Ivan Ceković (6. oktobar 1930 - 15. februar 2009) je bio crnogorski književnik.[1]

Ivan Ceković
Ivan Ceković.JPG
Puno imeIvan Milov Ceković
Datum rođenja6. oktobar 1930, Golubovci, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti15. februar 2009, Grbe, Republika Crna Gora
Ivan Ceković govori poeziju,24.01.2004.
Promocija knjige JA SADA PUTUJEM

BiografijaУреди

Ivan Ceković je rođen 6. oktobra 1930. godine u selu Golubovci, blizu Podgorice,[2] gdje je pohađao gimnaziju. Studirao je Novinarsko-diplomatsku visoku školu i Filozofski fakultet u Beogradu, u kome je živio skoro četiri decenije.[1] U Beogradu se upoznao i oženio Danicom Vejnović, novinarkom „Politike“. Iz tog braka ima ćerku Ivanu, vizuelnog umjetnika.

Posljednju godinu i po dana svog života proveo je u Domu za stare u Grbama,gdje je neumorno pisao.Umro je 15 februara 2009. godine. Po njegovoj želji, na njegovom posljednjem počivalištu, ispred Nikolj crkve u Golubovcima, upisan je stih I mrtav biću kao tek probuđen.[1]

BibliografijaУреди

Objavio je osam knjiga poezije za odrasle:

  • Oko što ne umire ćutke (1956),
  • Ratu umjesto psovke (1958),
  • Kakav je to način (1961),
  • Ravnaj se po boru (1964),
  • Hod i ruža (1970),
  • Pozna zora (1972),
  • Otići dalje (1976),
  • Čovjek mu vidik jedini (1978).

Skoro pet decenija je pisao za djecu. Njegovi stihovi su u čitankama, antologijama i školskim lektirama za djecu. Objavio je knjige za najmlađe: [1]

  • Kad bi mjesec bio balon (1964),
  • Zvjezdani vrt (1965),
  • Šetači laganije (1967),
  • Poznanstva s dječjim piscima (1970),
  • Nek izvoli kako ko voli (1973),
  • Putovati svijetom makar trotinetom (1976),
  • Sunce u tvojim očima (1979) ,
  • Čitao sam da čitate (1980),
  • Ko se sa kim grli (1990),
  • Najveći šešir ima dan (1999) .

Knjiga pjesama "Ja sada putujem" ,nastala dok je pjesnik boravio u Domu za Stare u Grbama, objavljena je posthumno u izdanju Gradske Biblioteke "Radosav Ljumović" 2015.godine.[1] Promocija knjige je održana 15.10.2015.godine .Na promociji su govorili književnici Momir Marković i Slobodan Vukanović,kao i profesor Natalija Abramović,koja se obratila u ime porodice pjesnika,a stihove je govorio dramski umjetnik Danilo Čelebić .

NagradeУреди

Za svoju prvu pjesničku knjigu za najmlađe, „Kad bi mjesec bio balon“ dobio je nagradu „Mlado pokoljenje“(1964), a za sljedeću zbirku „Šetači laganije“ dobio je nagradu „Neven“ (1967).[3] Dobitnik je i „Nagrade oslobođenja Podgorice“ (1978) i Trinaestojulske nagrade za životno djelo (1981). Dodijeljena mu je Povelja za stvaralaštvo za djecu u Kolašinu (1997), kao i priznanje „Pod starom maslinom“ (1998). u Baru. Nagrada za životno djelo dodijeljena je posthumno u Golubovcima 2013. godine.[1]

LiteraturaУреди

  • Akademik Žarko Đurović: „Riječ i vrijeme – zapisi o preminulim piscima”, Podgorica, CANU, 2013.. стр. 225-228.

IzvoriУреди

  1. ^ а б в г д ђ Kalezić, Sofija. „STVARALAŠTVO ZA DJECU I MLADE IVANA CEKOVIĆA” (PDF). maticacrnogorska.me. Приступљено 19. 1. 2022. 
  2. ^ Југословенски књижевни лексикон (2. изд.). Нови Сад: Матица српска. 1984. стр. 97. 
  3. ^ Nagrada Neven

Spoljašnje vezeУреди