Stanislav Preprek (Šid, 16. april 1900. – Petrovaradin, 13. februar 1982.), hrvatski i vojvođanski horovođa, orguljaš, kompozitor, melograf, književnik, pedagog; pisao je novele i pesme i publicistička dela, muzičke studije i kritike, prevodio je arapske, kineske i nemačke pesnike (s nemačkoga je preveo asirsko-vavilonski ep "Gilgameš").

Stanislav Preprek
Датум рођења(1900-04-16)16. април 1900.
Место рођењаШид
Датум смрти13. фебруар 1982.(1982-02-13) (81 год.)
Место смртиПетроварадин

ObrazovanjeУреди

Osnovnu školu završio je u Grabovcima u Sremu, u Mitrovici nižu realnu gimnaziju, a u Petrinji je 1918. završio Učiteljsku školu u kojoj je od 1916-1918. muziku privatno učio kod profesora muzike i kompozitora Vladimira Stahuljaka. Kao učitelj je službovao u Novoj Kapeli, Petrovaradinu, te paraleleno bio orguljaš (crkva sv. Jurja u Petrovaradinu) i horovođa (u hrvatskim pevačkim društvima „Neven" u Petrovaradinu i „Zvonimir" u Sremskim Karlovcima)

Muzičko delovanjeУреди

Svoju prvu kompoziciju za glas i klavir “Laku noć” napisao je sa čestrnaest godina, a prva njegova kompozicija koja je objavljena je „O dođi, Tvorče" za mešoviti hor, objavljena godine 1922. i to u muzičkom prilogu prvog broja zagrebačkog časopisa „Sv. Cecilija". Među značajnije Preprekova dela spadaju kompozicije Kantata „Uskrsnuće" za soliste, mešoviti hor i orgulje, Svita za orgulje, Simfonija, četiri gudačka kvarteta, klavirske minijature, te ciklus samopjeva za glas i klavir „Proljetne vode". Objavio je dosta radova iz područja melografije.

Komponovao je minijature prema svojim impresionističkim uzorima. Upoznavanjem rada Druge bečke škole, u njegovim kompozicijama se javlja ekspresionizam. Sve ovo ima veću težinu, budući da je u kompoziciji velikim dijelom bio samouk.

Po njemu se danas zove hrvatsko umetničko kulturno prosvjetno društvo u Novom Sadu, osnovano rane jeseni 2005..

Preprekov posljednji učenik i pomagač, prepisivač i saradnik[1] te zakonski naslednik svih njegovih prava[2] na njegova dela je Đuro Rajković. S Rajkovićem je sarađivao još dok je bio član petrovaradinske knjižare 'Vladimir Nazor' koja je dok je Preprek 19 godina radio u njoj, bila žarište kulturnog života Petrovaradina.[1] Rajković i Preprek sarađivali su na kulturnom, muzičkom i drugim poljima.[1]

Ostale aktivnostiУреди

Preprek je pisao prozu i poeziju, a bavio se i slikarstvom. Preveo je s nemačkog jezika, znameniti sumersko-vavilonski ep „Gilgameš". Pisao je novele i pesme a posthumno je objavljena i knjiga sa njegovim sabranim pesama „Pred tminama", Novi Sad, 2004. Prof. Đuro Rajković 2006. je objavio monografiju „Stanislav Preprek: život i djelo", u kojoj je prikazano Preprekovo muzičko stvaralaštvo uz popis crkvenih, svetovnih dela i harmonizacijâ, prepisa i književnih ostvarenja. Isti je autor objavio knjigu „Prilozi za povijest knjižničarstva u Petrovaradinu" koja predstavlja svestranog Stanislava Prepreka kao zaslužnog knjižničara.

DelaУреди

  • simfonija
  • djela za gudačke kvartete
  • klavirska sonata
  • suita za orgulje (prvi puta je u cijelosti izveo mr.Kornelije Vizin u Subotici 28.kolovoza 2011.g.)
  • solo-pjesme
  • klavirske minijature
  • književna
  • prevodi
    • Gilgameš, ep, 1961.

LiteraturaУреди

  1. Eva Kirchmayer Bilić: »BAŠTINA BAČKIH HRVATA. Uz 30. obljetnicu smrti Stanislava Prepreka«, u: Hrvatsko slovo, 24.8.2012.

IzvoriУреди

  1. 1,0 1,1 1,2 Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Архивирано на сајту Wayback Machine (септембар 29, 2015) (језик: енглески) Ankica Jukić-Mandić: Predstavljena nova knjiga Đure Rajkovića
  2. ^ Srijemska biskupija (arhiv): Himna posvećena banu Jelačiću spojila Varaždin i Petrovaradin, 28. новембраа 2011.

Spoljašnje vezeУреди