Polifagija, povećana glad ili hiperfagija, prejedanje jedan je od poremećaja u ishrani U njoj dominira simptomi prekomerna glad i nedostatak osećaja sitosti, što karakteriše unos viška hrane u u ishrani. Višak unesene hrane, u odnosu na energiju koju organizam troši, dovodi do nesklada i povećanja telesne težine odnosno rezultuje gojaznošću (koja je poslednjih decenija postala problem javnog zdravlja širom sveta).[1]

Polifagija
SinonimiHyperphagia
Specijalnostiendokrinologija, psihijatrija

Organi koji mogu biti uključeni su mozak (a posebno paraventrikularno jezgro hipotalamusa ) koji reguliše unos hrane reagujući na faktore hrane i metaboličke signale koje joj šalju periferni organi (uključujući digestivni trakt , mišiće, jetru, slezinu, itd.) preko krvi, nervnog sistema i hormonskog sistema. Još uvek nje nepoznat način na koji mozak tumači ove kaskadne signale.[1]

Etiologija уреди

Uzrok nastanka polifagije mogu biti:

  • endokrinološke bolesti: dijabetes melitus, hipertireoidizam, Kušingova bolest,
  • bolesti gastrointestinalnog trakta: atrofija pankreasa, malapsorpcija
  • psihička oboljenja (anksioznost, bulimija),
  • predmenstrualni sndrom,
  • upotreba nekih lekova (kortikosteroidi, triciklični antidepresevi).

Klinička slika уреди

Kliničku sliku polifagije karakteriše prekomerno uzrimanje hrane koje može da rezultuje gojaznošću.

Dijagnoza уреди

Dijagnoza polifagije se postavlja na osnovu detaljne anamneze, kliničke slike, kliničkog pregleda, laboratorijskih analiza, ispitivanja organa na čiji se poremećaj sumnja.[2]

Terapija уреди

Lečenje polifagije zasniva se na terapiji osnovnog oboljenje koje je uzrokovalo polifagiju.[3]

U toku terapije ovim pacijentima je neophodno potrebna emocionalna podrška, a nekada i psihološko savetovanje.

Izvori уреди

  1. ^ а б Lagerlöf, Olof; Slocomb, Julia E.; Hong, Ingie; Aponte, Yeka; Blackshaw, Seth; Hart, Gerald W.; Huganir, Richard L. (2016-03-18). „The nutrient sensor OGT in PVN neurons regulates feeding”. Science. 351 (6279): 1293—1296. ISSN 0036-8075. doi:10.1126/science.aad5494. 
  2. ^ Barnhart, Jay S.; Mittleman, Roger E. (1986). „Unusual Deaths Associated with Polyphagia”. The American Journal of Forensic Medicine and Pathology. 7 (1): 30—34. ISSN 0195-7910. doi:10.1097/00000433-198603000-00006. 
  3. ^ Elliott, Robert E; Jane, John A; Wisoff, Jeffrey H (2011). „Surgical Management of Craniopharyngiomas in Children: Meta-analysis and Comparison of Transcranial and Transsphenoidal Approaches”. Neurosurgery. 69 (3): 630—643. ISSN 0148-396X. doi:10.1227/neu.0b013e31821a872d. 

Spoljašnje veze уреди

Klasifikacija
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).