Dugouhi jež (lat. Hemiechinus auritus) je vrsta ježa poreklom iz srednjoazijskih zemalja i nekih zemljama Bliskog istoka. Živi u jazbinama, bilo da ih pravi ili pronađe. Ističe se svojim dugim ušima. Smatra se jednim od najmanjih bliskoistočnih ježeva. Ovaj jež jede insekte, ali se takođe može hraniti malim kičmenjacima i biljkama. U zatočeništvu mogu živeti oko 7 godina.[1]

Budući da je prirodno sklon parazitima i može prenositi opasne bolesti poput kuge, vrlo je preporučeno da se kupuje preko ovlašćenih trgovaca, ako ga želite držati kao kućnog ljubimca.[2]

Dulžina tela je između 120 i 270 mm, a repa između 10–50 mm. Lobanja je oko 38–48 mm. Teži između 250 i 400 g. Ima vrlo razvijena čula sluha i mirisa, koja koriste za lov i otkrivanje predatora. U opasnosti se štiti bodljama. Prsti i peta stopala prekriveni su dlakom, ali stopala su gola.

Dugouhi jež je manji od evropskog beloprsog ježa i puno je brži. Manje je verojatno, da će sklupčati u loptu u opasnosti, nego će radije pokušati da pobegne ili skoči na predatora sa svojim relativno kratkim iglicama.[3]

Reference уреди

  1. ^ Qumsiyeh, Mazin B. (1996). Mammals of the Holy Land. Lubbock: Texas Tech University Press. ISBN 0-89672-364-X. OCLC 34321675. 
  2. ^ Poddar-Sarkar, Mousumi; Raha, Paramaa; Bhar, Radhaballabh; Chakraborty, Asish; Brahmachary, Ratan Lal (април 2011). „Ultrastructure and lipid chemistry of specialized epidermal structure of Indian porcupines and hedgehog: Ultrastructure and lipid chemistry of epidermal structure”. Acta Zoologica (на језику: енглески). 92 (2): 134—140. doi:10.1111/j.1463-6395.2010.00452.x. 
  3. ^ De Magalhães, J. P.; Costa, J. (август 2009). „A database of vertebrate longevity records and their relation to other life‐history traits”. Journal of Evolutionary Biology (на језику: енглески). 22 (8): 1770—1774. ISSN 1010-061X. doi:10.1111/j.1420-9101.2009.01783.x.