Enteralna ishrana je oblik arteficijalne ishrane koji podrazumeva unošenje hranljivih materija preko disgestivnog sistema. Ishrana bolesnika je važan deo lečenja, najčešće kao dopunska ili pomoćna teraija, a ponekad je i osnovni oblik terapije. U širem smislu nutritivna ishrana obuhvata sve oblike ishrane bolesnika, dok u užem smislu obuhvata ishranu bolesnika sa izmenjenim mogućnostima za normalnu ishranu i primenjuje se kao enteralna i/ili intravenska (parenteralna) ishrana.[1]

Enteralna ishrana se najčešće primenjuje kod bolesnika koji ne mogu da unose hranu prirodnim putem i na odgovarajući način i podrazumeva primenu modifikovane hrane, koja se u organizam unosi putem sondi ili preko nutritivnih stoma direktno u želudac ili početne delove tankog creva.[2]

Značaj уреди

Enteralna ishrana koja se zasnova na fiziološkim principima unosa hrane u organizam, ima brojne prednosti u odnosu na intravensku ishranu, posebno posle razvoja savremenih nutritivnih formula i preciznih infuzionih sistema. Nutritivna podrška smanjuje posledice gladovanja, održava funkciju organa i ubrzava oporavak.

Dugotrajna pošteda organa za varenje nepovoljno deluje na neurohumoralne mehanizme digestije i očuvanje anatomsko–funkcionalnog integriteta želudačnocrevne sluzokože, tako da se enteralna ishrana ne umanjuju značaj primene intravenske (parenteralne) ishrane u situacijama kada je ona metod izbora.[3][4][5]

Prednosti enteralne ishrane u odnosu na intravensku ishranu ogladaju se u tome što se komplikacija javljaju redje, a i ako se jave one su u blažem obliku.[6]

Manje od 30% bolesnika na enteralnoj ishrani dobija 90% potrebnog energetskog unosa do trećeg-četvrtog dana; pa se dodakom intarvenske ishrane na već postojeću enteralnoj ishranu može postići nutritivni od 100% nakon 4 dana.

Prednosti enteralne ishrane
  • Prirodan put unosa hrane
  • Preparati za enteralnu ishranu mogu da sadrže korisne materije kao što su probiotici, prebiotici i dijetna vlakna, kojih nema u parenteralnim rastvorima.
  • Nema mogućnosti infekcije preko CVK i mala mogućnost za translokaciju bakterija
  • Stimuliše imunski sistem u želudačnocrevnom sistemu
  • Očuvan je integritet crevne i sintetska funkcija crevne sluzokože
  • Očuvana je perfuzija creva
  • Ona je jeftinija način ishrane u odnosu na intravensku ishrana i pacijentima obezbedjuje bolji kvalitet života i veći komoditet.

Najčešći poremećaji zdravlja koji zahtevaju enteralnu ishranu уреди

Poremećaji Indikacije (tipične bolesti)
  • Proteinsko-energetska malnutricija (gubitak TT > 10% i/ili albumin <3,5 g/dl),
  • Normalna ishranjenost sa unosom hrane < 50% od energetskih potreba,
  • Hipermetabolička stanja
  • maligne bolesti
  • cistična fibroza
  • anoreksija nervoza, teška depresija
  • usporen rast
  • miastenija gravis
  • teška srčana ili respiratorna insuficijencija
  • opekotine i povrede
  • HIV
  • Poremećaj varenja,
  • Poremećaji apsorpcije,
  • Poremećaji metabolizma
  • teška pareza želuca
  • zapaljenje pankreasa
  • urodjeni poremećaji metabolizma
  • hepatorenalna insuficijencija
  • Kronova bolest
  • sindrom kratkih creva
  • radioterapija i hemioterapija
  • Neodgovarajuća ishrana na usta,
  • Poremećaji gutanja
  • oštećenje centralnog nervnog sistema
  • neurološke bolesti
  • povrede lica, posebno usta ili jednjaka
  • maksilofacijalne bolesti
  • kongenitalne anomalije
  • koma

Kontrainidkacije уреди

Najvažnije kontraindikacije za enteralnu ishranu su:

  • opstrukcija creva (ileus),
  • uporno povraćanje,
  • težak enterokolitis, radijacioni enteritis,
  • smanjenje apsorptivne površine creva (manja od 60-80 cm,)
  • krvarenje iz gornjih partija digestivnog sistema,
  • nepristupačan gastrointestinalni sistem,
  • sepsa.

Komplikacije уреди

Specifično za enteralnu ishranu je češća pojava hipervolemije, osmotske dijareje (proliva) i poliurije sa dehidratacijom zbog unosa velike zapremine hrane ili hiperosmolarnih enteralnih preparata. Zato sprovodjenje enteralne ishrane treba započeti sa malim količinama i nastaviti postepenom primenom sve obilnijim obrocima. Komplikacija u enteralnoj ishrani i mogu se ispoljiti kao:

Mehaničke komplikacije

Najčešće mehaničke komplikacije su želudačnocrevne. Ovaj oblik komplikacija u enteralnoj ishrani sve je ređi zbog velikog napretka u tehnologiji.

Metaboličke komplikacije

Metaboličke komplikacije kod enteralne ishrane su obično rezultat neodgovarajućeg nutritivnog plana ili insuficijentnog monitoringa nutritivne terapije. Ovaj oblik komplikacija u enteralnoj ishrani slične je etiologije kao kod intravenske ishrane, ali se one javljaju redje i lakšeg su oblika.

Proizvodi za enteralnu ishranu уреди

Postoje tri osnovne vrste proizvoda koji se koristi u enteralnoj ishrani:

  • Uobičajena hrana miksovana i propasirana (mleko i proizvodi od mleka, jaja, buter, bujoni, pasirano meso, pire od voća i povrća),
  • Preparati u prahu kojima se dodaje voda ili mleko u toku pripreme za upotrebe
  • Gotovi farmaceutski proizvodi.

Izvori уреди

  1. ^ Nikolić M. ur. Dijetetikа, WUS Austria, Medicinski fakultet, Niš, 2008.str.190-197.
  2. ^ Andreson DM. Nutritional assesment and therapeutic intervention fot the preterm infant: Clinic in Perinatol 2002; 29 : 313-326.
  3. ^ Andreson MS. Enteral nutrtion in Metabolic and Nutrion Care of the Neonate.
  4. ^ Atkinson S. Human milk feeding of the Micropremie. Clinic in Perinatol 2000; 27:1; 235-247.
  5. ^ Newell SJ. Enteral feeding of Micropremie. Clinic in perinatol 2000; 27:1; 221-234.
  6. ^ Ziegler EE., P. J. Thureen and S. J. Carlson: A aggressive nutrtion of the very low birth weight infant. Clinic in Perinatol 2002; 29: 225-244.


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).