Južnosulaveški jezici

južnosulaveški
južnosulaveški
Geografska rasprostranjenost	Južni Sulavesi
Jezička klasifikacija	austronežanski malajsko-polinežanski južnosulaveški; ;
Podpodela	bugijsko-tamanski; makasarski; sekojski; lemolanški; severni južnosulaveški;
Glotolog	sout2923
	Južnosulaveški jezici na Sulavesiju
	; Južnosulaveški jezici na Borneu

Južnosulaveški jezici su jedna od osnovnih grana malajsko-polinežanskih jezika, a njima se govori na južnom delu ostrva Sulavesi (ili Celebes) i izolovanim delovima ostrva Borneo. Ovim jezicima govore Bugi i srodni narodi, koji naseljavaju pokrajine Južni Sulavesi i Zapadni Sulavesi, dok na Borneu njima govore neki dajački narodi, kao što su Embaloh i Taman.

Klasifikacija uredi

Unutrašnja klasifikacija uredi

Prema klasifikaciji Grajmsa & Grajmsa (1987) i Etnologa (Ethnologue).^[2]^[3]

Bugijsko-tamanski jezici
- Bugijski jezici:
  - Bugijski
  - Kampalagijski
- Tamanski jezici:
  - Embaloški
  - Tamanski
Makasarski:
Sekojski:
Lemolanški
Severni južnosulaveški jezici
- Mamudžujski
- Mandarski
- Masenrempulujski jezici:
- Pitu-uluna-salujski jezici:
- Toradžajski:
  - Kalumpanški
  - Taejski
  - Mamasajski (uklj. Pataejski)
  - Toradža-sadanski
  - Talondojski

Položaj tamanskih jezika, čiji su predstavnici embaloški i tamanski, je bio nejasan do kraja prošloga veka. Holandski lingvista K. A. Adelar je dokazao da su najbliži bugijskom jeziku, iz čega sledi da su deo južnosulaveških jezika.^[4]^[5]

Položaj unutar austronežanske porodice uredi

Prema podacima iz danas raspoloživih istraživanja, južnosulaveški jezici su jedna od osnovnih grana malajsko-polinežanskih jezika podgrupe austronežanskih jezika.^[6]

Izvori uredi

^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „South Sulawesi”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
^ Grimes, C. E.; Grimes, B. E. (1987). Languages of South Sulawesi . Canberra: Department of Linguistics, Research School of Pacific Studies, Australian National University. ISBN 0858833522. doi:10.15144/PL-D78.
^ South Sulawesi at Ethnologue (22th ed., 2019).
^ K. A. Adelaar. 1994. The classification of the Tamanic languages. In Tom Dutton and Darrell T. Tryon (eds.), Language contact and change in the Austronesian world, 1-42. Berlin: Mouton de Gruyter.
^ K. Alexander Adelaar and Nikolaus Himmelmann. 2005. The Austronesian languages of Asia and Madagascar. London: Routledge.
^ Smith, Alexander D. (2017). „The Western Malayo-Polynesian Problem”. Oceanic Linguistics. 56 (2): 435–490. doi:10.1353/ol.2017.0021.

[Glottolog-1] Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „South Sulawesi”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.

[2] Grimes, C. E.; Grimes, B. E. (1987). Languages of South Sulawesi . Canberra: Department of Linguistics, Research School of Pacific Studies, Australian National University. ISBN 0858833522. doi:10.15144/PL-D78.

[3] South Sulawesi at Ethnologue (22th ed., 2019).

[4] K. A. Adelaar. 1994. The classification of the Tamanic languages. In Tom Dutton and Darrell T. Tryon (eds.), Language contact and change in the Austronesian world, 1-42. Berlin: Mouton de Gruyter.

[5] K. Alexander Adelaar and Nikolaus Himmelmann. 2005. The Austronesian languages of Asia and Madagascar. London: Routledge.

[6] Smith, Alexander D. (2017). „The Western Malayo-Polynesian Problem”. Oceanic Linguistics. 56 (2): 435–490. doi:10.1353/ol.2017.0021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]