Jeremija M. Pavlović
Jeremija M. Pavlović (Božurnja, 1881 — Beograd, 1931) bio je srpski etnolog, etnograf, učitelj i političar. Rođen je u selu Božurnja u opštini Topola 1881. godine. Službovao je kao učitelj najpre u rodnoj Božurnji, pa zatim u obližnjoj Blaznavi i tada je počeo svoja etnološka istraživanja.
Jeremija M. Pavlović | |
---|---|
![]() ' | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1881. |
Mesto rođenja | Božurnja, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 1931.49/50 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Naučni rad | |
Polje | etnologija, etnografija |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7e/%D0%88%D0%B0%D1%81%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0-_%D0%B6%D0%B8%D0%B2%D0%BE%D1%82_%D0%B8_%D1%80%D0%B0%D0%B4_%D0%B6%D0%B5%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8%D1%9A%D0%B0_%D1%83_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D0%B3%D1%83%D1%98%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%88%D0%B0%D1%81%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%2C_1930-_2014-05-11_21-28.jpg/220px-%D0%88%D0%B0%D1%81%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0-_%D0%B6%D0%B8%D0%B2%D0%BE%D1%82_%D0%B8_%D1%80%D0%B0%D0%B4_%D0%B6%D0%B5%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8%D1%9A%D0%B0_%D1%83_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D0%B3%D1%83%D1%98%D0%B5%D0%B2%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%88%D0%B0%D1%81%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%2C_1930-_2014-05-11_21-28.jpg)
U delu Kačer i Kačerci zabeležio je podatak o najdugovečnijem Srbinu, izvesnom Starom Tasu, koji je živeo 135 godina.[1] Zabeležio je brojne narodne običaje, pesme i priče.
Punih osam godina provodi na funkciji školskog nadzornika u Strumici (Makedonija) i tada nastaju njegova dela o, kako se tada govorilo, „Staroj Srbiji“. Bio je učesnik Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata. U grupi Vrhovne komande prelazi Albaniju i učestvuje na Solunskog frontu. Dolaskom u prestonicu postaje učitelj na Senjaku. Dva puta je biran za poslanika kraljevine Jugoslavije, kao član Narodne radikalne stranke.
Umire u pedesetoj godini života‚ 1931. godine.
Dela
uredi- Život i običaji narodni u Kragujevačkoj Jasenici u Šumadiji, 1921.
- Iz prošlosti južne Srbije, 1924.
- Dojran i Dojransko jezero, 1925.[2]
- Kačer i Kačerci, 1928.
- Maleševo i Maleševci, 1928.[3]
- Najnovije doseljavanje stanovništva, 1928.
- Jaseničanka: život i rad ženskinja u Kragujevačkoj Jasenici, 1930.
- Stari Dojran i Dojransko jezero, 1930.
- Naš narod u pričama, 1930.
Izvori
uredi- ^ Etnološki pristup fenomenu dugovečnosti
- ^ Pavlović, Jeremija M. (1925). Maleševo i Maleševci. Štamparija „Rodoljub“. Pristupljeno 10. 5. 2014.
- ^ Pavlović, Jeremija M. (1928). Maleševo i Maleševci. Štamparija „Sveti Sava“, M. Saldekovića. Pristupljeno 10. 5. 2014.
Literatura
uredi- Pavlović, Jeremija M. (1928). Maleševo i Maleševci. Štamparija „Sveti Sava“, M. Saldekovića. Pristupljeno 10. 5. 2014.
- Pavlović, Jeremija M. (1925). Maleševo i Maleševci. Štamparija „Rodoljub“. Pristupljeno 10. 5. 2014.