Distonija

(преусмерено са Dystonia)

Distonija je nevoljni pokret, koji se karakteriše produženom mišićnom kontrakcijom koja dovodi do uvrtanja, repetitivnih pokreta ili abnormalnog položaja koji je rezultat kontrakcije agonističkih i antagonističkih mišića.[1] Reč distonija je kovanica grčkog porekla, nastala je od reči: dys — abnormalni i tonia — tonus, iako tonus nije uvek abnormalan kod pojave distonije.[2]

Distonija
Osoba sa lekovima izazvanom distonijom
Specijalnostineurologija, pedijatrija

U većini slučajeva distonija se ne može kompletno eliminisati i iz tog razloga ciljevi terapije su usmereni na odredjene simptome i funkcionalna poboljšanja. U dečjem uzrastu ona može voditi u doživotni invaliditet i predstavlja veliki izazov u rehabilitaciji. Kako je glavni cilj rehabilitacije poboljšanje funkcionalnosti pacijenta, neophodan je multidisciplinarni pristup distoniji.[3]

Kako često pacijenti dugo žive s distonijom i simptomima koji utiču na kvalitet njihova života pre nego se sama bolest dijagnostikuje. Prosečno prođe 4-6 godina, a u međuvremenu se pacijenti sa distonijom neretko proglašavaju i psihijatrijskim bolesnicima.[4] Nakon postavljanja konačne dijagnoze pacijentu kroz rad u savetovalištu, treba obijasniti prirodu njegove bolest i sve terapijske mogućnosti i time uskladiti ishod lečenja s očekivanjima pacijenta.

Opšte informacije уреди

Distonija je poremećaj pokreta koji se karakteriše nevoljnim neprekidnim ili ponavljanim mišićnim kontrakcijama koje dovode do abnormalnih, ponavljajućih kretnji i položaja tela.[5]

Trenutna definicija:
Distonija je motorna fenomenologija koja obuhvata specifične fizičke znake i skup neuroloških sindroma u kojima se fenomenologija distonije može pojaviti izolovano ili u kombinaciji sa drugim neurološkim karakteristikama.[6][7]

Svrstava se u hiperkinetičke poremećaje pokreta koji se izvode po karakterističnim obrascima (zahvaćaju iste grupe mišića) i ponekad mogu biti praćeni tremorom. Voljno započeta radnja se smatra okidačem, jer rezultuje prelivjućom aktivacijom mišića. U nekim slučajevima radi se o nevoljnim, istovremenim kontrakcijama agonističkih i antagonističkih mišića. Ti pokreti mogu biti brzi ili spori i promjenjivi tokom različitih radnji, a u uznapredovalim stadijumima dovode i do potpune fiksacije zahvaćenog dwla tela.

Genetski doprinos razvoju distonije prepoznat je već dugi niz godina, ali tek su nedavno identifikovani neki hromozomski lokusi i geni koji su uključeni u distoniju, kako bi molekularni mehanizmi koji su uključeni u njenu pojavu mogli početi da se razjašnjavaju. Nakon nekoliko pregleda genetike distonije (npr. Muller et al., 1998; Varner i Jarman, 1998; Thiagarajan, 1999), u poslednjih nekoliko godina došlo je do daljeg napretka u razumevanju genetskih i molekularnih mehanizama koji stoje u osnovi različitih formi distonije.

Etiopatogeneza уреди

Patogeneza distonije je veoma složena i još uvijek nije do kraja objašnjena. Zahvaljujući razvitku moderne tehnologije, danas postoji nekoliko objašnjenja nastanka različitih tipova distonije. Jedan od istraživanih mehanizama su genetske mutacije, među kojima su najčešće DYT1, DYT3, DYT6-distonija.

Osim toga, distonija se povezuju se i s određenom disfunkcijom bazalnih ganglija u kojoj dolazi do redukcije inhibitorne funkcije paliduma na talamus, što rezultuje preteranom aktivnošću u premotornom delu moždane kore.[8][9]

Takođe, distonija se povezuje i sa degeneracijom maloga mozga odnosno patološkim cerebelotalamo-kortikalnim putovima.[10]

U patogenezu distonija često spadaju i:

  • disfunkcija neurotransmitera (dopamin, acetilkolin, GABA),
  • disfunkcija jonskih kanala,
  • disfunkcija intracelularne signalizacije.[11]

Klasifikacija уреди

Klasifikacije distonija predložene su sa ciljem da se njihovom stematizacijom omogući kvalitetnija, primena dijagnostičkih testova, koji treba da omoguće postavljanje što tačnija dijagnoze. Sa druge strane, postojala je potreba za klasifikacijom zasnovanoj na trenutnim biološkim saznanjima o distonijama, između ostalog, i zbog budućih naučnih istraživanja.[12][13]

Polazeći od navedenih činjenica Međunarodni komitet za poremećaje kretanja u 2013. godine predložio je podelu distonija na dve velike grupe: distonije prema kliničkim karakteristikama, distonije prema etiologiji.[14]

Klasifikacija distonija prema kliničkim karakteristikama уреди

Ova klasifikacija zasniva se na kliničkim karakteristikikama distonija i uključuje podelu prema: vremenu početka bolesti, anatomskoj lokalizaciji distonije, vremenskom obrascu pojavljivanja, distonije sa udruženim znacima i simptomima.[14]

Distonije prema vremenu početka bolesti уреди

Pprema vremenu početka bolesti postoje četiri različita obrasca pojavljivanja simptoma, a to su:[14]

Perzistentni oblik — simptomi su uglavnom jednakog intenziteta tokom dana
Akcija-specifični oblik — simptomi se javljuju samo kod neke određene radnje
Diurnalni oblik — postoje dnevne oscilacije simptoma
Paroksizmalni oblik — simptomi su pokrenuti određenim okidačem, a između napada je normalni neurološki status

Vremenski obrazac pojavljivanja simptoma distonije je značajan zbog lakšeg dijagnostikovanja i izbora najefikasnije terapije.

Distonije prema anatomskoj lokalizaciji уреди

Ovakva podela distonija je bitna zbog različitih dijagnostičkih i terapijskih smernica, i ona prema anatomskoj lokalizaciji deli ovu bolest na pet podgrupa:[14]

Fokalna distonija

Fokalnu distoniju karakterišu nevoljni pokreti sa produženom mišićnom kontrakcijom koja dovodi do uvrtanja, repetitivnih pokreta ili abnormalnog položaja koji je rezultat koontrakcije agonističkih i antagonističkih mišića. Za razliku od generalizovane distonije fokalna distonija zahvata samo jednu regiju tela.[14]

Segmentalna distonija

Segmentalna distonija se karakteriše po tome što zahvati dve ili više susednih regija - i najčešče je kranijalna i bibrahijalna distonija.[14] Kod kranijalne distonije postoji blefarospazam i oromandibularna distonija i ona nosi naziv i Meigeovim sindromom, a kad se grč tokom pisanja proširi sa dominantne ruke na drugu naziva se bibrahijalna distonija.[15]

Multifokalna distonija

Multifokalna distonija zahvaća dve ili više regija tela koje nisu susedne.[14] Multifokalna kao i segmentalna distonija najčešće ne izaziva promene na nogama.[16]

Hemidistonija

Kod hemidistonije je zahvaćeno više delova tela, ali samo sa jedne strane tela. Najčešće nastaje zbog stečene lezije kontralateralne hemisfere mozga nakon moždanog udara, povreda glave, tumora, porođajnih trauma i mnogih drugih uzroka.[14]

Kod ove distonije može, ali i ne mora da postoji dug period između nastanka lezije i razvoja simptoma. Najduži takav period je uglavnom kod povreda glave ili perinatalne povrede.[16]

Generalizovana distonija

Kod ove distonije bolešću je zahvaćen trup i još najmanje dva segmenta tela. Međutim najbitnija karakteritistika generalizovanih distonija je da ona najčešće zahvata trup.[14]

Distonije prema vremenskom obrascu pojavljivanja уреди

Postoje četiri različita obrasca javljanja simptoma kod ove distonije, a to su:[14]

  • Perzistentni simptomi koji su uglavnom jednakog intenziteta tokom čitavog dana
  • Specifična akcija sa simptomima koji se javljuju samo kod neke određene radnje
  • Diurnalni simptomi koji se karakterišu dnevnom oscilacijom simptoma
  • Paroksizmalni simptomi koji su pokrenuti određenim okidačem, a između napada vlada normalni neurološki status.

Vremenski obrazac pojavljivanja simptoma distonije je bitan zbog lakšeg dijagnostikovanj i izbora terapije.

Distonije sa udruženim znacima i simptomima уреди

Ona je korisna za prognozu bolesti i najbolji odabir metoda lečenja.

Klasifikacija distonija prema etiologiji уреди

Etiološka klasifikacija distonija, kao što im i sam naziv govori vrši razvrstavanje prema poreklu i uzroku i i ma za cilj da dopridonese lakšem razumijevanju i boljem pristupu samoj bolesti.

Najnovija etiološka klasifikacija distonija klasifikuje distonije na: distonije prema atologije nervnog sistema, nasledne distonije, stečene i idiopatske distonije.[17]

Distonija prema patologiji nervnog sistema уреди

Ukoliko je distonija nastala kao posledica patologije nervnog sistema ona može biti:[14]

  • Degenerativna lezija — kao posledica progresivnog strukturnog odstupanja (npr gubitak neurona).
  • Statička lezija — kao posledica neprogresivne razvojne anomalije i stečene lezije.
  • Distonija bet dokaza degeneracije ili strukturne lezije.

Nasledna distonija уреди

Nasledne distonije su posledica genetske mutacije i mogu biti naslieđene autosomno dominantno (AD), autosomno recesivno (AR), X-vezano ili mitohondrijski.

Oznaka OMIM Gen Lokacija Naziv
DYT1 128100 TOR1A 9q34 Torzijska distonija u ranom nastajanju
DYT2 224500 HPCA 1p35-p34.2 Autosomno recesivna primarna izolovana distonija
DYT3 314250 TAF1 Xq13 X-povezana distonija-parkinsonizam
DYT4 128101 TUBB4[18] 19p13.12-13 Autosomno dominantna šaputajuća disfonija
DYT5a 128230 GCH1 14q22.1-q22.2 Autosomna dominantna distonija koja reaguje na dopamin
DYT5b 191290 TH 11p15.5 Autosomno recesivna distonija koja reaguje na dopamin
DYT6 602629 THAP1 8p11.21 Autosomno dominantna distonija sa kranio-cervikalnom sklonošću
DYT7 602124 nepoznat 18p (questionable) Autosomno dominantna žarišta cervikalna distonija
DYT8 118800 MR1 2q35 Paroksizmalna nekinezijska diskinezija
DYT9 601042 SLC2A1 1p35-p31.3 Epizodna horeoatetoza / spastičnost (poznata je kao sinonim za DIT18)
DYT10 128200 PRRT2 16p11.2-q12.1 Paroksizmalna kinezigena diskinezija
DYT11 159900 SGCE 7q21 Mioklonička distonija
DYT12 128235 ATP1A3 19q12-q13.2 Parkinsonizam brzog nastanka distonije i naizmenična hemiplegija iz detinjstva
DYT13 607671 nepoznat, blizu D1S2667[19] 1p36.32-p36.13 Autosomno dominantna kranio-cervikalna / distonija gornjih udova u jednoj italijanskoj porodici
DYT14 See DYT5
DYT15 607488 nepoznat 18p11[20] Mioklonska distonija koja nije povezan sa mutacijama SGCE
DYT16 612067 PRKRA 2q31.3 Autosomno recesivni parkinsonična distonije kod mladih
DYT17 612406 nepoznat, blizu D20S107[21] 20p11.2-q13.12 Autosomno recesivna distonija u jednoj porodici
DYT18 612126 SLC2A1 1p35-p31.3 Diskinezija izazvana vežbanjem
DYT19 611031 verovatno PRRT2 16q13-q22.1 Epizodna kinezigena diskinezija 2, verovatno sinonim za DYT10
DYT20 611147 nepoznat 2q31 Paroksizmalna nekinezijska diskinezija 2
DYT21 614588 nepoznat 2q14.3-q21.3 Torzijska distonija kasnog nastanka
DYT24 610110 ANO3[22] 11p14.2 Autosomno dominantna kranio-cervikalna distonija sa izraženim tremorom

Stečena distonija уреди

Za stečenu distoniju najčešće se zna tačan uzrok, kojih može biti mnogo. Neki od njih su:

  • perinatalna povreda, koja može dovesti do distoničke cerebralne paralize ili odložene distonije,
  • razne infekcije (virusni encefalitis, subakutni sklerozirajući panencefalitis, HIV itd.),
  • lekovi (levodopa i agonisti dopamina, neuroleptici, antikonvulzivi, blokatori kalcijumovih kanala),
  • toksini (kobalt, ugljeni disulfid, metanol, disulfiram itd.),
  • vaskularni uzroci (ishemija, hemoragija, AV malformacije),
  • neoplastički (tumor mozga, paraneoplastički encefalitis),
  • povred mozga,
  • određeni funkcionalni psihogeni uzroci.[14]

Idiopatska distonija уреди

Idiopatske distonije mogu biti sporadične ili porodične. Puno slučajeva fokalnih ili segmentalnih izolovanih distonija spada u ovu kategoriju.[14]

Terapija уреди

Lečenje distonija, posebno onih u dečjem uzrastu predstavlja veliki izazov i potrebna su dalja istraživanja kako bi se otkrile najbolje kombinacije različitih terapija koje će dovesti do zadovoljavajućih funkcionalnih rezultata.

U terapiji distonija primenjuje se:

  • Мedikamentozna terapija: oralno (levodopa, antiholinergici, baklofen, benzodiazepini, tizanidin, tetrabenazin) ili lokalno (botulin toksin).[2][15][23]
  • Druge vrste terapija: duboka moždana stimulacija (deep brain stimulation-DBS), kao i neinvazivne tehnike: transkranijalna električna stimulacija (transcranial direct current stimulation-tDCS) i transkranijalna magnetna stimulacija (transcranial magnetic stimulation- TMS).[2][15]

Prognoza уреди

Kod većine pacijenata distonija se razvija tokom nekoliko meseci, nekada i godina. Posle tog perioda distonija se najčešće ne pogoršava.

Kod nekih pacijenata distonija se može proširiti sa jednog dela tela na drugi, ili se mogu javiti neki drugi poremećaji.[24]

Izvori уреди

  1. ^ Ferninadez-Alvarez E, Nardocci N. Update od pediatric dystonias:etiology, epidemiology and management. Degenerat Neurol Neuromuscul Dis 2012; 2: 29-41.
  2. ^ а б в Bertucco M, Terence S. Current and emerging strategies for treatment of childhood dystonia. J Hand Therapy 2015; 28: 185-194.
  3. ^ „La dystonie : Causes, mécanismes biologiques, symptômes, diagnostic et traitements”. Institut du Cerveau (на језику: француски). Приступљено 17. 1. 2022. 
  4. ^ Brinar V i sur. Neurologija za medicinare. Zagreb: Medicinska Naklada; 2009.
  5. ^ Fahn S, Marsden CD, Calne DB. Classification and investigation of dystonia. In: Marsden CD, Fahn S, editors. Movement disorders 2. London: Butterworths; 1987. pp. 332–58.
  6. ^ Albanese A, Lalli S. Is this dystonia? Mov Disord 2009;24:1725–1731.
  7. ^ Phukan J, Albanese A, Gasser T, Warner T. Primary dystonia and dystonia-plus syndromes: clinical characteristics, diagnosis, and pathogenesis. Lancet Neurol 2011;10:1074–1085
  8. ^ Dumbović L, Đerke F, Fabijanić U, Njirić N, Meštrović A, Mudrovčić M, et al. Poremećaji pokreta. Gyrus. 2015;3(4):206–8.
  9. ^ „Dystonie - Troubles du cerveau, de la moelle épinière et des nerfs”. Manuels MSD pour le grand public (на језику: француски). Приступљено 17. 1. 2022. 
  10. ^ Kaji R, Bhatia K, Graybiel AM. Pathogenesis of dystonia: is it of cerebellar or basal ganglia origin? J Neurol Neurosurg Psychiatry. 2017;jnnp-2017-316250.
  11. ^ Skogseid IM. Dystonia - new advances in classification, genetics, pathophysiology and treatment. Acta Neurol Scand Suppl. 2014;129(198):13–9.
  12. ^ Albanese A, Jinnah HA. The New Classification System for the Dystonias: Why Was It Needed and How Was It Developed? Mov Disord Clin Pract. 2014;1(4):280–4.
  13. ^ Fahn S, Bressman SB, Marsden CD. Classification of dystonia. Adv Neurol. 1998;78:1–10. [PubMed] [Google Scholar]
  14. ^ а б в г д ђ е ж з и ј к л Albanese A, Bhatia K, Bressman SB, DeLong MR, Fahn S, Fung VSC, et al. Concept and classification of dystonia. Mov Disord [Internet]. 2013;28(7):863–73.
  15. ^ а б в Mink J. Special concerns in defining, studying, and treating dystonia in children. Movement Disorders 2013;28(7): 921-925.
  16. ^ а б MacKinnon, Fiona. „Hemidistonija”. The Dystonia Society, London. Архивирано из оригинала 23. 11. 2019. г. Приступљено 23. 11. 2019. 
  17. ^ Skogseid IM. Dystonia--new advances in classification, genetics, pathophysiology and treatment. Acta Neurol Scand Suppl. 2014;129(198):13–9.
  18. ^ Hersheson, Joshua; Mencacci, Niccolo E.; Davis, Mary; MacDonald, Nicola; Trabzuni, Daniah; Ryten, Mina; Pittman, Alan; Paudel, Reema; Kara, Eleanna; Fawcett, Katherine; Plagnol, Vincent; Bhatia, Kailash P.; Medlar, Alan J.; Stanescu, Horia C.; Hardy, John; Kleta, Robert; Wood, Nicholas W.; Houlden, Henry (2013). „Mutations in the autoregulatory domain of β-tubulin 4a cause hereditary dystonia”. Annals of Neurology. 73 (4): 546—53. PMC 3698699 . PMID 23424103. doi:10.1002/ana.23832. 
  19. ^ Valente, Enza Maria; Bentivoglio, Anna Rita; Cassetta, Emanuele; Dixon, Peter H.; Davis, Mary B.; Ferraris, Alessandro; Ialongo, Tamara; Frontali, Marina; Wood, Nicholas W.; Albanese, Alberto (2001). „DYT13, a novel primary torsion dystonia locus, maps to chromosome 1p36.13-36.32 in an Italian family with cranial-cervical or upper limb onset”. Annals of Neurology. 49 (3): 362—6. PMID 11261511. doi:10.1002/ana.73. 
  20. ^ Grimes, D. A.; Han, F.; Lang, A. E.; St. George-Hyssop, P.; Racacho, L.; Bulman, D. E. (2002). „A novel locus for inherited myoclonus-dystonia on 18p11”. Neurology. 59 (8): 1183—6. PMID 12391345. doi:10.1212/WNL.59.8.1183. 
  21. ^ Chouery, E.; Kfoury, J.; Delague, V.; Jalkh, N.; Bejjani, P.; Serre, J. L.; Mégarbané, A. (2008). „A novel locus for autosomal recessive primary torsion dystonia (DYT17) maps to 20p11.22–q13.12”. Neurogenetics. 9 (4): 287—93. PMID 18688663. doi:10.1007/s10048-008-0142-4. 
  22. ^ Charlesworth, Gavin; Plagnol, Vincent; Holmström, Kira M.; Bras, Jose; Sheerin, Una-Marie; Preza, Elisavet; Rubio-Agusti, Ignacio; Ryten, Mina; Schneider, Susanne A.; Stamelou, Maria; Trabzuni, Daniah; Abramov, Andrey Y.; Bhatia, Kailash P.; Wood, Nicholas W. (2012). „Mutations in ANO3 Cause Dominant Craniocervical Dystonia: Ion Channel Implicated in Pathogenesis”. The American Journal of Human Genetics. 91 (6): 1041—50. PMC 3516598 . PMID 23200863. doi:10.1016/j.ajhg.2012.10.024. 
  23. ^ Roubertie A, Echenne B, Cif L, Vayssiere N, Hemm S, Coubes P. Treatment of earlyonset dystonia: update and a new perceptive. Child’s Nerv Sys 2000; 16:334–340.
  24. ^ „La Dystonie - Symptômes, Risques, Traitements”. https://www.passeportsante.net/ (на језику: француски). 27. 7. 2016. Приступљено 17. 1. 2022.  Спољашња веза у |website= (помоћ)

Literatura уреди

  • Zech M, Boesch S, Jochim A, Weber S, Meindl T, Schormair B, Wieland T, Lunetta C, Sansone V, Messner M, Mueller J, Ceballos-Baumann A, Strom TM, Colombo R, Poewe W, Haslinger B, Winkelmann J. Clinical exome sequencing in early-onset generalized dystonia and large-scale resequencing follow-up. Mov Disord. 2017;32:549–59.
  • Zech M, Boesch S, Maier EM, Borggraefe I, Vill K, Laccone F, Pilshofer V, Ceballos-Baumann A, Alhaddad B, Berutti R, Poewe W, Haack TB, Haslinger B, Strom TM, Winkelmann J. Haploinsufficiency of KMT2B, encoding the lysine-specific histone methyltransferase 2B, results in early-onset generalized dystonia. Am J Hum Genet. 2016;99:1377–87. [PMC free article]
  • Zimprich A, Grabowski M, Asmus F, Naumann M, Berg D, Bertram M, Scheidtmann K, Kern P, Winkelmann J, Müller-Myhsok B, Riedel L, Bauer M, Müller T, Castro M, Meitinger T, Strom TM, Gasser T. Mutations in the gene encoding epsilon-sarcoglycan cause myoclonus-dystonia syndrome. Nat Genet. 2001;29:66–9.

Spoljašnje veze уреди


Klasifikacija
Spoljašnji resursi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).