Vasubandhu (Sanskrit: वसुबन्धु; Vajli: dbyig gnyen) (fl. 4. do 5. veka) bio je uticajni budistički monah i učenjak iz Gandare. On je bio filozof koji je pisao komentare o Abidarmi, sa perspektive sarvastivadske i sautrantske škole. Nakon preobraćenja u mahajanski budizam, zajedno sa svojim polubratom Asangom, bio je i jedan od glavnih osnivača jogakarske škole .

Vasubandhu
Gandharan monk and Yogacara philosopher Vasubandhu as Chan patriarch in a Chinese illustration.
Gandarski monah i Jogakarski filozof Vasubandhu kao patrijarh Čan na kineskoj ilustraciji.
Datum rođenja4. ili 5. vek
Datum smrti4. ili 5. vek
Zanimanjebudhistički monah
DelovanjeKosnivač filozofske škole svesti.

Vasubandhuova Abidarmakosakarika („Komentar riznice Abidarme”) široko se koristi u tibetanskom i istočnoazijskom budizmu, kao glavni izvor filozofije Abaharme koja nije mahajanska. Njegovi filozofski stihovi postavljaju standard za indijsku jogakarsku metafiziku „prividnog izgleda” (vijñapti-mātra), koja je opisana kao oblik „epistemološkog idealizma”, fenomenologije[1] i koja je bliska transcendentalnom idealizmu Imanuela Kanta.[2] Pored toga, napisao je nekoliko komentara, dela o logici, argumentacija i radove pobožne poezije.

Život i radoviУреди

Rođen u Purusapuri (u današnjem Pakistanu), Vasubandhu je polubrat Asange, još jedne ključne osobe u osnivanju filozofije Jogakare. Ime Vasubandhu znači „srodnik obilja”.[3] On i Asanga su članovi „Šest ornamenata”[4] ili šest velikih komentatora Budinog učenja. On je bio savremenik Čandragupte I, oca Samudragupte. Ova informacija ga vremenski postavlja Vasubandha u 4. vek.[5] Paramarta (499-569) preveo je najstariju biografiju Vasubandha na kineski jezik.[6]

Vasubandhu je u početku studirao u budističkoj Sarvastivadskoj školi (takođe poznatoj kao Vajbhasika, koja je podržavala Mahavibhasa tekst), školi koja je bila dominantna u Gandari, a kasnije je prešao u Kašmir da bi učio kod čelnika tamošnje ortodoksne grane Sarvastivada.[7] Nakon povratka kući, predavao je o Abidarmi i komponovao Abidarmakosakariku (stihove o riznici Abidarme), stihovne destilacije učenja Sarvastivada Abidarme, što je bila analiza svih faktora iskustva u vidu njegovih sastavnih darmi (fenomenski događaji). Međutim, Vasubandhu je takođe počeo da dovodi u pitanje Sarvastivadnu ortodoksiju, i studirao je kod učitelja Sautantrika, Manorata. Zbog toga je potom objavio autokomentar sopstvenih stihova, kritikujući sistem Sarvastivada sa stanovišta Sautrantika (takođe nazvanog Darstantika).[2]

RadoviУреди

  • Abhidharma Kosha Bhashyam 4 vols, Vasubandhu, translated into English by Leo Pruden (based on Louis de La Vallée-Poussin’s French translation), Asian Humanities Press, Berkeley, 1988-90.
  • L’Abhidharmakosa de Vasubandhu, traduit et annoté par Louis de La Vallée-Poussin, Paul Geuthner, Paris, 1923-1931 vol.1 vol.2 vol.3 vol.4 vol.5 vol.6 Internet Archive (PDF)
  • Stefan Anacker, Seven Works of Vasubandhu Motilal Banarsidass, Delhi, 1984, 1998
  • Ernst Steinkellner and Xuezhu Li (eds), Vasubandhu's Pañcaskandhaka (Wien, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, 2008) (Sanskrit Texts from the Tibetan Autonomous Region, 4).
  • Dharmamitra, trans.; Vasubandhu's Treatise on the Bodhisattva Vow, Kalavinka Press 2009, ISBN 978-1-935413-09-7

ReferenceУреди

  1. ^ Lusthaus, Dan (2002). Buddhist Phenomenology: A Philosophical Investigation of Yogācāra Philosophy and the Ch’eng Wei-shih lun. New York, NY: Routledge. 
  2. 2,0 2,1 Gold, Jonathan C. (2015). „"Vasubandhu"”. Ур.: Zalta, Edward N. The Stanford Encyclopedia of Philosophy. 
  3. ^ Anacker, Stefan (2015). Seven Works of Vasubandhu, the Buddhist Psychological Doctor. Motilal Banarsidass. стр. 13. ISBN 978-8120802032. 
  4. ^ „Subject: Six Ornaments of the Southern Continent Main Page”. 
  5. ^ Dharma Fellowship (2005). Yogacara Theory - Part One: Background History. Source: [1] (Accessed: November 15, 2007)
  6. ^ Takakusu, J., trans. (1904). The Life of Vasubandhu by Paramartha, T'oung-pao 5, 269 - 296
  7. ^ Lusthaus, Dan; Vasubandhu

LiteraturaУреди

  • David J. Kalupahana, The Principles of Buddhist Psychology, State University of New York Press, Albany, 1987, pp 173–192.
  • Francis H. Cook, Three Texts on Consciousness Only, Numata Center for Buddhist Translation and Research, Berkeley, 1999, pp 371–383 ("Thirty Verses on Consciousness Only") and pp 385–408 ("Twenty Verses on Consciousness Only")
  • Erich Frauwallner, The Philosophy of Buddhism, Motilal Banarsidass, Delhi, 2010 [1956].
  • Li Rongxi, Albert A. Dalia (2002). The Lives of Great Monks and Nuns, Berkeley CA: Numata Center for Translation and Research
  • Thich Nhat Hanh Transformation at the Base (subtitle) Fifty Verses on the Nature of Consciousness, Parallax Press, Berkeley, 2001; inspired in part by Vasubandhu and his Twenty Verses and Thirty Verses texts
  • Kochumuttom, Thomas (1982). A Buddhist Doctrine of Experience: A New Translation and Interpretation of the Works of Vasubandhu the Yogacarin. Delhi: Motilal Banarsidass

Spoljašnje vezeУреди