Vojna obaveza
Vojna obaveza je obavezno prijavljivanje ljudi u vojnu službu.[1] Vojna obaveza datira još od antike i nastavlja se u nekim zemljama do današnjih dana pod raznim imenima. Savremeni sistem skoro univerzalne vojne obaveze za mladiće potiče is doba Francuske revolucije 1790-ih, gde je postao osnova veoma velike i moćne vojske. Većina evropskih država kasnije je kopirala sistem u mirnodopsko vreme, tako da bi muškarci određenog uzrasta služili 1—8 godina na aktivnoj dužnosti, a potom bivali prebačeni u rezervne snage. Vremenski period tokom kojeg su vojni obveznici dužni služiti u oružanim snagama naziva se vojni rok.
Vojna obaveza je kontroverzna iz više razloga, uključujući prigovor savesti na vojne angažmane na verskim ili filozofskim osnovama; politički prigovor, na primer, služenje omrženoj vladi ili u nepopularnom ratu; i ideološki prigovor, na primer, na spoznajno kršenje prava pojedinca. Vojni obveznici ponekad mogu da izbegnu službu napuštanjem zemlje,[5] i traženjem azila u drugoj zemlji. Neki sistemi odabira prihvataju ove stavove pružajući alternativnu službu izvan uloga borbenih dejstava ili čak izvan vojske, kao što je Siviilipalvelus (alternativna državna služba) u Finskoj, Zivildienst (mandatorni društveni rad) u Austriji i Švajcarskoj. Nekoliko zemalja regrutuje muške vojnike, ne samo za oružane snage, već i za paravojne agencije, koje su namenjene samo policijskim službama kao što su unutrašnje trupe, graničari ili neborbene službe spašavanja poput civilne zaštite.
Od ranog 21. veka, mnoge države više ne sprovode vojnu obavezu, već se umesto toga oslanjaju na profesionalnu vojsku sa volunterima. Mogućnost oslanjanja na takav aranžman, međutim, pretpostavlja određeni stepen predvidljivosti u pogledu zahteva za vođenje rata i obima neprijateljstava. Mnoge države koje su ukinule vojnu obavezu, još uvek zadržavaju pravo da nastave sa sprovođenjem vojne obaveze u vreme rata ili u doba krize.[6] Države uključene u ratove ili međudržavna rivalstva su najsklonije primeni vojne obaveze. Postoji manja verovatnoća da demokratska država pristupi sprovođenju vojne obaveze u odnosu na autokratsku.[7] Bivše britanske kolonije imaju manju verovatnoću da sprovedu vojnu obavezu, jer na njih utiču britanske norme protiv vojne obaveze koje su ustaljene od vremena Engleskog građanskog rata.[7]
Vidi jošУреди
ReferenceУреди
- ^ „Conscription”. Merriam-Webster Online.
- ^ „Ukraine removes last conscripts from war zone”.
- ^ „Military conscription to stop completely from 2018”.
- ^ „Kazakh Military Draft To End By 2016”.
- ^ „Seeking Sanctuary: Draft Dodgers”. CBC Digital Archives.
- ^ „World War II”. The Canadian Encyclopedia.
- ^ а б Asal, Victor; Conrad, Justin; Toronto, Nathan (1. 8. 2017). „I Want You! The Determinants of Military Conscription”. Journal of Conflict Resolution (на језику: енглески). 61 (7): 1456—1481. ISSN 0022-0027. doi:10.1177/0022002715606217.
LiteraturaУреди
- Burk, James (April 1989). "Debating the Draft in America," Armed Forces and Society p. vol. 15: pp. 431–48.
- Challener, Richard D. The French theory of the nation in arms, 1866–1939 (1955)
- Chambers, John Whiteclay. To Raise an Army: The Draft Comes to Modern America (1987)
- Fitzpatrick, Edward (1940). Conscription and America: A Study of Conscription in a Democracy. Richard Publishing Company. ASIN B000GY5QW2.
- Flynn, George Q. (1998 33(1): 5–20). "Conscription and Equity in Western Democracies, 1940–75," Journal of Contemporary History in JSTOR
- Flynn, George Q. (2001). Conscription and Democracy: The Draft in France, Great Britain, and the United States. Greenwood. стр. 303. ISBN 0-313-31912-X.
- Kestnbaum, Meyer (oktobar 2000). Citizenship and Compulsory Military Service: The Revolutionary Origins of Conscription in the United States. Armed Forces & Society. стр. vol. 27: pp. 7–36.
- Levi, Margaret (1997). Consent, Dissent and Patriotism. New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-59961-0. Looks at citizens' responses to military conscription in several democracies since the French Revolution.
- Linch, Kevin (2012). Conscription. Mainz: Institute of European History (IEG).
- Krueger, Christine, and Sonja Levsen, eds. War Volunteering in Modern Times: From the French Revolution to the Second World War (Palgrave Macmillan 2011)
- Leander, Anna (jul 2004). Drafting Community: Understanding the Fate of Conscription. Armed Forces & Society. стр. vol. 30: pp. 571–99.
- MacLean, Alair. The Privileges of Rank: The Peacetime Draft and Later-life Attainment. date= July 2008. стр. vol. 34: pp. 682–713.
- Mjoset, Lars; Van Holde, Stephen, ур. (2002). The Comparative Study of Conscription in the Armed Forces. Amsterdam: JAI Press/Elsevier Science Ltd. стр. 424.
- Nau, Terry L. (2013). „Chapter 1: Draft Bait”. Reluctant Soldier... Proud Veteran: How a cynical Vietnam vet learned to take pride in his service to the USA. Leipzig: Amazon Distribution GmbH. стр. 1—12. ISBN 9781482761498. OCLC 870660174.
- Pfaffenzeller, Stephan. 2010. "Conscription and Democracy: The Mythology of Civil-Military Relations." Armed Forces & Society April Vol. 36 pp. 481–504, doi:10.1177/0095327X09351226 http://afs.sagepub.com/content/36/3/481.abstract
- Sorensen, Henning (januar 2000). Conscription in Scandinavia During the Last Quarter Century: Developments and Arguments. Armed Forces & Society. стр. vol. 26: pp. 313–34.
- Stevenson, Michael D. (2001). Canada's Greatest Wartime Muddle: National Selective Service and the Mobilization of Human Resources during World War II. McGill-Queen's University Press. стр. 235. ISBN 0-7735-2263-8.
Spoljašnje vzeУреди
Vojna obaveza na Vikimedijinoj ostavi. |