Đorđe Lešnjak
Đorđe Lešnjak je bio poznati trgovac, kmet i heroj sa teritorije Leskovca.
Đorđe Lešnjak | |
---|---|
Mesto rođenja | Leskovac |
Datum smrti | 1. mart 1917 |
Mesto smrti | Leskovac |
Biografija
urediĐorđa Lešnjaka su bugarske okupacione snage tokom Prvog svetskog rata smatrale za saradnika, međutim ovo je bila maska jer je u stvarnosti Đorđe Lešnjak bio na čelu ustaničke organizacije u Leskovcu. Kao vođa ustanika on je naređenja primao u vidu pisama od Koste Pećanca, čuvenog četnika i jednog od vođa srpskih ustanika. Sadržaje tih pisama prenosio je drugim ustanicima u Leskovcu koji su radili na sakupljanju i slanju pomoći onim ustanicima koji su se nalazili u šumama. Međutim, za pisma se nekako saznalo, pa su čak i pojedini meštani Leskovca govorili o sadržini istih. Naime, jedna Leskovčanka srela je u gradu na ulici jednog od ustanika, trgovca, Mijajla Burinčića, i ispričala mu sadržinu jednog od Pećančevih pisma poslatog Leskovčanima. Odmah zatim Burinčić se sastao sa Lešnjakom i rekao mu za ovaj događaj: „E pa Đorđe kad i žene znaju sve to onda od toga ustanka neće biti ništa. Nego šta te snađe i što me snađe da podnesemo ali gledaj da varoš ne postrada”. Iste večeri, Đorđe se bio sastao sa bugarskim oficirima u svojoj kući koji su primetili njegovo čudno ponašanje. Neobično ponašanje i nervozu oficiri su sutradan prijavili šefu bugarske tajne policije u Leskovcu koji je odmah pritvorio Đorđa i dao da se izvrši pretres. Prilikom odvođenja u zatvor, Đorđe je dobacio svojoj ženi „Ja odo i moja glava ode a ti ne kazuj ništa”! Bugari su uspeli da u čarapama pronađu pisma Koste Pećanca, međutim, u tim pismima se nisu pojavljivala imena drugih ustanika, tako da je Đorđe Lešnjak podvrgnut mučenju i prebijanju. Niko ne zna koliko puta je čuo isto pitanje „Kazuvaj bre koji su još bili, pa će ti poklonimo život”, ali Đorđe je uprkos svim batinama i prebijanjima bugarskih bajoneta ostao nem. Uvidevši da mučenjem ne mogu postići ništa, Bugari su odlučili da kmeta leskovačkog i vođu ustanika u gradu, trgovca Đorđa Lešnjaka, streljaju 1. marta 1917. godine po starom kalendaru u Rudaru, uz teatralnu procesiju kroz grad kao upozorenje svim ustanicima. Leskovčani su posmrtne ostatke Đorđa Lešnjaka u bakarnom kovčegu preneli iz Rudara i položili u Sabornu crkvu uz gradsku svečanost u nedelju 15. novembra 1931. godine. Danas u Leskovcu jedna sporedna ulica, iza Starog zanatskog centra, nosi ime ovog heroja iz perioda Prvog svetskog rata.[1]
Reference
uredi- ^ Nebojša Dimtrijević, Leskovac 101, Đak, Leskovac, 2015.
Spoljašnje veze
uredi