskrbljenim zimnicama. Tokom udvaranja mužjak izvodi ples i hrani ženku. Par gradi gnezdo na drvetu ili žbunu. Ženka snese 4-7 jaja sa raznim smeđim šarama. Inkubacja traje 12-15 dana, a ptići u gnezdu ostaju 12-20 dana.
Rodovi i vrste
urediFamiliju Laniidae je uveo (kao Lanidia) francuski polihistor Konstantin Samuel Rafineske 1815. godine.[8][9]
Familija: Laniidae[10]
Rod Lanius
- Lanius bucephalus Temminck & Schlegel, 1845
- Lanius cabanisi Hartert, 1906
- Lanius collaris Linnaeus, 1766
- Lanius collurio Linnaeus, 1758 (Rusi svračak)
- Lanius collurioides Lesson, 1831
- Lanius cristatus Linnaeus, 1758
- Lanius dorsalis Cabanis, 1878
- Lanius excubitor Linnaeus, 1758 (Veliki svračak)
- Lanius excubitoroides Prevost & Des Murs, 1847
- Lanius gubernator Hartlaub, 1882
- Lanius humeralis Stanley, 1814
- Lanius isabellinus Hemprich & Ehrenberg, 1833
- Lanius ludovicianus Linnaeus, 1766
- Lanius mackinnoni Sharpe, 1891
- Lanius meridionalis Temminck, 1820
- Lanius minor Gmelin, 1788 (Sivi svračak)
- Lanius newtoni Bocage, 1891
- Lanius nubicus Lichtenstein, 1823
- Lanius pallidirostris Cassin, 1851
- Lanius phoenicuroides (Schalow, 1875)
- Lanius schach Linnaeus, 1758
- Lanius senator Linnaeus, 1758 (Riđoglavi svračak)
- Lanius somalicus Hartlaub & Heuglin, 1859
- Lanius souzae Bocage, 1878
- Lanius sphenocercus Cabanis, 1873
- Lanius tephronotus (Vigors, 1831)
- Lanius tigrinus Drapiez, 1828
- Lanius validirostris Ogilvie-Grant, 1894
- Lanius vittatus Valenciennes, 1826
Rod Corvinella
- Corvinella corvina (Shaw, 1809)
Rod Eurocephalus
- Eurocephalus anguitimens A. Smith, 1836
- Eurocephalus rueppelli Bonaparte, 1853
Rod Urolestes
- Urolestes melanoleucus (Jardine, 1831)
Podvrste
uredi- Corvinella corvina affinis Hartlaub, 1857
- Corvinella corvina caliginosa Friedmann & Bowen, 1933
- Corvinella corvina corvina (Shaw, 1809)
- Corvinella corvina togoensis Neumann, 1900
- Eurocephalus anguitimens anguitimens A. Smith, 1836
- Eurocephalus anguitimens niveus Clancey, 1965
- Lanius bucephalus bucephalus Temminck & Schlegel, 1845
- Lanius bucephalus sicarius Bangs & J. L. Peters, 1928
- Lanius collaris aridicolus Clancey, 1955
- Lanius collaris collaris Linnaeus, 1766
- Lanius collaris marwitzi Reichenow, 1901
- Lanius collaris pyrrhostictus Holub & Pelzeln, 1882
- Lanius collaris subcoronatus A. Smith, 1841
- Lanius collurio collurio Linnaeus, 1758
- Lanius collurio kobylini (Buturlin, 1906)
- Lanius collurioides collurioides Lesson, 1831
- Lanius collurioides nigricapillus Delacour, 1926
- Lanius cristatus confusus Stegmann, 1929
- Lanius cristatus cristatus Linnaeus, 1758
- Lanius cristatus lucionensis Linnaeus, 1766
- Lanius cristatus superciliosus Latham, 1802
- Lanius excubitor bianchii Hartert, 1907
- Lanius excubitor borealis Vieillot, 1808
- Lanius excubitor excubitor Linnaeus, 1758
- Lanius excubitor funereus Menzbier, 1894
- Lanius excubitor homeyeri Cabanis, 1873
- Lanius excubitor mollis Eversmann, 1853
- Lanius excubitor sibiricus Bogdanov, 1881
- Lanius excubitoroides boehmi Reichenow, 1902
- Lanius excubitoroides excubitoroides Prevost & Des Murs, 1847
- Lanius excubitoroides intercedens Neumann, 1905
- Lanius humeralis capelli (Bocage, 1879)
- Lanius humeralis humeralis Stanley, 1814
- Lanius humeralis smithii (Fraser, 1843)
- Lanius isabellinus arenarius Blyth, 1846
- Lanius isabellinus isabellinus Hemprich & Ehrenberg, 1833
- Lanius isabellinus tsaidamensis Stegmann, 1930
- Lanius ludovicianus anthonyi Mearns, 1898
- Lanius ludovicianus excubitorides (Swainson, 1832)
- Lanius ludovicianus grinnelli Oberholser, 1919
- Lanius ludovicianus ludovicianus Linnaeus, 1766
- Lanius ludovicianus mearnsi Ridgway, 1903
- Lanius ludovicianus mexicanus C. L. Brehm, 1854
- Lanius ludovicianus miamensis Bishop, 1933
- Lanius ludovicianus migrans W. Palmer, 1898
- Lanius meridionalis algeriensis Lesson, 1839
- Lanius meridionalis aucheri Bonaparte, 1853
- Lanius meridionalis buryi Lorenz von Liburnau, L. & Hellmayr, 1901
- Lanius meridionalis elegans Swainson, 1832
- Lanius meridionalis jebelmarrae Lynes, 1923
- Lanius meridionalis koenigi Hartert, 1901
- Lanius meridionalis lahtora (Sykes, 1832)
- Lanius meridionalis leucopygos Hemprich & Ehrenberg, 1833
- Lanius meridionalis meridionalis Temminck, 1820
- Lanius meridionalis theresae Meinertzhagen, 1953
- Lanius meridionalis uncinatus P. L. Sclater & Hartlaub, 1881
- Lanius schach bentet Horsfield, 1821
- Lanius schach caniceps Blyth, 1846
- Lanius schach erythronotus (Vigors, 1831)
- Lanius schach longicaudatus Ogilvie-Grant, 1902
- Lanius schach nasutus Scopoli, 1786
- Lanius schach schach Linnaeus, 1758
- Lanius schach stresemanni Mertens, 1923
- Lanius schach suluensis (Mearns, 1905)
- Lanius schach tricolor Hodgson, 1837
- Lanius senator badius Hartlaub, 1854
- Lanius senator niloticus (Bonaparte, 1853)
- Lanius senator rutilans Temminck, 1839
- Lanius senator senator Linnaeus, 1758
- Lanius souzae burigi Chapin, 1950
- Lanius souzae souzae Bocage, 1878
- Lanius souzae tacitus Clancey, 1970
- Lanius sphenocercus giganteus Prjevalsky, 1887
- Lanius sphenocercus sphenocercus Cabanis, 1873
- Lanius tephronotus lahulensis Koelz, 1950
- Lanius tephronotus tephronotus (Vigors, 1831)
- Lanius validirostris hachisuka Ripley, 1949
- Lanius validirostris tertius Salomonsen, 1953
- Lanius validirostris validirostris Ogilvie-Grant, 1894
- Lanius vittatus nargianus Vaurie, 1955
- Lanius vittatus vittatus Valenciennes, 1826
- Urolestes melanoleucus aequatorialis Reichenow, 1887
- Urolestes melanoleucus expressus (Clancey, 1961)
- Urolestes melanoleucus melanoleucus (Jardine, 1831)
Reference
uredi- ^ Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner; W. C. Starnes (2003). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”.
- ^ Banks, R. C.; R. W. McDiarmid; A. L. Gardner (1987). „Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada”. Resource Publication. Washington, D.C., USA: United States Department of the Interior Fish and Wildlife Service (166): 79.
- ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. стр. 219. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ „Shrike”. Oxford English Dictionary (3rd изд.). Oxford University Press. септембар 2005. (Потребна је претплата или чланска картица јавне библиотеке УК.)
- ^ а б Yosef, Reuven (2008). „Family Laniidae (Shrikes)”. Ур.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 13, Penduline-tits to Shrikes. Barcelona: Lynx Edicions. стр. 732—773. ISBN 978-84-96553-45-3.
- ^ Clancey, P.A. (1991). Forshaw, Joseph, ур. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. стр. 180. ISBN 978-1-85391-186-6.
- ^ „Predator exaptations and defensive adaptations in evolutionary balance: No defence is perfect”. Evolutionary Ecology. SpringerLink. 6: 527—536. doi:10.1007/BF02270696.
- ^ Rafinesque, Constantine Samuel (1815). Analyse de la nature ou, Tableau de l'univers et des corps organisés (на језику: French). Palermo: Self-published. стр. 67.
- ^ Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. стр. 150, 252.
- ^ Gill, Frank; Donsker, David, ур. (2017). „Shrikes, vireos & shrike-babblers”. World Bird List Version 7.3. International Ornithologists' Union. Приступљено 28. 10. 2017.
Spoljašnje veze
uredi- Shrike videos Архивирано на сајту Wayback Machine (29. фебруар 2012) on the Internet Bird Collection
- „Shrike”. The New Student's Reference Work. 1914.