Josif Flavije (lat. Flavius Iosephus; Jerusalim, rođ. 37. ili 38 -umro posle 100) je bio jevrejski vojskovođa, istoričar i pisac.[1]

Josif Flavije

Biografija uredi

Rođen je u Jerusalimu kao izdanak uglednog roda. Do sticanja rimskog građanstva njegovo ime bilo je Josif sin Matijin (heb. Joseph ben Matityahu). Bio je sveštenik jerusalimskog hrama, a po političkom uverenju i pripadnosti bio je farisej. Nakon što je rimski prokurator Galileje zarobio neke jevrejske sveštenike, otputovao je kao vešt pregovarač u Rim da bi ih izbavio.

Tokom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U Prvom jevrejskom ustanku protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Judeji, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jerusalim, bio je u prilično neopredeljen između rodoljublja i romanofilstva. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što pre stiša uz što manje žrtava. Kad mu je bila poverena odbrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimski car, što se zaista i obistinilo dve godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josifa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josif je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svog zaštitnika - Flavije - pa se otada naziva Josif Flavije. Nastanio se u Rimu gde na grčkom piše Rat Jevreja, Stara istorija Judejstva i Protiv Apiona.

U velikom pohodu rimske vojske na Jerusalim 70. pratio je mladog vojskovođu Tita, Vespazijanovog sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jerusalima nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbegle nepotrebne ljudske žrtve.

Bibliografija uredi

Josif Flavije napisao je na grčkom jeziku sledeća istorijska dela, koja su značajan antički istorijski izvor:

  • Judejski rat
  • Jevrejske starine
  • O starosti jevrejskog naroda
  • Životopis

Dela je pisao od 75. do 99. godine. U njima daje uvid u rani judaizam, ali valja obratiti pažnju na njegove apologetske namere, budući da je nastojao da rimskom svetu približi jevrejstvo, njihovim načinom izražavanja i razmišljanja.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Flavius Josephus Jewish priest, scholar, and historian”. Britannica. Pristupljeno 18. 1. 2021. 

Spoljašnje veze uredi