RUDOLF MOSINGER ’’rođen je u Varaždinu 1865. godine. Fotografiju je učio u Beču kod doktora Josefa Szekelyja (1885 ~ 1887). Prvi fotografski atelijer otvorio je u Varaždinu (u Bahnhofstrasse) vjerovatno 1887. godine, zatim je osnovao podružnicu u Rogaškoj Slatini, te konačno 17. X. 1894. počeo raditi u Zagrebu u Ilici br. 8. Nakon mjesec dana udružio se s Lavoslavom Bayerom, te vodio tvrtku pod naslovom “Mosinger & Breyer“, a od 16. XII. 1898. godine, kao “Prvi hrvatski artistički zavod“ Osim toga, čini se, imao je ponovno zavode u Varaždinu i Rogaškoj Slatini. Fotografski obrt je napustio 31. XII. 1899. i odmah iduće godine osnovao ”svjetlotiskarski zavod”
Rudolf Mosinger je proširio svoje preduzeće novim litografskim odjelom i preselio ga u Ilicu broj 55.
Godine 1910. boravio je neko vrijeme u Crnoj Gori, gdje je obavio snimanje za dvije knjige, koje je onda u tehnici svjetlotiska izdao u svojem zavodu pod naslovom “Слике из Црне Горе“ i “Владалачка кућа Петровић-Његош“. Vjerovatno je tom prilikom stekao i naslov dvorskog fotografa, kojeg spominje. Више резултата са: http:lainovic.users.cg.yu ili ukucajte na svoj pretraživač http:RUDOLF MOSINGER IN MONTENEGRO
U njegovu svjetlotiskarskom radu treba istaknuti pothvat da reproducira u boji slikarska djela iz Strossmayerove galerije, što mu je u tehničkom pogledu izvanredno uspjelo. No to ga je dovelo u financijske teškoće, te je, iako je u međuvremenu svoje preduzeće pretvorio u dioničarsko društvo, morao najzad najaviti likvidaciju.
Rudolf Mosinger umro je u Bečkom sanatoriju 9. X. 1918. godine’’......(Nada Grčević) Fotografija 19 stoljeća u Hrvatskoj
* "Kad danas čitamo kako je Danica ilirska još u travnju god. 1839. reagirala na prvu vijest o Daguerrovom pronalsaku, ugodno smo iznenađeni razboritim i dalekovidnim komentarom u kojem su bile naslućene čak i posljedice koje bi novi izum mogao izazvati na području likovnih umjetnosti. Danas nam se takav komentar čini potpuno logičnim. Međutim, ako se uživimo u ono vrijeme i zamislimo što je značilo otkriće fotografije u svijetu i kako su reagirale druge sredine kad je taj novitet dopro do njih, onda tek možemo pravo ocijeniti kako je ta naša mala sredina bila ipak napredna. Kod nas fotografiju nisu ni osuđivali kao u nekom gradovima Njemačke, a niti su je primali s muzikom kao npr. u Barceloni. I dok je štampa u velikom kulturnom centru Leipzigu jo godine 1842. napadala novo otkriće kao ordinarnu nemogućnost i bogohulstvo, intelektualna elita, tada još malog Zagreba, okupljena oko Gajevih novina, mogla je prihvatiti dagerotipiju i shvatiti njeno golemo značenje." (Nada Grčević): " Počeci fotografije u Hrvatskoj"; Život umjetnosti, br. 6, Zagreb 1968.)
* http//www.njegos.org/album/ preuzeto sa Interneta
* mail mr. sc. Marije Tonković - lično poslato
Nedavno je mlada kolegica Maja Alilović radila pod mojim mentorstvom stručni rad "Rudolf Mosinger", međutim ni ona, iako je veoma dobro i temeljito istražila opus Rudolfa Mosingera. , nije pronašla niti jedan primjerak.U svakom slučaju ovakovi prigodni albumi tiskali su se u ograničenom broju primjeraka od 5 - 10. a tek dva ili tri bi se tako luksuzno knjigoveški opremili na način starijih albuma...... (mr. sc. Marija Tonković) muzejska savjetnica Muzeja za umjetnost i obrt
* "Vladalačka kuća Petrović-Njegoš" publikuje se povodom tri vijeka od dolaska vladike Danila, odnosno dinastije Petrović Njegoš na duhovni i svjetovni prijesto Crne Gore" Radjena tehnikom Svjetlotiska (engl. collotype printing) – tiskovna forma načinjena je od brušenog stakla debljine 10 mm, premazanoga želatinom koja, nakon što se osvijetli, gubi svojstva bubrenja u vodi. To znači da osvijetljena mjesta postaju tvrda i ne upijaju vodu pa dobro nose masne čestice boje, a neosvijetljena mjesta lako upijaju vodu kada se navlaže, što znači da odbijaju masnu boju. Svjetlotisak se odlikuje velikim rasponom vrijednosti gustoće obojenja, no ima malu mogućnost izrade reprodukcija (oko 1000 primjeraka), a ubraja se i u vrlo spore tehnike (oko 800 otisaka dnevno). Danas se upotrebljava najčešće za tisak umjetničke reprodukcije’’.... (mr. sc. Marija Tonković) muzejska savjetnica Muzeja za umjetnost i obrt
* Медија:Ispis stranice preuzeto sa Interneta
Židovi fotografi TONKOVIĆ, Marija Židovi fotografi : Gliptoteka HAZU, 8. srpnja do 5. lkolovoza 2004. / (autorica izložbe i kataloga) Marija Tonković. - Zagreb : Židovska općina, 2004. - 156 str. : ilustr. ; 21 cm
Медија:ISBN 953-6800-03-9Izložba «Židovi fotografi» dio je ukupnoga kulturnog programa Židovske općine u Zagrebu kojom se nastavlja slijed tematskih izložaba o kulturnoj i umjetničkoj baštini Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Istodobno se nastavlja i suradnja sa stručnjacima, muzejima i kulturnim institucijama u Hrvatskoj. Najnovija izložba održana je u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, a njezina je autorica mr. sc. Marija Tonković, muzejska savjetnica Muzeja za umjetnost i obrt. Izložbom i popratnim katalogom prvi je put sustavno obrađena tema Židova u fotografiji zahvaljujući autoričinu dugogodišnjem istraživanju i znanju. Identificirani su Židovi među fotografima koji su djelovali od samih početaka fotografije na hrvatskim prostorima do kraja Drugoga svjetskog rata. Određeni su njihovo mjesto i vrijednost u vremenskom i prostornom okruženju. Detaljnije je predstavljen život i rad Rudolfa Mosingera (1865.-1918.), jednoga od najznačajnijih fotografa i autora antologijskih djela hrvatske fotografske umjetnosti. Kataloški dio sadržava 487 jedinica, od kojih su mnoge popraćene i ilustracijom. Zbirka starije fotografije obuhvaća razdoblje od njene pojave do pedesetih godina 20. stoljeća i dokazuje prisutnost ovog medija u Hrvatskoj praktički od vremena njegovog izuma 1839. godine. Profesionalni fotografi poput Rudolf Mosinger i Antonije Kulčar počinju se školovati i stalno usavršavati na Visokim školama Beča i Münchena. Od kraja 19. st. Formiraju se jake fotografske udruge s izrazito umjetničkim ciljevima.
* Zbirka fotografije
Profesionalni fotografi poput Rudolf Mosinger i Antonije Kulčar počinju se školovati i stalno usavršavati na Visokim školama Beča i Münchena. Od kraja 19. st. formiraju se jake fotografske udruge s izrazito umjetničkim ciljevima. Voditeljica zbirke starije fotografije: mr. sc. Marija Tonković, muzejska savjetnica Voditeljica zbirke novije fotografije i fotografske opreme: mr. sc. Dubravka Osrečki Jakelić, muzejska savjetnica
* Медија:izvjesce ZG muzeji.indd preuzeto sa Interneta
Izložba Hrvatske razglednice u Londonu vrijeme: 11.7.2006. - 15.9.2006. mjesto: London, Velika Britanija; Umjetnička galerija Veleposlanstva RH u Londonu, 21 Conway Street organizator: Muzej za umjetnost i obrt / Veleposlanstvo RH u Londonu
U utorak, 11. srpnja, u Umjetničkoj galeriji Veleposlanstva RH u Londonu otvara se izložba hrvatskih razglednica 'Hrvatska u svjetlopisu / razglednice iz Hrvatske od 1898. do 1921. / iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt'. Rudolf Mosinger je pionir našeg svjetlotiskarstva, koji osnivanjem Svjetlotiskarskog zavoda s litografskim odjelom prvi u Hrvatskoj ostvaruje sve pretpostavke za poduzimanje velikih projekata. Osim što sam snima, koristi i fotografije lokalnih atelijera, te se pojavljuje kao izdavač ili pak samo kao tiskar po narudžbi malih provincijskih nakladnika.
* Медија:Press Informacija preuzeto sa Interneta
Zagreb, 2005-06-10 OD SVJETLOTISKARSKOG ZAVODA DO DANAŠNJIH DANA
Izložba četrdesetak Velesajamskih plakata u sklopu priredbi Intergrafika i Modernpak sjajno se uklopila u spomenute priredbe. Na jednom mjestu mnogobrojni grafičari i ljudi iz struke mogli su vidjeti kako se radilo na početku prošloga stoljeća i kako se plakat razvijao do današnjih dana. Najviše pažnje pobuđuje svakako onaj iz 1906. godine koji poziva da se u rujnu dođe u Zagreb na sajam a potpisuju ga Menci Klement Cenčić i Branko Šenoa. Otisnut je u Svjetlotiskarskom zavodu R. Monsingera. Ništa manje zanimljiv je i plakat koji na Zagrebački zbor poziva da se dođe od 11. do 15 listopada jer se u to vrijeme održava Internacionalna izložba automobila. Plakat je otisnut na ćirilici ali ne na ekavici nego na ijekavicom što se može razabrati po natpisu „50 posto popusta na željeznici i parobrodima“. Izvrstan potez napravljen je reprintiranjem plakata iz 1910. godine kojega su posjetitelji mogli besplatno uzeti. Dakako – razgrabljen je. Svako od izloženih plakata pravi je dokument o vremenu i zbivanjima u kojima je nastao. Tako primjerice, onaj iz 1930. poziva na „7. sajam automobila ali i na 8 spec. sajam poljoprivrede, peradi, ljetne turističke i sportske potrepštine“. Perad i kupaći kostimi zajedno. Zašto ne? Litografije, tipografije i svjetlotiskatstvo danas su – digitalni tisak. Mnogi izlagači potrudili su se na svojim izložbenim mjestima pokazati kako danas rade plakate. I oni su ponudili posjetiteljima mogućnost da ih besplatno uzmu. Prema onom što smo čuli od izlagača, najveća jagma bila je za plakatima s motociklima na kojim su atraktivne ljepotice.
* Ono što treba istaći za Mosingera jest činjenica da on prekida tradiciju malih zagrebačkih atelijera i po uzoru na poduzeća u inozemstvu postaje veliki poduzetnik koji najprije osniva filijalu, zatim zavod s nekoliko podružnica, pa svjetlotiskarski zavod i konačno dioničarsko društvo, što je bilo u skladu s razvojem nove industriske ekonomike.
* mail mr. sc. Marije Tonković - lično poslato
Album koji posjedujete kao što znate tiskan je u Svjetlotiskarskom zavodu Mosinger 1910. u tehnici svjetlotiska (Lichtdruck). Ja istraživam tu građu već 25. godina, pa ipak nisam evidentirala nijedan drugi poznati primjerak....... Nedavno je mlada kolegica Maja Alilović radila pod mojim mentorstvom stručni rad "Rudolf Mosinger", međutim ni ona, iako je veoma dobro i temeljito istražila opus Rudolfa M. , nije pronašla niti jedan primjerak. U svakom slučaju ovakovi prigodni albumi tiskali su se u ograničenom broju primjeraka od 5 - 10. a tek dva ili tri bi se tako luksuzno knjigoveški opremili na način starijih albuma...... (mr. sc. Marija Tonković) muzejska savjetnica Muzeja za umjetnost i obrt
* mail mr. sc. Marije Tonković lično poslato
Po mojim saznanjima u Hrvatskoj ne postoji nijedan sačuvani primjerak te zaključujem da je to bilo ekskluzivno i ograničeno izdanje isključivo za kneževsku odnosno kraljevsku obitelj........ Nada Grčević piše u svojoj knjizi "Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj" na str. 118. "Drugi sličan pothvat izvršio je Mosinger u Crnoj Gori, gdje je snimio veliki broj pejsaža, naselja i kulturnih spomenika, od kojih su 32 slike tiskane u knjizi "Slike iz Crne Gore", koju je 1910. izdao njegov Svjetlotiskarski zavod". U svakom slučaju Vaš album je dragocijen pogotovo kao povijesni dokument vaše domovine, a ima i u fotografskom smislu veoma veliko značenje’’. (mr. sc. Marija Tonković) muzejska savjetnica Muzeja za umjetnost i obrt.
* Медија:izvjesce ZG muzeji.indd preuzeto sa Interneta
Galjer, Jasna; Tonković, Marija; Turković, Hrvoje; Batušić,. Nikola; Visković,Velimir; Sedak, ...... posvećene fotografu i svjetlotiskaru Rudolfu Mosingeru ...
* Медија:MUO izvj_o_radu_2006 - 17.8.2007. preuzeto sa Interneta
Rudolf Mosinger u Crnoj Gori/ recenzija knjige Periše Lainovića iz Podgorice, Crna Gora,. za knjigu o albumu crnogorske kraljevske obitelji .....(mr. sc. Marija Tonković) muzejska savjetnica Muzeja za umjetnost i obrt
* Pjesme / Silvije Str. Kranjcevic. - Izdalo o pjesikovoj dvadesetpetgodisnjici drustvo hrvatskih knjizevnika. - Zagreb : Svjetlotisak R. Mosingera, 1908. - 115 p. : ill. ; 26 cm + 1 fasc.
Coll.: SMSD.1.6.18
* Медија:Vjesnik on-line - KulturaŽivot lijep poput razglednice preuzeto sa Interneta
Četvrtak, 1. travnja 2004. Snimke svjedoče o »životu lijepom kao s razglednice«, izjavila je autorica izložbe Marija Tonković, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke starije hrvatske fotografije u MUO. Govorila je da je bogati fundus razglednica plod darovnica, ponajviše obitelji Bučar, Tkalčić i Burgstaller. Razglednice su prvotno tiskali inozemni izdavači kao što je njemački Stengel & Co. ili austrijski Alios Beer na zahtjev domaćih naručitelja. Rudolf Mosinger prvi u Hrvatskoj tiska razglednice u novoosnovanom Svjetlotiskarskom zavodu s litografskim odjelom u Zagrebu, a potom se tom djelatnošću bave Josip Milišić i Josip Karaman u Splitu, Eugen Selzer u Osijeku i Josip Kulušić u Dubrovniku. Izložbu je otvorila Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica ravnatelja MUO, kazavši da razglednice pozivaju da se zaustavimo pred ljepotom prizora i šarmom davnine.......(Vlasta Tolić)
* Медија:Vjesnik on-line - Kultura preuzeto sa Interneta
Vrijeme zaustavljeno u sepiji Nedjelja, 25. srpnja 2004. Izložba omogućava društveno-kulturološki pogled umjetničkoga karaktera na razdoblje od 40-ih godina 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata. Posebno je zanimljiv plodonosan opus oca i sina Mosinger iz čijih se fotografskih poetika može iščitati značajan dio povijesti židovske fotografije u Hrvatskoj
Rudolf Mosinger je jedan od onih koji prekidaju tradiciju fotografa obrtnika i najavljuju pojavu fotografa umjetnika, a njegovi modeli zauzimaju opuštenije položaje istaknute psihološkom karakterizacijom........(Nikolina Vrekalo)
* Медија:Ministarstvo kulture Republike Hrvatske - KULTURNA BAŠTINA - Indok ... –
14.7.2007. preuzeto sa Interneta
Marija Tonković pak u „Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951., str. ... Rudolfu Mosingeru [10] povjereno je tako snimanje gradina i dvoraca u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji.
* Milenijska izložba u Budimpešti 1896. g.
29.06.2008., nedjelja Iz arhiva Fototeke Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
’’Prigodice, u kolovozu 1895. po nalogu dr. Izidora Kršnjavija, predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu (ili tadašnjeg ministra kulture), odabrana su petorica vrsnih profesionalnih fotografa kako bi snimili kulturno-povijesne spomenike zemlje, ponajprije stare gradine, dvorce i svetišta, ali i školske zgrade te cestovne i mostovne komunikacije. Rudolfu Mosingeru povjereno je tako snimanje gradina i dvoraca u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji.
Fototeka Ministarstva kulture, tematski usmjerena na nacionalnu spomeničku baštinu, posjeduje sveukupno 58 originalnih staklenih negativa veličine 24 x 30 cm (28 kom.) i 18 x 24 cm (30 kom.) nastalih tom zgodom, od kojih ovom prigodom donosim slike vezane uz Slavoniju i Srijem’’. (izvor:mr. sc. Sanja Grković)
* Медија:KULTURNA BAŠTINA preuzeto sa Interneta
MILENIJSKA IZLOŽBA U BUDIMPEŠTI 1896. Zaključni kamen prošlosti i uporište za budućnost
’’Prigodice, u kolovozu 1895. po nalogu dr. Izidora Kršnjavija, predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu (ili tadašnjeg ministra prosvjete i kulture), odabrana su petorica vrsnih profesionalnih fotografa kako bi snimili kulturno-povijesne spomenike zemlje, ponajprije stare gradine, dvorce i svetišta, ali i školske zgrade te cestovne i mostovne komunikacije. Rudolfu Mosingeru[10 (Varaždin, 1865 – Beč, 1918.) Nakon završenog školovanja odlazi u Beč gdje od 1885-87. g. stječe naobrazbu fotografskog majstora. Po povratku u Varaždin 1889. godine osniva vlastiti fotografski studio u Kolodvorskoj ulici, a ubrzo i podružnicu u Rogaškoj Slatini. Godine 1984. nastanjuje se u Zagrebu gdje 1898. osniva Prvi hrvatski fotografski artistički zavod u Ilici 8, ali i zadržava već postojeće zavode u Varaždinu i Rogaškoj Slatini. Dvije godine kasnije u zajedništvu s Lavoslavom Breyerom osniva Prvi hrvatski fotografsko artistički zavod. Rudolf Mosinger zabilježen je u kulturnoj povijesti kao čovjek koji je 1896. godine upriličio prvu filmsku projekciju u Hrvatskoj, u dvorani Kola u Zagrebu. Po nalogu Ise Kršnjavog snima cijeli fundus Strossmayerove galerije te ga priređuje za tisak u boji. Simao je po Crnoj Gori 1910. i o tome objavio dvije knjige.] povjereno je tako snimanje gradina i dvoraca u varaždinskoj i zagrebačkoj županiji...
Što je u to vrijeme uopće fotografija? Vještina ili umjetnost?![15 Vidi: „Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951. (Marija Tonković: Oris povijesti fotografije u Hrvatskoj), str. 91. i Smrekar - „Obrtni zakon: Normativna rješitba kralj. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 17. lipnja 1891. broj 25259 izdana u tom pogledu jednoj kr. županijskoj oblasti, str. 390. – veli: „Fotografiranje nije obrtno zanimanje… ma da se i putujućim načinom tjera, nije obrtno zanimanje, nego je umjetnička grana, koja se može sasvim slobodno, bez ikakova ograničenja tjerati, ter čija je zaštita uredjena… od godine 1884. ob autorskom pravu.“Vidi također: Obzor od 23. srpnja 1896., rubrika Gospodarstvo, članak Obrtnici u Hrvatskoj i Slavoniji koji zbori o Zoričićevoj zanimljivoj knjizi „Žiteljstvo kraljevina Hrvatske i Slavonije po zvanju i zanimanju“. Članak se osvrće na posebno veliko poglavlje Zoričićeve knjige koje zbori o našim obrtnim prilikama. Autor dijeli obrtnike u šesnaest skupina. Četrnaestu skupinu čini poligrafski obrt, a u njegovu domenu uvrštava knjigotiskare (u Hrvatskoj ih djeluje ukupno 42), litografe (13) te – fotografe (32).] I koja je zadaća fotografija izloženih na Milenijskoj izložbi?
Na osnovi sačuvanih izvještaja s izložbe čini se da je njihova osnovna funkcija ilustrativno dokumentiranje gospodarskog i kulturnog razvoja zemlje, dok o njihovoj umjetničkoj vrijednosti možemo tek promišljati.[16 Ovo je možda djelomice posljedica okolnosti što izvješće s izložbe podnosi Krešić, osoba iz trgovačko-obrtničkog kruga. Marija Tonković pak u „Fotografija u Hrvatskoj 1848-1951., str. 121. piše: „Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti uz pet profesionalaca, čija je zadaća bila isključivo dokumentarno-ilustrativna, nastupilo je i mnoštvo amatera čija djela se kriju u neočekivanim rubrikama vinogradarstva, brodogradnje i sl.“ ] Postoje dakako pretpostavke da su neke od fotografija s Milenijske izložbe nadišle čisto opisni status. Obzirom na fotografe kojima je povjeren zadatak za očekivati je ovom prilikom i pokoju fotografiju koja se svojom osobitom i osobenom kvalitetom izdiže nad prosjekom, primjerice svojom tehničkom izvedbom ili načinom predstavljanja teme.[17 Obzor od 11. svibnja 1896. u članku Njegovo veličanstvo kralj u hrvatskoj izložbi između ostalog piše: „[…]Idući dalje, razgledao je kralj od Mosingera i Breyera izložene fotografičke slike, koje prikazuju pojedine predmete zavoda [op. gospodarsko-šumarskog], pri tome se je Nj. Veličanstvo navlastito zanimalo za platynotipije mölthalske pasmine[…]“.]
U svakom slučaju, iz današnje perspektive sagledano sve fotografije izložene na budimpeštanskoj izložbi (i pripadajući im negativi!) imaju neporeciv dokumentarno-historijski značaj!
Zaključimo: ideju i inicijativu uvrštavanja fotografskog medija na Milenijsku izložbu u Budimpešti 1896., a koje proizlaze iz svijetle fotografske tradicije Hrvatske, treba zahvaliti dvojici istaknutih kulturnih radnika: dr. Izidoru Kršnjavom i dr. Josipu Brunšmidu. Izidor Kršnjavi ne samo što je u razdoblju pred Milenijsku izložbu bio predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu, nego je također bio i osnivač Društva umjetnosti s njenom fotografskom sekcijom, a stanovito je vrijeme i obnavljao dužnost predsjednika Hrvatskog arheološkog društva. Također, Josip Brunšmid se, uz sve svoje uvažene funkcije, pa i predstavništvo u Zemaljskom izložbenom odboru, dokazao kao vrstan fotograf-dokumentarist koji je svojim slikama opremao Viestnik društva’’.
* Doprinos Židova razvoju fotografije u Hrvatskoj preuzeto sa Interneta
U organizaciji Židovske općine Zagreb, u četvrtak, 8. srpnja o.g. u 20 sati u Gliptoteci HAZU u Zagrebu otvara se izložba pod nazivom Židovi fotografi, autorice Marije Tonković.
Izložbom ŽIDOVI FOTOGRAFI nastavljamo slijed tematskih izložaba kojima predstavljamo kulturnu i umjetničku baštinu Židova u Zagrebu i Hrvatskoj u suradnji sa stručnjacima, muzejima i kulturnim institucijama Zagreba i ostalih gradova.
Ovoj izložbi zahvaljujemo potpun, gotovo monografski prikaz područja fotografije u razdoblju društvenog i kulturnog uspona, razvoja i vrhunca židovske zajednice Zagreba i Hrvatske. Pojedini fotografi Židovi, osobito oni koji su kao umjetnici ušli u povijest fotografije, bili su doduše poznati javnosti, ali tek nam ova izložba otkriva koliko i kako su Židovi sudjelovali u razvoju fotografije u razdoblju od stotinjak godina što ih obuhvaća prikaz. Otkriva nam mnoštvo dotad potpuno nepoznatih pojedinaca koji su od samih početaka fotografije bilježili i ovjekovječili život i ljude u gotovo svim gradovima i sredinama u Hrvatskoj. Ti zapisi otvaraju obuhvatan pogled u povijest i prošlost upoznavajući nas podjednako s važnim i svakodnevnim događajima, poznatim osobama i bezbrojem onih koje je prekrio zaborav, dočaravaju nekadašnji izgled gradova i mjesta koji je nestao u neminovnim mijenama vremena. I ovdje, kao i drugdje u svijetu, Židovi su prednjačili u fotografiji, novom posredničkom mediju, i zbog svoje tradicionalne pokretljivosti i u traženju novih mogućnosti izraza i rada u razdoblju postupnog stjecanja građanskih prava, drugim riječima, svojega mjesta pod suncem. Izložba uvjerljivo svjedoči da su se uključili u život svih sredina i dali kreativan doprinos njihovoj kulturi.
Izložba kakva je ova, mogla je biti ostvarena zahvaljujući sustavnom dugogodišnjem istraživanju i znanju njezine autorice, Marije Tonković, jednom od najboljih i najuglednijih eksperata za fotografiju u Hrvatskoj, ali i mnogim muzejima, zbirkama, arhivima i pojedincima koji su spremno stavili svoju dragocjenu građu na raspolaganje, te Uredu za kulturu grada Zagreba i Ministarstvu kulture RH koji su najvećim dijelom financirali projekt. Osobitu zahvalnost dugujemo Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, odakle potječe najveći broj eksponata i njegovom direktoru Miroslavu Gašparoviću koji je svesrdno podržao projekt, a napose Gliptoteci HAZU i njegovoj ravnateljici Arijani Kralj koja je u gustom izložbenom programu Gliptoteke našla tako atraktivan termin za našu izložbu. Napokon, zahvaljujem svima koji su sudjelovali u realizaciji izložbe i njezinog izuzetno vrijednog kataloga. Nadam se da će ta izložba, tako važna za našu zajednicu, a nadam se i za Zagreb, izazvati zanimanje njegove kulturne javnosti.......(Dr. Ognjen Kraus) predsjednik Židovske općine Zagreb
* Iz recenzije preuzeto sa Interneta
Tema Židovi fotografi, dosad nije bila naznačena ni u obrisima, što znači da je pred autoricom bila inovativna i nadasve kompleksna zadaća. Trebalo je ponajprije identificirati Židove među fotografima od samih početaka fotografije u hrvatskim krajevima do kraja Drugog svjetskog rata, što je postavljeno kao gornja granica; odrediti im mjesto i vrijednost u vremenskom i prostornom sklopu, uputiti na kreativne posebnosti i životne okolnosti.
Za povjesničare umjetnosti, napose fotografije katalog će obrađenošću i količinom novoga steći trajnu vrijednost. Zacijelo i za inicijatore i organizatore izložbe kojima je Marija Tonković otkrila dio svijeta - ili svjetova - o kojem gotovo nisu znali ništa i obogatila ih neslućenom baštinom.....(dr. sc. Snješka Knežević)
* Izvješća zagrebačkih muzeja, 2004 preuzeto sa Interneta
MUZEJ GRADA ZAGREBA Stručno mišljenje na zamolbu kolege P. Lainovića iz Cetinja vezano za album Vladalačka kuća Petrović-Njegoš, koji je izradio fotograf Rudolf Mosinger 1910 za svojega posjeta crnogorskom dvoru, a na poziv kneza Nikole.... (Maja Alilovic) kustosica
* Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb 2005 preuzeto sa Interneta
MUZEJ GRADA ZAGREBA 6.4.EKSPERTIZE Stručno mišljenje na zamolbu kolege P. Lainovića iz Cetinja vezano za album Vladalačka kuća Petrović-Njegoš, koji je izradio fotograf Rudolf Mosinger 1910 za svojega posjeta crnogorskom dvoru, a na poziv kneza Nikole.... (Maja Alilovic) kustosica
* mail Maje Alilović
Podaci koje ste naveli u svom tekstu bit ce korisni i za buduce istrazivanje Mosingerovoga rada u Hrvatskoj kao i za rasvjetljavanje njegova cjelokupnoga opusa koji je jos uvijek u svom znacajnom dijelu, barem sto se tice arhivskoga istrazivanja, nepoznanica. Vjerujem da ovako izuzetna umjetnicka osobnost zasluzuje daleko ozbiljniji rad nego sto je to dionica u dijelu izlozbe. Jos se uvijek nadam da cu u skoroj buducnosti nastaviti to istrazivanje buduci da Mosingeru u nasoj povijesti fotografije pripada daleko znacajnije mjesto nego sto ga trenutacno ima. I Vasa knjiga ce mi svakako biti poticaj...... (Maja Alilovic) kustosica
* mail Maje Alilović lično poslato
Nadam se da ce Vas tekst uroditi plodom i razjasniti neke nedoumice koje su do sada postojale vezano uz rad R. Mosingera u Crnoj Gori. Podaci koje iznosite ce i nama biti od velike koristi jer je taj dio Mosingerove biografije ovdje potpuna nepoznanica...... (Maja Alilovic) kustosica
* mail Maje Alilović lično poslato
Izmedju ostaloga tu je i jedan odlomak o Rudolfu Mosingeru, odnosno albumu crnogorske kuće Petrovic-Njegoš u kojem se navodi da su na albumu osim Rudolfa Mosingera radili i veliki hrvatski umjetnici - kipar Rudolf Valdec i slikar Bela Csikos Sesija!... (Maja Alilović) kustosica
Tekst pod naslovom „Zagrebački zbor“ objavljen u Narodnim novinama, br. 186, str. 2 od 16. 8. 1910. god.
"Posebno zanimanje pobudila je izložba zagrebačkoga fotografa g. Mosingera. Kolorirani portreti i osobito minuciozno izradjene razglednice, koje su sebi prokrčile put već širom kontinenta, zaista zaslužuju svaku pohvalu. Najaktuelniji je album crnogorske kuće Njeguš-Petrović, koja je kod Mosingera naručila u divot-uvezu darove, kojima će nagradjivati prigodom skorašnjega jubileja soje visoke goste. U prekrasnom bielom omotu – kojemu je plaketu izradio Valdec, a ostali ukras Csikos – nanizane su tu historijskim redom fotografije svih crnogorskih vladara Njeguševe kuće od prvoga početka do današnjih dana sa cielom porodicom. U posebnom albumu prikazane su prirodne ljepote kneževine Crne Gore. Značajno je i osobito karakteristično za uspjeh hrvatske umjetnosti, da su sve potrebe i svi ukrasi za ove albume izradjeni u Zagrebu. Valja iztaknuti i to, da je Mosinger izradio i menu-karte za jubilarni diner kneza Nikole, koje su takodjer izložene." (Maja Alilović) kustosica
* ‘’Ovogodišnja je pak posebnost u tome što su posjetitelji mogli za trajanja velesajamske manifestacije posjetiti Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i razgledati izložbu Plakati Zagrebačkog zbora iz fundusa Kabineta grafike, 1910-40. Ako ste, dakle, odlučili ovogodišnji jesenski posjet Velesajmu zaokružiti ugodnom šetnjom Strossmayerovim trgom i razgledavanjem ove vrijedne izložbe, zacijelo ste nenadano (za)stali obogaćeni dimenzijom više, jer Kabinet grafike čuva u svom fundusu najveći broj plakata Zagrebačkog zbora, od samih početaka sve do Drugog svjetskog rata, što je i bila okosnica izložbene suradnje dviju ustanova.
Plakati su nerijetko rađeni na više svjetskih jezika, što jasno govori o značenju manifestacija Zagrebačkog zbora. Plakat je to koji stvarno, ali i simbolički prethodi plakatima Zagrebačkog zbora u svojoj bogatoj naraciji.
Plakat 1. Zagrebačkog zbora iz 1910. već je bitno drugačiji: rad Svjetlotiskarskog zavoda Rudolfa Mosingera donosi litografski plakat jarkih boja koji svojom dopadnošću komunicira poruku poziva na sajam širokom sloju primatelja’’. (Iva Brežanski)
* Izložba plakata Zagrebačkog zbora preuzeto sa Interneta
/povodom Tjedna arhiva 2003. godine/
Grupa istaknutih hrvatskih gospodarstvenika osnovala je 1909. godine, na poticaj tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika dr Milana Amruša, društvo Zagrebački zbor sa svrhom da priređivanjem izložbi i velikih sajmova intenziviraju razvoj svih grana industrije i gospodarstva općenito. Prve izložbe organizirane su 1910., 1911. i 1913. godine na prostoru Sajmišta (danas prostor između Martićeve i Heinzelove ulice). Prvi svjetski rat prekinuo je na neko vrijeme organizaciju izložbi, pa je prva poslijeratna izložba održana tek 1922. godine. Od tada pa sve do 1941. godine Zbor je redovito održavao svoje godišnje izložbe i sajmove, i to do 1935. godine na prostoru Sajmišta, a od 1936. godine u novom izložbenom kompleksu na Savskoj cesti. Tijekom Drugog svjetskog rata, rad Zbora je gasnuo, a društvene promjene nakon 1945. godine odrazile su se i njegovu organizaciju te je 1946. godine preimenovan u Zagrebački Velesajam. Arhivsko gradivo Zagrebačkog zbora pohranjeno je u Državnom arhivu u Zagrebu (HR-DAZG-251), a ovom prigodom izdvojili smo plakate kao najilustrativnije pokazatelje njegova rasta i razvoja.
autori: Ivana Prgin, Dubravka Čengić postav: Ivana Prgin, Dubravka Čengić, Danijela Milovac digitalno snimljeno u Središnjem fotolaboratoriju Hrvatskog državnog arhiva tisak: Kolding d.o.o.
* Zagreb Sa željom da prikažu kulturnu i umjetničku baštinu židovske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj. Židovska je općina uz pomoć stručnih ljudi i institucija organizirala izložbu židovske fotografije u Gliptoteci HAZU. Izloženi su radovi fotografa druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća. Kvalitetan katalog izložbe cijenom je pristupačan, a uz reprodukcije fotografija donosi i opsežan tekst autorice izložbe Marije Tonković te tekst Maje Alilović, koja dodatno obrađuje Rudolfa Mosingera. Izložbu možete pogledati do 8. kolovoza. (Tanja Masnec Šoškić)
* Dolazak i angažovanje brojnih fotografa iz mnogih zemalja u različitim prilikama (Edoardo Orlandini, T. Burato, Josif Singer, Rudolf Mosinger, Anton Peričević, Rudolf Smodlaka, Eugen Pirou, Luca Comerio, Edvard Bejli, Josef Wünsch, Walter Gircke...) bilježio je pedantni hroničar crnogorskog zvaničnika.
Kolekcija fotografija, po brojnosti (oko 11 000 ) i po raznovrsnoj tematici (istorijske ... Josif Singer, Rudolf Mosinger, Anton Peričević, Rudolf Smodlaka, ... (Muzej kralja Nikole - King Nikola's Museum)
* Медија:Kulturno nasljeđe i kulturna politika preuzeto sa Interneta
POBJEDA, Kultura - Subota, 30. april 2005. godine Crnogorski grbovnik - Posebno izdanje knjige Cetinje, 29.aprila - U ediciji "Posebna izdanja" CNB je do sada publikovala 53 naslova iz crnogorske istorije pismenosti i kulture, bibliologije i bibliotekarstva, kulturološke - političke istoriografije Crne Gore -kaže Čedomir Drašković, glavni i odgovorni urednik izdavačke produkcije CNB.....Posebno značajna knjiga u ovoj ediciji jeste "Crnogorski grbovnik"čiji su autori akademik Božidar Šekularac i Aleksandar Samardžić. Riječ je o knjizi velikog formata koju će činiti opsežna uvodna studija dr Šekularca , a potom razvrstani u četiri cjeline crnogorski grbovi, dinastički, državni, grbovi gradova i grbovi crnogorskih porodica. ....... (Olivera Ugrin)
Periša Lainović plainovic@gmail.com