Bitka kod Pantina odigrala se u jesen 1168. godine između Stefana Nemanje i njegovog brata Tihomira.[1] Nakon ove bitke, Stefan Nemanja je postao zakoniti vladar Raške države.

Bitka kod Pantina
Battle of Patino.jpg
Stefan Nemanja u bici kod Patina
Vreme:1166/1167
Mesto:Pantina, blizu Zvečana
Ishod: pobeda Stefana Nemanje
Sukobljene strane
Raška Vizantijsko carstvo
Komandanti i vođe
Stefan Nemanja Tihomir
Jačina
nepoznato nepoznato
Žrtve i gubici
nepoznato nepoznato

PozadinaУреди

 
Replika nošnje srpskog vojnika iz vremena bitke kod Patina
 
Srpska srednjovekovna pancirna košulja
 
Vizantijski oklop klivnas, oklop vizantijske teške konjice
 
Vizantijska ikona Sv. Merkurija prikazuje ga sa šlemom i oružjem vizantijske vojske

Župana Desu je 1165. godine kod Niša napao i zarobio vizantijski car Manojlo I Komnin zbog sarađivanja sa Ugarskom i odveo ga u Carigrad. Na presto u Raškoj postavio je najstarijeg sina Zavide, Tihomira Zavidovića. Sa druge strane Stefan Nemanja je prolazio kroz različite faze odnosa prema Carigradu, nalazeći se u jazu između Zapada i Vizantije. Dobivši na upravu kao udeoni knez rubne delove države, isturene prema Vizantiji, Nemanja je bio primećen od strane vasilevsa Manojla, koji ga je nagradio oblašću Dubočicom, ali i „carskim sanom“ – najverovatnije nekom dvorskom titulom. Time je, gotovo na samom početku svog upravljanja, Namanja bio uključen u vizantijski hijerarhijski poredak.[2] Tako je Nemanja postao vizantijski vazal, „potčinjen ne samo srpskom velikom županu već istovremeno i pre svega vizantijskom vasilevsu“ [3]

Ovo je verovatno dodatno ozlojedilo braću i nagnalo Tihomir da uhvate i zatvore Nemanju. On se tog zatočeništva oslobodio i krenuo u rat protiv braće kojima su pomogle strane trupe, ali i Vizantinci. U bici kod Pantina na Kosovu polju 1168. godine porazio je združene snage i vizantijski odred pod komandom Teodora Padijata, koje je Manojlo Komnin poslao Tihomiru za borbu protiv brata. U njegovoj četi bilo je i Grka, i Franaka i Turaka.[4]

Ova bitka ga je učvrstila Nemanju na velikožupanskom prestolu, ali su sukobi sa Vizantijom nastavljeni.[5]

BitkaУреди

Do bitke je došlo na Kosovu kod mesta Pantina nedaleko od Zvečana. Nemanjine snage strahovito su potukle Tihomirovu vojsku. Sam Tihomir je poginuo prilikom povlačenja. Udavio se u Sitnici. Tihomirovo davljenje u reci je u to vreme poređeno od strane Nemanjinih sledbenika sa davljenja slična onima u bitkama kod Milvijskog mosta, i na Crvenom moru. Sva tri poražena vladara su se utopila u vodi, i zato Nemanja posle bitke pored Svetog Đorđa zahvaljuje i Svetom Nikoli u čijoj su vlasti vode, pa i Sitnica.[6]

Time je Nemanja gradio spostveni kult, poredići se sa Kostantinom Velikim i Mojsijem, a Nemanja je povezivan i sa Davidom, kako kod Prvovenčanog tako i kod Svetog Save.[7]

 
Српски ратник из доба Стефана Немање, манастир Студеница

Opis bitke u žitiju Svetog SimeonaУреди

Stefan Prvovenčanim opisao je bitku u žitiju Svetog Simeona. „I sajmovisi Grčke vojnike, Fruge i Turke i druge narode podjoše na Svetoga i udjoše u otačestvo njegovo na mestu zvano Pantin. A on podigavši oči i ruke svoje k nebu vapijaše ka Vladici svojemu iz srca ka strastotrpcu Hristvu Djordju „Sudi Gospode onima koji me napadaju i usprotivi se onima koji se ne bore sa mnom. Uzmi oružije i štiti i stani na pomoć meni. Zatvori put onima koji me gone. Recu duši mojoj „Spasenje ja sam tvoje.”” I uze znamenje životovornoga krsta i koplje dano mu od Vladike i idjaše slobodno nasuprot mnogim narodima. A kad beše blizu grada Zvečani kod crkve Svetog Djordja izabra jednog od pravovernih svojih jereja posla ga da tvori molitvu. A kad ovaj zaspa od truda dodje sveti pomoćnik i prezviteru se javi u vojničkom odelu. Jerej ga pitaše „Ko si ti Gospodine.” A on reče „Ja sam sluga Hristov Djordje koji ide na pomoć gospodinu tvome da pobedim i neprijatelje njegove.” Sutradan odmah stekoše se na bitku snaznu i silnu. Božijom pomoću i preslavnog velikomučenika Djordja pobedi neprijatelje svoje inoplemene narode i padoše od oružija svi i nestade im traga sa zemlje. Učiniv bitku tu jedan od njegove brace utopi se u vodi...”[8]

PoslediceУреди

Posle bitke kod Pantina, Nemanja je izbegao vizantijsko mešanje i nametnuo se svojoj braći kao veliki župan. Oni su ga prihvatili, a za uzvrat su dobili teritorije na kojima su do tada vladali.[5]

ZnačajУреди

Ova pobeda, osim što je omogućila Nemanji da uspostavi vlast, svojom simbolikom je svakako doprinela i nastanku tradicije „svetorodne dinastije“ odnosno „dinastije svetog korena“. Na njenom čelu se našao Nemanja, odnosno Sveti Simeon. Kasnije će mu se pridružiti i drugi vladari iz ove dinastije.[5]


ZanimljivostiУреди

Bitka je ekranizovana u pilot epizodi serije Nemanjići Rađanje kraljevine. U bici je prikazano kako je Srpska vojska nosile krljušt oklope, sastavljene od braon kožnih kockica i braon odeću, dok je Vizantijska vojska nosila verežnjače i crvenu odeću, sa braon kožnom trakom oko grudi. Obe vojske su nosile šlemove.

ReferenceУреди

  1. ^ „Srbija u doba Stefana Nemanje(1166—1196)”. Архивирано из оригинала на датум 24. 12. 2013. Приступљено 21. 12. 2013. 
  2. ^ Пириватрић, Срђан, Прилог хронологији почетка Немањине власти, Зборник радова Византолошког института 29–30, Београд: Византолошки институт САНУ, 1991: 125–135
  3. ^ Благојевић, Милош, Жупа Реке и „Дендра“ (ΔΕΝΔΡΑ) Јована Кинама, Зборник радова Византолошког института 35, Београд: Византолошки институт САНУ, 1996: 198
  4. ^ Калић, Јованка, Српско-византијски сукоб 1168. године, Зборник Филозофског факултета XI-1, Београд: Филозофски факултет 1970.
  5. ^ а б в г Божидар Зарковић: Српско-Византијска прожимања на простору Косова и Метохије у доба Стефана Немање, У: Косово и Метохија у цивилизацијским токовима, Књига 3: Историја, Историја уметности, Филозофски факултет Универзитета у Приштини 2010. УДК 327(497.11:495.02)”1168/1196”
  6. ^ Марјановић-Душанић, Смиља, Немањин напрсни крст. Из наше старе инсигнологије, Зборник Филозофског факултета XVII-а, Београд: Филозофски факултет, 1991: 205
  7. ^ Свети Сава, Сабрана дела, приредио и превео Томислав Јовановић, Београд: Српска књижевна задруга, 1998.
  8. ^ Живан Милисавац, Стара Српска књићевности том 1. Живот Стефана Немање, од краља Стефана Првовенчаног, превео Миливоје Башић, стр.82
  9. ^ .Стефан Првовенчани, Сабрана дела, предговор, превод дела и коментари др Љиљана Јухас-Георгиевска, издање на српскословенском др Томислав Јовановић, Београд: Српска књижевна задруга, 1999: 38, 39
  10. ^ Ћирковић, Сима, Срби међу европским народима, Београд: Equlibrium, 2004: 38–39