Hemodinamski monitoring je procena funkcije kardiovaskularnog sistema i usklađenosti minutnog volumena srca sa metaboličkim potrebama organizma, kao i prepoznavanje komponenti hemodinamskog profila na koji se može terapijski delovati tokom lečenja. U tom smislu napredni hemodinamički nadzor preporučuje se u složenim situacijama ili u bolesnika sa šokom koji ne reaguju na početnu reanimaciju tečnosti. U ponudi je širok izbor tehnika koje se kreću u rasponu od invazivnih do manje invazivnih, pa čak i neinvazivnih. Ove tehnike mogu biti kalibrirane ili nekalibrirane.[1] Međutim prilikom korišćenja hemodinamskog monitoringa važno je shvatiti značaj interpretacije dobijenih podataka i razumeti ograničenja svakog odabranog monitora.[2][3]

Nijedan monitoring, bez obzira kako precizan i siguran, neće poboljšati ishod lečenja bolesnika, ukoliko ne dovodi do primene terapije koja sama po sebi poboljšava ishod.[4]

Osnovne informacije

уреди
Monitoring

Monitoring podrazumeva kontinuirano praćenje vitalnih funkcija bolesnika, a u širem smislu, sagledavanje i praćenje stanja bolesnika (klinički, biohemijski, imunološki, radiološki i drugi monitoring) i održavanje homeostze, a zasniva se na kliničkom praćenju bolesnika i primeni različitih aparata.

Održavanje homeostaze

Održavanje homeostaze organizma ima za cilj uočavanje promena stanja bolesnika i donošenje odluke o dijagnostičkim i terapijskim postupcima)

Ciljevi monitoringa

Glavni ciljevi monitoringa su:

  • Procena funkcije kardiovaskularnog sistema
  • Usklađenost CO sa metaboličkim potrebama tkiva i organa
  • Prepoznavanje komponenti hemodinamskog profila na koje se može terapijski delovati.
Osnovni principi
  • Najmanje invazivan - može da pruži dovoljno informacija.
  • Kontinuirani monitoring je bolji od intermitentnog.
  • Aktivno lečenje je bolje od reaktivnog.
  • Interpretacija podataka mora biti pravilna.

Pacijenti koji su kritično bolesni često su hemodinamički nestabilni (ili im preti opasnost da postanu nestabilni) zbog hipovolemije, srčane disfunkcije ili promena vazomotorne funkcije, što dovodi do disfunkcije organa, pogoršanja i/ili zastoja više organa i na kraju smrti.

Hemodinamičkim nadzorom želi se usmeriti lečenje na sprijećavanje ili lečenje otkaza funkcija organa i poboljšanja konačnog ishoda pacijenata.

Terapeutske mere mogu uključivati primenu tečnosti, vazopresora ili inotropnih sredstva. I faze oživljavanja i faze ponovnog oživljavanja mogu se voditi pomoću hemodinamičkog praćenja. Sam nadzor nad tim uključuje nekoliko različitih tehnika,koje imaju svojih prednosti i nedostaka, i mogu se kretati od invazivnih do manje invazivnih ili čak i neinvazivnih tehnika, kalibriranih ili neklibriranih.

Vrste monitoringa

уреди

1. Klinički monitoring - procena bolesnikovog stanja na osnovu kliničkog iskusta;

2. Fizički monitoring - bazira se na fizičkim ili fizičko-hemijskim parametrima (aparati);

3. Hemijski monitoring - praćenje biohemijskih parametara (zbog tehničkih ograničenosti uobičajeno “kasni” u odnosu na klinički i fizički monitoring)

4. Monitoring prema sistemu organa — može biti monitoring KVS-a koji se izjednačava sa hemodinamskim monitoringom, monitoring respiratornog sistema, monitoring CNS-a...

5. Monitoring prema invazivnosti — može biti invazivni, semiinvazivni ili neinvazivni monitoring. Invazivni monitoring nosi sa sobom rizik od komplikacija za pacijente, i pre primene zahteva procenu koristi svake od metoda u odnosu na postojeći rizik od komplikacija.[5]

Hemodinamski monitori i parametri koji se njima prate.[6]

уреди
Vrsta monitoringa Parametri koji se prate Slika
Neinvazivni monitoring
 
Invazivni monitoring
  • Arterijski kateter: sistolni, dijastolni i srednji arterijski pritisak, pulsni pritisak, arterijske gasne analize,
  • Centralni venski kateter: centralni venski pritisak (CVP), analiza talasa centralnog venskog pritiska, saturacija kiseonikom centralne venske krvi (ScvO2), parcijalni pritisak ugljen-dioksida u centralnoj venskoj krvi (PcvCO2)
  • Analiza krivulje arterijskog talasa: udarni volumen, minutni volimen, varijacija pulsnog pritiska (PPV) i varijacija udarnog volumena (SVV), varijacija sistolnog pritiska (SPV)
  • Termodilucioni neinvazivni parametri: udarni volumen, minutni volumen, intratorakalni volumen krvi, globalni end-dijastolni volumen (GEDV), isporuka kiseonika perifernim tkivima (DO2)
  • Plućni arterijski kateter: sistolni, dijastolni i srednji plućni pritisak, plućni okluzivni (wedge) pritisak,analiza krive
  • Saturacija kiseonikom mešane venske krvi (SvO2), parcijalni pritisak ugljen-dioksida u mešanoj venskoj krvi (PvCO2), termodilucioni minutni volumen (kontinuirani i intermitentni), udarni volumen (SV), ejekciona frakcija desne komore, volumen krvi na kraju dijastole u desnoj komori
  • Ezofagealni dopler monitoring: udarni volumen, ugljen dioksid CO2, varijacija udarnog volumena (SVV)
 
 
  1. ^ Johan Huygh, Yannick Peeters, Jelle Bernards, and Manu LNG Malbrain Hemodynamic monitoring in the critically ill: an overview of current cardiac output monitoring methods, Version 1. F1000Res. 2016; 5: F1000 Faculty Rev-2855. Published online . децембар 2016. doi:10.12688/f1000research.8991.1.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ) PMC 5166586
  2. ^ Vincent JL, Rhodes A, Perel A., et al. Clinical review: Update on hemodynamic monitoring – a concensusof 16. Critical Care 2011, 15:229
  3. ^ Deitch EA, Dayal SD (2006). „Intensive care unit management of the trauma patient”. Crit Care Med. 34 (9): 2294—.  2301.
  4. ^ Michael R. Pinsky. Hemodynamic Evaluation and Monitoring in the ICU (2007). Chest. 132: 2020—2029.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  5. ^ Steven B Greenberg, Glenn S Marphy, Jeffery S Vender. Standard monitoring techniques. In: Clinical Anesthesia. Barash PG, Cullen BF, Stoelting RK, Cahalan MK, Stock MC. 6th Edition. Lippincott, William and Wilkins. Philadelphia. 2009.
  6. ^ Bigatello LM, George E (април 2002). „Hemodynamic monitoring”. Minerva Anestesiol. 68 (4): 219—25. .
  7. ^ Meng X, Zang G, Fan L, Zheng L, Dai J, Wang X, Xia W, Liu J, Zhang C (јул 2013). „Non-invasive monitoring of blood pressure using the Philips Intellivue MP50 monitor cannot replace invasive blood pressure techniques in surgery patients under general anesthesia.”. Exp Ther Med. 6 (1): 9—14. . Epub 2013 May 17.

Literatura

уреди
  • Reinhart K, Bloos F (2005). „The value of venous oximetry”. Curr Opin Crot care. 11: 259—263. .
  • Dellinger RP; Levy MM, Rhode A (2013). „Surviving Sepsis Campaign: International Guidelines for Management of Severe Sepsis and Septic Shock: 2012”. Crit Care Med. 41 (2): 580—637. .
  • Kumar A, Anel R, Bunnell E, et al.: Pulmonary artery occlusion pressure and central venous pressure fail to predict ventricular filling volume, cardiac performance, or the response to volume infusion in normal subjects. Crit Care Med 2004, 32:691-699.
  • Pinsky M, Payen D. functional hemodynamic monitoring (2005). Critical Care. 9 (6): 566—572.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ).
  • Rivers E, Nguyen B, Havstad S, Ressler J, Muzzin A, Knoblich B, Peterson E, Tomlanovich M: Early goaldirected therapy in the treatment of severe sepsis and septic shock. New England Journal of Medicine. 345: 1368. 2001.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)Y1377.
  • Marx G, Reinhart K (2006). „Venous oximetry”. Curr Opin Crit care. 12: 263—268. .
  • Williams G, Grounds M, Rhodes A (2002). „Pulmonary artery catheter”. Curr Opin Crit Care. 8: 251—256. 

Spoljašnje veze

уреди
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).