Klasifikacije otvorenih i zatvorenih preloma
Klasifikacije otvorenih i zatvorenih preloma koje se trenutno predlažu za korišćenje u kliničkoj praksi su: Tscherene i Goetzen klasifikacija zatvorenih preloma i Gustilo - Anderson klasifikacija otvorenih preloma. Pri korišćenju ovih klasifikacija treba imati u vidu da loša interpretacija od strane lekara umnogome sputava pravilno korišćenje ovog sistema, jer vrsta preloma ne zavise samo od stepena narušene kominucije unutar preloma, već i od spoljnih sila koje direktno produkuju ogrebotine ili kontuzije, koje zbog varijacija u lokalnom krvotoku ali i drugih faktora koje još nisu sasvim shvaćeni mogu biti varijabilno predstavljene.[1][2][3][4]
Tscherene i Goetzen klasifikacija zatvorenih preloma уреди
Prema Tscherne-u i Goetzen-u zatvoreni prelomi su svrstani u četiri kategorije od 0 do 3.[5][6]
Stepen | Opis |
---|---|
0 | Prelomi kod kojih ne postoje ili postoje minimalne povrede mekog tkiva. |
1 | Prelomi kod kojih postoji povreda mekog tkiva u smislu značajne abrazije ili kontuzije kože i potkožnog tkiva. Prisutna je i umerena dislokacija. |
2 | Prelomi u obliku dubokeu abrazije sa lokalnom kontuzijom tkiva i zahvaćenošću mišića. Nastaju delovanjem direktne traume |
3 | Prelomi u kojima postoji ekstenzivna kontuzija ili kraš sa potkožnim avulzijama i teškim oštećenjem mišića. Često se razvijanja kompartment sindrom. |
Kako je ovoj metodi klasifikacije dosta diskutovano u literaturi, pouzdanost lekara u interpretaciji i reprodukciji ove klasifikacije još nije ispitana. Brojni faktori se uzimaju u obzir u u svakoj kategoriji, kao što su konfiguracija preloma, izgled mekih tkiva i vaskularni status ekstremiteta. Opis mekog tkiva uključuje abrazije, kontuzije i potkožne avulzije.
Istorija уреди
Ovaj sistem klasifikacije razvili su Harald Tscherne i Hans-Jorg Oestern 1982. godine na Medicinskom fakultetu u Hanoveru (Hanover, Nemačka) kako bi klasifikovali i otvorene i zatvorene prelome.
Ksifikacija je zasnovan na fiziološkom konceptu da što je veća kinetička energija koja se prenosi na kost, to je i veća kinetička energija poreneta u meko tkivo.
Ova klasifikacija je uvedena sa ciljem dsa posluži kao alat za vođenje menadžmenta i predviđanje kliničkih ishoda. Takođe služi kao sredstvo komunikacije u istraživanjima i kliničkim prezentacijama.[7]
Gustilo - Anderson klasifikacija otvorenih preloma уреди
Ova klasifikovali otvorene preloma razvrstava u tri tipa i tri podtipa.[8]
Tip | Opis | Slika |
---|---|---|
I | Otvoreni prelom sa minimalnom kožnom lezijom (ranom) do 1 cm u prečniku, i minimalnom kominucijom. Minimalna povreda mekih tkiva. Korito rane je ĉisto. Jednostavan prelomni obrazac. |
|
II | Otvoreni prelom sa prisustvom kožne lezije veće od 1 cm. Nema ekstenzivnog mekotkivnog oštećenja. Prisutna je umerena kominucija. Umerena kontaminacija rane Složeniji prelomni obrazac |
|
III | Ovaj tip je podeljen u tri podtipa
|
Istorija уреди
Gustilo i Anderson su 1976. usavršili sistem rane klasifikacije koji je 1959. predložio Veliskasis. Rano istraživanje koje je sproveo Gustilo 1976. pokazalo je da primarni prekrivanjem profilaktičkim antibiotikom preloma tipa I i tipa II smanjuju rizik od infekcije za 84,4%. U međuvremenu, rano unutrašnje fiksiranje i primarno zatvaranje rane kod preloma tipa III imaju veći rizik od osteomielitisa.
Međutim, prelomi tipa III javljaju se u 60% svih otvorenih slučajeva preloma. Infekcija preloma tipa III se primećuje u rasponu od 10% do 50% vremena. Zbog toga je Gustilo 1984. godine podrazvrstao prelome tipa III u A, B i C sa ciljem da usmeri lečenje otvorenih preloma, komunikaciju i istraživanje i da predvidi ishode.
Na osnovu rezultata prethodnih studija, Gustilo je u početku preporučio terapijsku irigaciju i hirurško uklanjanje svih fraktura sa primarnim zatvaranjem za frakture tipa I i II; sekundarno zatvaranje bez unutrašnje fiksacije za prelome tipa III. Međutim, ubrzo nakon toga, preporučio je uređaje za unutrašnju fiksaciju za prelome tipa III.[10]
Izvori уреди
- ^ Watson JT, Cruley G. Transcutaneous oxygen tension monitoring in preoperative evaluation of soft tissue injuries in closed fractures about the ankle. J Bone Joint Surg Am.1997;21:585.
- ^ Bolandparvaz S, Ghaffari B, Mousavi SM, Paydar S, Abbasi HR. Predictive value of biochemical markers for extremity vascular trauma outcome. Bull Emerg Trauma. 2013;1(1):34-7.
- ^ Löndahl M, Katzman P, Hammarlund C, Nilsson A, Landin-Olsson M. Relationship between ulcer healing after hyperbaric oxygen therapy and transcutaneous oximetry, toe blood pressure and ankle-brachial index in patients with diabetes and chronic foot ulcers. Diabetologia. 2011 Jan;54(1):65-8.
- ^ Smart DR, Bennett MH, Mitchell SJ. Transcutaneous oximetry, problem wounds and hyperbaric oxygen therapy. Diving Hyperb Med. 2006 Jun;36(2):72-86.
- ^ Tscherne HG, Gotzen L. Fractures with soft tissue injuries. Berlin: Springer-Verlag; 1984
- ^ Tscherne H, Oestern HJ (1982). "A new classification of soft-tissue damage in open and closed fractures". Unfallheilkunde. 85 (3): 111–5. . PMID 7090085. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) - ^ David A, Ibrahim; Alan, Swenson; Adam, Sassoon; Navin D, Fernando (14 July 2016). "Classifications In Brief: The Tscherne Classification of Soft Tissue Injury". Clinical Orthopaedics and Related Research. 475 (2): 560–564. . PMC 5213932 . PMID 27417853. doi:10.1007/s11999-016-4980-3 //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5213932. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ). - ^ Hacking, Craig. „Gustilo Anderson classification | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia (на језику: енглески). Приступљено 13. 10. 2020.
- ^ LKSedukacija (2011-11-16). „Otvoreni prelomi potkolenice Prim. dr Vesna Jovanovic”.
- ^ Paul, H Kim; Seth, S Leopold (9 May 2012). "Gustilo-Anderson Classification". Clinical Orthopaedics and Related Research. 470 (11): 3270–3274. . PMC 3462875 . PMID 22569719. doi:10.1007/s11999-012-2376-6 //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3462875. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ).
Spoljašnje veze уреди
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |