Klasifikacije otvorenih i zatvorenih preloma

Klasifikacije otvorenih i zatvorenih preloma koje se trenutno predlažu za korišćenje u kliničkoj praksi su: Tscherene i Goetzen klasifikacija zatvorenih preloma i Gustilo - Anderson klasifikacija otvorenih preloma. Pri korišćenju ovih klasifikacija treba imati u vidu da loša interpretacija od strane lekara umnogome sputava pravilno korišćenje ovog sistema, jer vrsta preloma ne zavise samo od stepena narušene kominucije unutar preloma, već i od spoljnih sila koje direktno produkuju ogrebotine ili kontuzije, koje zbog varijacija u lokalnom krvotoku ali i drugih faktora koje još nisu sasvim shvaćeni mogu biti varijabilno predstavljene.[1][2][3][4]

Tscherene i Goetzen klasifikacija zatvorenih preloma уреди

Prema Tscherne-u i Goetzen-u zatvoreni prelomi su svrstani u četiri kategorije od 0 do 3.[5][6]

Tscherene i Goetzen klasifikacija zatvorenih preloma
Stepen Opis
0 Prelomi kod kojih ne postoje ili postoje minimalne povrede mekog tkiva.
1 Prelomi kod kojih postoji povreda mekog tkiva u smislu značajne abrazije ili kontuzije kože i potkožnog tkiva.
Prisutna je i umerena dislokacija.
2 Prelomi u obliku dubokeu abrazije sa lokalnom kontuzijom tkiva i zahvaćenošću mišića.
Nastaju delovanjem direktne traume
3 Prelomi u kojima postoji ekstenzivna kontuzija ili kraš sa potkožnim avulzijama i teškim oštećenjem mišića.
Često se razvijanja kompartment sindrom.

Kako je ovoj metodi klasifikacije dosta diskutovano u literaturi, pouzdanost lekara u interpretaciji i reprodukciji ove klasifikacije još nije ispitana. Brojni faktori se uzimaju u obzir u u svakoj kategoriji, kao što su konfiguracija preloma, izgled mekih tkiva i vaskularni status ekstremiteta. Opis mekog tkiva uključuje abrazije, kontuzije i potkožne avulzije.

Istorija уреди

Ovaj sistem klasifikacije razvili su Harald Tscherne i Hans-Jorg Oestern 1982. godine na Medicinskom fakultetu u Hanoveru (Hanover, Nemačka) kako bi klasifikovali i otvorene i zatvorene prelome.

Ksifikacija je zasnovan na fiziološkom konceptu da što je veća kinetička energija koja se prenosi na kost, to je i veća kinetička energija poreneta u meko tkivo.

Ova klasifikacija je uvedena sa ciljem dsa posluži kao alat za vođenje menadžmenta i predviđanje kliničkih ishoda. Takođe služi kao sredstvo komunikacije u istraživanjima i kliničkim prezentacijama.[7]

Gustilo - Anderson klasifikacija otvorenih preloma уреди

Ova klasifikovali otvorene preloma razvrstava u tri tipa i tri podtipa.[8]

Gustilo - Anderson klasifikacija otvorenih preloma[9]
Tip Opis Slika
I Otvoreni prelom sa minimalnom kožnom lezijom (ranom) do 1 cm u prečniku, i minimalnom kominucijom.
Minimalna povreda mekih tkiva.
Korito rane je ĉisto.
Jednostavan prelomni obrazac.
 
II Otvoreni prelom sa prisustvom kožne lezije veće od 1 cm.
Nema ekstenzivnog mekotkivnog oštećenja.
Prisutna je umerena kominucija.
Umerena kontaminacija rane
Složeniji prelomni obrazac
 
III Ovaj tip je podeljen u tri podtipa
  • IIIa — otvoreni prelom kod kojeg postoji ekstenzivna mekotkivna lezija.
    Koštani fragmenti nisu eksponirani
  • IIIb — otvoreni prelom kod kojeg je kost deperiostirana.
    Postoji značajna kontaminacija
  • IIIc — otvoreni prelom koji uključuje i leziju magistralnog arterijskog suda koji zahteva reparaciju.

Istorija уреди

Gustilo i Anderson su 1976. usavršili sistem rane klasifikacije koji je 1959. predložio Veliskasis. Rano istraživanje koje je sproveo Gustilo 1976. pokazalo je da primarni prekrivanjem profilaktičkim antibiotikom preloma tipa I i tipa II smanjuju rizik od infekcije za 84,4%. U međuvremenu, rano unutrašnje fiksiranje i primarno zatvaranje rane kod preloma tipa III imaju veći rizik od osteomielitisa.

Međutim, prelomi tipa III javljaju se u 60% svih otvorenih slučajeva preloma. Infekcija preloma tipa III se primećuje u rasponu od 10% do 50% vremena. Zbog toga je Gustilo 1984. godine podrazvrstao prelome tipa III u A, B i C sa ciljem da usmeri lečenje otvorenih preloma, komunikaciju i istraživanje i da predvidi ishode.

Na osnovu rezultata prethodnih studija, Gustilo je u početku preporučio terapijsku irigaciju i hirurško uklanjanje svih fraktura sa primarnim zatvaranjem za frakture tipa I i II; sekundarno zatvaranje bez unutrašnje fiksacije za prelome tipa III. Međutim, ubrzo nakon toga, preporučio je uređaje za unutrašnju fiksaciju za prelome tipa III.[10]

Izvori уреди

  1. ^ Watson JT, Cruley G. Transcutaneous oxygen tension monitoring in preoperative evaluation of soft tissue injuries in closed fractures about the ankle. J Bone Joint Surg Am.1997;21:585.
  2. ^ Bolandparvaz S, Ghaffari B, Mousavi SM, Paydar S, Abbasi HR. Predictive value of biochemical markers for extremity vascular trauma outcome. Bull Emerg Trauma. 2013;1(1):34-7.
  3. ^ Löndahl M, Katzman P, Hammarlund C, Nilsson A, Landin-Olsson M. Relationship between ulcer healing after hyperbaric oxygen therapy and transcutaneous oximetry, toe blood pressure and ankle-brachial index in patients with diabetes and chronic foot ulcers. Diabetologia. 2011 Jan;54(1):65-8.
  4. ^ Smart DR, Bennett MH, Mitchell SJ. Transcutaneous oximetry, problem wounds and hyperbaric oxygen therapy. Diving Hyperb Med. 2006 Jun;36(2):72-86.
  5. ^ Tscherne HG, Gotzen L. Fractures with soft tissue injuries. Berlin: Springer-Verlag; 1984
  6. ^ Tscherne H, Oestern HJ (1982). "A new classification of soft-tissue damage in open and closed fractures". Unfallheilkunde. 85 (3): 111–5. . PMID 7090085.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  7. ^ David A, Ibrahim; Alan, Swenson; Adam, Sassoon; Navin D, Fernando (14 July 2016). "Classifications In Brief: The Tscherne Classification of Soft Tissue Injury". Clinical Orthopaedics and Related Research. 475 (2): 560–564. . PMC 5213932 . PMID 27417853. doi:10.1007/s11999-016-4980-3 //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5213932.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ).
  8. ^ Hacking, Craig. „Gustilo Anderson classification | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia (на језику: енглески). Приступљено 13. 10. 2020. 
  9. ^ LKSedukacija (2011-11-16). „Otvoreni prelomi potkolenice Prim. dr Vesna Jovanovic”. 
  10. ^ Paul, H Kim; Seth, S Leopold (9 May 2012). "Gustilo-Anderson Classification". Clinical Orthopaedics and Related Research. 470 (11): 3270–3274. . PMC 3462875 . PMID 22569719. doi:10.1007/s11999-012-2376-6 //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3462875.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ).

Spoljašnje veze уреди

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).