Kraljevstvo Ajutaja

(преусмерено са Ayutthaya Kingdom)

Kraljevstvo Ajutaja (tajski อยุธยา, RTGSAyutthaya) bilo je sijamsko kraljevstvo koje je postojalo od 1350 do 1767. godine. Ajutaja je imala prijateljske odnose prema stranim trgovcima, među kojima su bili Kinezi, Vijetnamci, Portugalci, Indijci, Japanci, Korejci, Persijci, a kasnije i Španci, Holanđani, Englezi i Francuzi, dozvoljavajući im da osnuju sela van zidina prestonice, koja se takođe zvala Ajutaja.

Ajutajska kraljevina

อาณาจักรอยุธยา
1350–1767
Flag of Kraljevstvo Ajutaja
državna zastava
{{{coat_alt}}}
pečat
Ajutajska zona uticaja i susedi, c. 1540
Ajutajska zona uticaja i susedi, c. 1540
StatusIstorijsko kraljevstvo
PrestonicaAjutaja (1350–1463)

Ficanulok (1463–1488)
Ajutaja (1488–1666)
Lopburi (1666–1688)

Ajutaja (1688–1767)
Zajednički jeziciAjutajski dijalekat
Religija
većina: teravada budizam
manjina: hinduizam, katoličanstvo, islam
Vladafeudalna monarhija sa Čatu Sadom kao izvršnom vlašću.
kralj 
• 1350–69
Ramatibodi I (Utong)
• 1590–1605
Sanfet II (Naresuan)
• 1656–88
Ramatibodi III (Naraj)
• 1758–67
Boromarača III (Ekatat)
Zakonodavstvonijedno (apsolutna monarhija)
Istorijska erasrednji vek & renesansa
• Utongov uspon na tron u Ajutaju
1350
1438
1564, 1569
• Spajanje sa Sukotajom, i nezavisnost od Taungura
1583, 1584
• Naresuan i Minguj Svaov slonovski rat
1593
• Okončanje Sukotajske dinastije
1629
1767
Prethodnik
Naslednik
Lavo kraljevstvo
Sukotajsko kraljevstvo
Nakon Si Tamarat kraljevstvo
Tonburi kraljevstvo
Danas deoTajland
Malezija
Mjanmar
Kambodža

U 16. veku, strani trgovci opisali su ovaj grad kao jedan od najvećih i najbogatijih gradova na Istoku. Dvor kralja Naraja (1656. - 1688) imao je snažne veze sa francuskim kraljem Lujom XIV, čiji su ambasadori grad po veličini i bogatstvu upoređivali sa Parizom.

Do 1550. godine, vazali kraljevstva obuhvatali su neke gradove-države na Malajskom poluostrvu, Sukotaju, Lan-Na i delove Burme i Kambodže.[1] Ovaj deo istorije kraljevstva ponekad se naziva i „Ajutajsko carstvo”.

U stranim zapisima, Ajutaja se zvala „Sijam”, mada mnogi izvori takođe navode da je Ajutajski narod sebe nazivao Tajima, a svoje kraljevstvo Krung Taj (กรุงไท), što znači tajska zemlja (krng thị). Ovo kraljevstvo se takođe pominje kao Iudea na slici napravljenoj po narudžbini Holandske istočnoindijske kompanije.[note 1]

Napomene уреди

  1. ^ Roberts, Edmund (1837). „XVIII City of Bang-kok”. Embassy to the Eastern courts of Cochin-China, Siam, and Muscat in the U. S. sloop-of-war Peacock during the years 1832-3-4. Harper & Brothers. стр. image 288. OCLC 12212199. „The spot on which the present capital stands, and the country in its vicinity, on both banks of the river for a considerable distance, were formerly, before the removal of the court to its present situation called Bang-kok; but since that time, and for nearly sixty years past, it has been named Sia yuthia, (pronounced See-ah you-tè-ah, and by the natives, Krung, that is, the capital;) it is called by both names here, but never Bang-kok; and they always correct foreigners when the latter make this mistake. The villages which occupy the right hand of the river, opposite to the capital, pass under the general name of Bang-kok. 

Reference уреди

  1. ^ Hooker, Virginia Matheson (2003). A Short History of Malaysia: Linking East and West. St Leonards, New South Wales, AU: Allen & Unwin. стр. 72. ISBN 978-1-86448-955-2. Приступљено 5. 7. 2009. 

Literatura уреди

Kraljevske hronike Ajutije уреди

Postoji 18 verzija Kraljevskih hronika Ajutije (Phongsawadan Krung Si Ayutthaya) koje su poznate naučnicima. Pogledajte Wyatt, David K. (1999). Chronicle of the Kingdom of Ayutthaya. Tokyo: The Center for East Asian Cultural Studies for UNESCO, The Toyo Bunko. стр. Introduction, 14. ISBN 978-4-89656-613-0. )

Burmansko stanovište уреди

Ovo su Burmanski istorijski zapisi o Ajutiji.

  • Kham Hai Kan Chao Krung Kao (Lit. Testimony of inhabitants of Old Capital (i.e., Ayutthaya))
  • Kham Hai Kan Khun Luang Ha Wat (Lit. Testimony of the "King who Seeks a Temple" (nickname of King Uthumphon)) – An English translation.
  • Palm Leaf Manuscripts No.11997 of the Universities Central Library Collection or Yodaya Yazawin – Available in English in Tun Aung Chain tr. (2005) Chronicle of Ayutthaya, Yangon: Myanmar Historical Commission

Zapadno stanovište уреди

  • Second Voyage du Pere Tachard et des Jesuites envoyes par le Roi au Royaume de Siam. Paris: Horthemels, 1689.

Spoljašnje veze уреди