Erik Artur Hajden (rođen 14. jun 1958) američki je lekar i bivši brzinski klizač na duge staze, drumski i tračni biciklista. On je osvojio pet pojedinačnih zlatnih medalja, postavio četiri olimpijska rekorda i jedan svetski rekord na Zimskim olimpijskim igrama 1980. godine. Hajden je bio najuspešniji sportista na tim olimpijskim igrama, pojedinačno osvojivši više zlatnih medalja nego druge nacije, osim Sovjetskog Saveza (10) i Istočne Nemačke (9).[2] On je najuspešniji zimski olimpijac pojedinačnih gara bilo koje zimske olimpijade. Na istim Igrama 1980. godine održao je zakletvu sportista. Njegov trener bila je Dijana Holam.[3]

Erik Hajden
Heiden in 2007
Hajden 2007. godine
Puno imeErik Artur Hajden
Ime po rođenjuEric Arthur Heiden
Druga imenaEric Heiden
Datum rođenja(1958-06-14)14. јун 1958.
Mesto rođenjaMadison, Viskonsin
 SAD
PrebivališteSAD
Državljanstvoameričko
Zanimanjebrzinski klizač
Radovi500 m: 37.63 (1980)
1000 m: 1:13.60 (1980)
1500 m: 1:54.79 (1980)
3000 m: 4:06.47 (1980)
5000 m: 6:59.15 (1979)
10 000 m: 14:28.13 (1980)
Visina6 ft 0+1/2 in[1]
Težina185 lb[1]

Hajden je ikonski lik u zajednici brzog klizanja. Njegove pobede su značajne, jer je malo klizača (i uopšte sportista) istovremeno pobeđivalo na takmičenjima u sprintu i u disciplinama na duže staze. Hajden je jedini sportista u istoriji brzinskog klizanja koji je osvojio svih pet takmičenja na jednom olimpijskom turniru i jedini koji je osvojio zlatnu medalju u svim disciplinama. Neki ga smatraju najboljim brzinskim klizačem sveukupno (na kratke i duge razdaljine) u istoriji sporta. Hajden je bio rangiran na 46. mestu ESPN spiska SportsCentury 50 najvećih sportista 20. veka 1999. godine, i jedini je klizač koji je uvršten u ovaj spisak. Godine 2000, holandske novine su ga nazvale najvećim klizačem svih vremena.[4]

Detinjstvo, mladost, obrazovanje i porodica уреди

Hajden je rođen u Madisonu u Viskonsinu 14. juna 1958. Njegova sestra Bet Hajden takođe je postala vrhunski biciklistkinja, klizačica i skijašica. U svom rodnom mestu, Šorvud Hilsu (selu pored grada Madisona, sa zapadne strane), Erik i njegova sestra Bet bili su pokretači stvaranja Hajden hausa, malog objekta gde lokalna deca mogu da se zagreju nakon klizanja ili igranja hokeja na klizalištu (zajedno sa podzemnom glinenom platformom).[5][6] On je završio je srednju školu Madison Vest 1976. godine.[7]

Nakon što je započeo svoje dodiplomsko obrazovanje na Univerzitetu Viskonsin-Medison, Hajden se premestio na Univerzitet Kalifornije u San Dijegu, a zatim na Univerzitet Stanford u Kaliforniji,[8] stekavši diplomu 1984. i doktoriravši medicinu 1991. godine.[9][10]

Atletska karijera уреди

Brzo klizanje уреди

Hajden je osvojio Svetsko juniorsko prvenstvo u brzom klizanju 1977. i 1978. Tokom svoje kratke karijere u brzom klizanju, Hajden je osvojio tri svetska prvenstva u višeboju i četiri svetska prvenstva u sprintu. Tri puta je obarao svetski rekord na 1.000 metara, dva puta na 3.000 metara i po jednom na 1.500 metara i 10.000 metara. Takođe je oborio svetski rekord u višeboju i sprinterskim distancama.

Hajden je završio svoju karijeru u brzom klizanju tako što se plasirao drugi iza Hilberta van der Duima na Svetskom prvenstvu u višeboju 1980. u Herenvenu. Proveo je na vrhu Adelskalendera, sistema rangiranja za brzo klizanje na duge staze, rekordnih 1.495 dana,[1] i osvojio je nagradu Oskar Matisen četiri puta zaredom od 1977. do 1980. On je jedini klizač koji je četiri puta osvajao tu nagradu.[1]

On je dobio nagradu Džejms E. Salivan 1980. kao najbolji sportista amater u Sjedinjenim Državama. Godine 1983, primljen je u Olimpijsku galeriju slavnih Sjedinjenih Država.

Hejden je izabran u Atletsku galeriju slavnih Viskonsina 1990. godine.

Svetski recordi u brzom klizanju уреди

 
Hajden 1977. godine
 
Hajden 1980. godine
 
Hajden 1977. godine
 
Erik i Bet Hajden 1977. godine u Alkmaru, Holandija

Tokom svoje karijere on je ostvario 15 klizačkih svetskih rekorda:[11]

Disciplina Vreme Datum Lokacija
1500 m junior 2.02,75 18. january 1976 Madona di Kampiljo
5000 m junior 7.30,23 20. februar 1977 Incel
1500 m junior 1.59,46 20. februar 1977 Incel
Sveukupni junior 168.716 19–20 februar 1977 Incel
3000 m junior 4.16,2 4. februar 1977 Montreal
Sveukupni junior 166.584 4–5 februar 1977 Montreal
5000 m junior 7.23,54 5. februar 1978 Montreal
3000 m 4.07,01 2. mart 1978 Incel
1000 m 1.14,99 12. mart 1978 Savalen
Velika kombinacija 162.973 11. februar 1979 Oslo
1000 m 1.14,99 17. februar 1979 Incel
3000 m 4.06,91 18. mart 1979 Savalen
1000 m 1.13,60 13. januar 1980 Davos
Sprintna kombinacija 150.250 13. januar 1980 Davos
1500 m 1.54,79 19. januar 1980 Davos
10000 m 14.28,13 23. februar 1980 Lejk Plesid

Medicinska karijera уреди

Hejden je završio medicinsku školu na Univerzitetu Stanford 1991. godine, a ortopedsku specijalizaciju na Univerzitetu Kalifornije, Dejvis 1996. godine, a zatim je proveo godinu dana na klinici sportske medicine u Birmingemu, Alabama. Vratio se u Kaliforniju da radi kao ortopedski hirurg u Sakramentu. U to vreme je takođe služio kao timski lekar za NBA Sakramento kingse i Sakramento monarhse iz WNBA. Tokom 2002, 2006, 2010 i 2014. goine[12] on je bio timski lekar za američki olimpijski tim u brzom klizanju. On je otvorio ordinaciju specijalizovanu za sportsku medicinu u Specijalnoj bolnici za ortopediju (TOSH) u Mareju, Juta, i proširio Hajden Ortopediks sa dodatnom kancelarijom u Park Sitiju, Juta.

Godine 2008, Hejden i Masimo Testa su objavili Faster, Better, Stronger, knjigu o nauci i programima vežbanja.[1]

Godine 2009, Hejden je bio pripadnik tima lekara koji su pomagali američkom brzom klizaču J.R. Selskom, dok se ovaj oporavljao od veoma teškog sudara u brzom klizanju tokom američkih olimpijskih priprema. Uprkos tome što se posekao do kosti, i što mu je bilo potrebno je 60 šavova, Selski je uspeo da se oporavi na vreme za Zimske olimpijske igre 2010. u Vankuveru, gde je osvojio bronzanu medalju u muškoj štafeti na 1.500 m i 5.000 m.[13]

Lični život уреди

Hejden je upoznao studentkinju medicine Karen Drus dok su njih dvoje studirali na Stanfordu, a venčali su se 1995. godine. Karen je hirurg specijalizovan za ruke. Oni imaju ćerku Zoi, rođenu 2001.[14]

Reference уреди

  1. ^ а б в г д „Eric Heiden”. Sports-Reference.com. Sports Reference LLC. Архивирано из оригинала 7. 1. 2018. г. 
  2. ^ Aquitania, Ray E. (2010). Jock-Docs: World-Class Athletes Wearing White Coats. ISBN 9781609106126. 
  3. ^ „Eric Heiden”. Team USA (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 13. 2. 2018. г. Приступљено 12. 2. 2018. 
  4. ^ Woldendorp, Johan (4. 2. 2000). „Vrouwen snellen Heiden nu voorbij”. Trouw (на језику: Dutch). Архивирано из оригинала 02. 09. 2012. г. Приступљено 25. 2. 2010. 
  5. ^ Garcia, Jessie (30. 6. 2016). Going for Wisconsin Gold: Stories of Our State Olympians (на језику: енглески). Wisconsin Historical Society. ISBN 9780870207662. 
  6. ^ „Village Heritage” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 14. 02. 2018. г. Приступљено 14. 2. 2018. 
  7. ^ Mike Ivey, "Hometown hero Eric Heiden still makes his Olympic presence felt", The Capital Times, February 19, 2014: https://madison.com/ct/news/local/writers/mike_ivey/hometown-hero-eric-heiden-still-makes-his-olympic-presence-felt/article_e487c254-98e0-11e3-88ed-0019bb2963f4.html . Retrieved February 24, 2020.
  8. ^ Kosciolek, Jim (22. 7. 1981). „Heiden nixed dash for cash”. Syracuse Herald-Journal. стр. C-1. 
  9. ^ Eric Heiden: five Olympic gold medals were only the start of his success - website of the United States Olympic & Paralympic Museum
  10. ^ Eric Heiden, M.D.: Orthopedic Knee and Shoulder Surgeon - website of Heiden Orthopedics
  11. ^ „Eric Heiden”. SpeedSkatingStats.com. Архивирано из оригинала 17. 5. 2014. г. Приступљено 29. 8. 2012. 
  12. ^ Rebate wars Архивирано јануар 3, 2008 на сајту Wayback Machine. Findarticles.com. Retrieved on 2012-11-18.
  13. ^ J.R. Celski Архивирано децембар 15, 2012 на сајту Wayback Machine. sports-reference.com
  14. ^ Graham, Tom (22. 9. 2002). „Eric Heiden, Olympic gold medalist / From skates to scalpel / Five-time gold medalist says career in medicine is his greatest achievement”. San Francisco Chronicle. Архивирано из оригинала 29. 5. 2019. г. Приступљено 29. 5. 2019. 

Literatura уреди

  • Wangrin, Mark (1999). "Eric Heiden: True Gold". In ESPN SportsCentury. New York: Hyperion-ESPN Books. pp. 252–3.

Spoljašnje veze уреди