Brak iz pogodnosti ugovara se iz razloga koji nisu ljubav i posvećenost. Umesto toga, takav brak se sklapa radi lične koristi ili neke druge strateške svrhe, kao što je politički brak. Postoje slučajevi u kojima oni koji su u braku ne nameravaju da žive zajedno u paru, a obično su se venčali samo da bi jedan od njih stekao pravo boravka u nekoj zemlji.

U mnogim kulturama je uobičajeno da roditelji odlučuju o brakovima svoje odrasle dece; ovo se zove ugovoreni brak. Brak iz pogodnosti koji nije ni lažni brak sklopljen radi prevare, niti prisilni brak, nije u suprotnosti sa zakonom.[1]

Zakonski propusti уреди

 
Operacija službenika Granične agencije Ujedinjenog Kraljevstva u matičnom uredu Okforda 8. juna 2010. godine kako bi se zaustavio sumnjivi lažni brak

Brakovi iz pogodnosti se često sklapaju kako bi se iskoristili zakonski previdi raznih vrsta. Bračni par se može venčati da bi jedan od suprižnika dobio državljanstvo ili pravo na prebivalište (Ovo je bilo prikazano u TV emisijama poput Na krilima ljubavi; gde se brak namerno preduzima radi ostvarivanja boravišnog prava). Mnoge zemlje širom sveta dodeliće takva prava svakome ko je oženjen rezidentnim državljaninom. U Sjedinjenim Državama ova praksa je poznata kao brak za zelenu kartu. U Australiji je bilo sklapanja brakova iz pogodnosti da bi se skrenula pažnja na vladine zakone o dodacima za mlade. Dana 31. marta 2010. godine dva studenta su se javno i legalno venčala na travnjaku Univerziteta u Adelejdu, tako da su obojica mogli dobiti puni dodatak za mlade.[2]

U Sjedinjenim Državama tokom ere Vijetnamskog rata, neki parovi su se venčali tokom muškarčeve izloženosti vojnoj mobilizaciji; par bi se složio da neće biti kontakta, nakon čega bi usledilo poništavanje (obično jednogodišnjeg) braka. Oglasi u tu svrhu su se često stavljali u studentske novine. Budući da koriste pravne rupe, lažni brakovi iz pogodnosti često imaju pravne posledice. Na primer, američka imigraciona služba (USCIS) to može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 250.000 američkih dolara i petogodišnjom zatvorskom kaznom.[3][4][5]

Homoseksualnost уреди

Još jedan uobičajeni razlog za brakove iz pogodnosti je skrivanje homoseksualnosti jednog partnera na mestima na kojima je otvorena homoseksualnost kažnjiva ili potencijalno štetna. Lažni brak ove vrste, koji se ponekad naziva i lavandovskim brakom, ima za cilj da sakrije izgled homoseksualnosti. Takvi brakovi mogu imati jednog heteroseksualnog i jednog homoseksualnog partnera, ili dva homoseksualna partnera: lezbejku i homoseksualca. U slučaju kada se homoseksualac oženi ženom, kaže se da je žena njegova „brada“. Poslednjih godina takvi brakovi se sklapaju kako bi se istakla politička poenta o odsustvu istopolnih brakova u određenoj zemlji.

Metaforična upotreba уреди

Izraz „brak iz pogodnosti“ takođe je generalizovan da označava svako partnerstvo između grupa ili pojedinaca u obostranu (a ponekad i nelegitimnu) korist, ili između grupa ili pojedinaca koji nisu prikladni za zajednički rad. Primer bi mogla biti „vlada nacionalnog jedinstva“, kakva je postojala u Izraelu tokom većeg dela 1980-ih ili u Velikoj Britaniji tokom Drugog svetskog rata. Preciznije, kohabitacija se odnosi na političku situaciju koja se može dogoditi u zemljama sa polupredsedničkim sistemom (posebno u Francuskoj), gde predsednik i premijer pripadaju suprotstavljenim političkim kampovima.

Politički brak уреди

Brakovi iz pogodnosti, koji se često nazivaju državnim brakovima, uvek su bili uobičajeni u kraljevskim, aristokratskim i inače moćnim porodicama, da bi se stvorili savezi između dve moćne kuće. Primeri uključuju brakove Agnese od Kurtenea, njene ćerke Sibile, Huane III od Navare i Katarine od Aragona (dva puta).

Reference уреди

  1. ^ Law Offices of Susan V. Perez. „A Bad Marriage is Not the Same as a Sham Marriage”. HG.org. Приступљено 14. 4. 2019. 
  2. ^ Hood, Lucy, "Students marry to highlight youth allowance inconsistencies", The Advertiser, Adelaide, Australia, April 1, 2010
  3. ^ US Department of Justice, "1948 Marriage Fraud—8 U.S.C. § 1325(c) and 18 U.S.C. § 1546", US Attorneys Manual, Title 9, Criminal Resource Manual.

    The Immigration Marriage Fraud Amendments Act of 1986 amended § 1325 by adding § 1325(c), which provides a penalty of five years' imprisonment and a $250,000 fine for any "individual who knowingly enters into a marriage for the purpose of evading any provision of the immigration laws."

  4. ^ USCIS, "11 Arrested, Indicted in Multi-State Operation Targeting Visa and Mail Fraud" Архивирано на сајту Wayback Machine (14. март 2013).

    "The maximum sentences for the above charges are: (i) Conspiracy: 5 years in prison and a $250,000 fine; (ii) Mail fraud: 20 years in prison and a $250,000 fine; (iii) Wire fraud: 20 years in prison and a $250,000 fine; (iv) False statement in immigration matter: 10 years in prison and a $250,000 fine"

  5. ^ Fraudulent marriage is any marriage that has been entered into with the sole purpose of circumventing the law. According to the Immigration and Nationality Act (INA), Act 255 [8 U.S.C 1325], the consequences of entering into a marriage in order to evade the law include incarceration for up to five years, a fine of up to $250,000, or both.

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди