Aminopterin, 4-amino analog folne kiseline, je antineoplastični lek sa imunosupresivnim osobinama koji se koristi u hemoterapiji. Aminopterin je sintetički derivat pterina. Aminopterin dejstvuje kao inhibitor enzima dihidrofolat reduktaze. Njegov afinitet vezivanja za dihidrofolat reduktazu je dovoljno visok da efektivno blokira tetrahidrofolat sintezu. Ovo rezultuje u iscrpljivanju nukleotid prekursora i inhibiciji DNK, RNK, i protein sinteze.

Aminopterin
Nazivi
IUPAC naziv
(2S)-2-[ [4-[(2,4-Diaminopteridin-6-yl)amino]benzoyl]amino]pentanedioic acid
Drugi nazivi
4-Aminofolic acid
4-Aminopteroylglutamic acid
Aminopterin sodium
Aminopteroylglutamic acid
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.000.191
EC broj 200-209-9
  • O=C(O)C(NC(=O)c1ccc(cc1)NCc2nc3c(nc2)nc(nc3N)N)CCC(=O)O
Svojstva
C19H20N8O5
Molarna masa 440,41 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Upotreba уреди

Ovaj lek je otkrio Dr. Yellapragada Subbarao, a prvi je koristio njegovu antifolatnu aktivnost Sidni Farber 1947. da indukuje remisiju kod dece sa leukemijom.[3][4] Aminopterin je kasnije prodavala kompanija Lederle Laboratories (Pearl River, Njujork) u SAD od 1953 do 1964 za pedijatrijsku leukemiju. Ta kompanije je u toku istog perioda prodavala blisko srodni antifolat metotreksat. Lederle Laboratories je zatim obustavila prodaju aminopterina u korist metotreksata zbog proizvodnih razloga. Aminopterin je u toku svog tržišnog veka korišćen i za tretman psorijaze u SAD. Ovaj lek je doveo do dramatičnog čišćenja lezija.[5]

Upotreba aminopterina u tretmanu raka je zamenjena 1950-tih godina metotreksatom zbog boljeg terapeutskog indeksa metotreksata.[6] Nedavno je došlo do obnavljanja interesa u aminopterin, tako da su u toku klinička ispitivanja sa ciljom suzbijanja leukemije.[7]

Ovo jedinjenje je bilo istraženo kao abortifacijent 1960-tih i ranije, ali je bilo asocirano sa kongenitalnim malformacijama.[8] Slične kongenitalne abnormalije su bile dokumentovane sa metotreksatom, i kolektivno njihovi teratogeni efekti su postali poznati kao fetalni aminopterin sindrom. Kad se slični klaster abnormalija javi u odsustvu izlaganja antifolatima on se opisuje kao aminopterinu-sličan sindrom bez aminopterina.[9]

Postoji izvesna doza kontroverzije po pitanju upotrebe aminopterina za kontrolu glodara. Ne postoji evidencija da je on bio korišćen u tu svrhu.[10][11] Priprema ovoj molekula je kompleksna i skupa. Osim toga on je nestabilan u otvorenoj sredini, i razlaže se pod uticajem svetlosti i toplote. Najniža letalna oralna doza aminopterina za pacove (LDLo) je 2.5 mg/kg.[12]

Aminopterin i metotreksat su široko korišćeni u selekciji medija (kao što je HAT medijum) za ćelijske kulture.

Vidi još уреди

Literatura уреди

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ „Who was Sidney Farber, MD?”. Dana-Farber Cancer Institute. Архивирано из оригинала 07. 02. 2007. г. Приступљено 5. 2. 2007. 
  4. ^ Farber S, Diamond LK, Mercer RD, Sylvester RF, Wolff JA (1948). „Temporary remissions in acute leukemia in children produced by folic acid antagonist, 4-Aminopteroyl-glutamic acid (Aminopterin)”. N Engl J Med. 238 (787): 787—93. 
  5. ^ Rees, R. B.; J. H. Bennett (1964). „Aminopterin for psoriasis: A decade's observation.”. The Archives of Dermatology. 90: 544. 
  6. ^ Goldin, A.; J. M. Venditti (1955). „A quantitative comparison of the antileukemic effectiveness of two folic acid antagonists in mice”. J Natl Cancer Inst. 15 (6): 1657—1664. 
  7. ^ Cole, Peter D.; Smith, AK; Cate, S; Larson, RA; Hawkins, DS; Holcenberg, J; Kelly, K; Kamen, BA (15. 11. 2005). „Phase II Trial of Oral Aminopterin for Adults and Children with Refractory Acute Leukemia”. Clinical Cancer Research. 11 (22): 8089—8096. PMID 16299240. doi:10.1158/1078-0432.CCR-05-0355. 
  8. ^ Emerson D (1962). „Congenital malformation due to attempted abortion with aminopterin”. American Journal of Obstetrics and Gynecology. 84: 356—357. PMID 13890101. 
  9. ^ „Multiple Congenital Anomaly/Mental Retardation (MCA/MR) Syndromes: Fetal aminopterin syndrome”. United States National Library of Medicine. Приступљено 26. 03. 2007. 
  10. ^ „No Aminopterin in Tissues of Animals Killed by Recalled Pet Food”. PRNewsWire. 30. 3. 2007. Приступљено 14. 04. 2007. 
  11. ^ States Patent2,575,168. United States Patent 2,575,168., Alfred L. Franklin, "Rodenticide comprising 4-amino-pteroylglutamic acid.", published 13. 11. 1951, assigned to American Cyanamid Company, New York, NY. 
  12. ^ „EPA Chemical Profile: Aminopterin”. United States Environmental Protection Agency. 31. 10. 1985. Архивирано из оригинала 07. 07. 2007. г. Приступљено 23. 03. 2007. 

Spoljašnje veze уреди