Džamija Selimija (Doboj)

Džamija Selimija ili džamija Selmija je najstarija džamija u Doboju. Poznata je još i kao Gornja ili Čaršijska džamija. Gornja džamija spada među osam najstarijih džamija u Bosni Hercegovini.[1] Zadužbina je sultana Selima I iz 1520. godine.[1] Džamija Selimija je centar džematu koji se nalazi u dobojskom naselju Čaršija, a pripada mu i naselje Potkamen.

Džamija Selimija
Osnovne informacije
LokacijaDoboj
Religijaislam
DržavaBosna i Hercegovina
Broj minareta1

Istorijat

uredi

Osvajanjem dobojske tvrđave 1476. godine izmijenjeni su stražari Hrišćani na tvrđavi, a došli su Turci.[2] U podgrađu dobojske tvrđave sultan Selim (1520-1528. godine) podigao je džamiju na mjestu nekadašnje crkve, a za potrebe posade tvrđave koja je tada imala oko 60 vojnika, u podrgrađu su živjele njihove porodice i razvijala se čaršija i malo trgovište.[2]

Džamija, kao i ostali objekti tadašnjeg vremena, kroz vijekove više puta bili su spaljivana i rušena.[2]

Prema istorijskim izvorima džamija je srušena do temelja oktobra 1697. godine kada je Eugen Savojski sa svojim trupama prošao dolinom rijeke Bosne od Broda do Sarajeva.[1] Godine 1718., upadom austrougarsakih trupa, džamija je ponovo porušena, a 1906. godine je obnovljena.[1] Već 1907. godine Doboj je zahvatio veliki požar u kom je izgorjelo preko 50 kuća i zanatskih radnji i tada je znatno oštećena i džamija „Selimija“.[1]

Godine 1908. na istoj lokaciji sagrađena je prva džamija od tvrdog materijala.[2] Džamija je više puta obnavljana, 1934. i 1987. godine.[2] Četvrta po redu koja je srušena tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine.[2] Godine 1992. džamija je potpuno porušena a ostaci odnešeni.[2] Godine 1994. godine potpuno su iskopali njene temelje kako bi dokazali da je sagrađena na temeljima pravoslavne crkve.[1] Džamija je više puta obnavljana, 1934. i 1987. godine.[1] Posljednja obnova je trajala od 2002. do 2004. godine.[1] Nakon završetka rata, na temeljima porušene gornje čaršijske džamije Selimije sagrađena je nova džamija. Peta i poslednja džamija otvorena je oktobra 2004. godine.[2]

Arhitektura

uredi

Džamija Selimija spada u red starih atik, carskih džamija.[1]

Usmena predanja vezana za džamiju Selimiju

uredi

Uz stare džamije poput „Selimije“ oduvijek se vežu i brojne legende o neznanom mezaru koji „nije omrknuo, ali je osvanuo“.[1] U njemu je sahranjen gazija koji je tu došao s dalekog ratišta noseći svoju glavu ispod ruke.[1] U ovom mezaru je sahranjen Sinan Dede kapetan, posljednji kapetan dobojske tvrdjave.[1] Sinan kapetan koji je bio dobar aprijatelj sa Husein kapetanom Gradaščevićem, sa kojim učestvovao u bosanskoj buni.[1] Zajedno su poslije otišli u u Osijek odakle je Gradaščević otišao za Tursku, a Sinan kapetan se 1832. godine vratio u Doboju gdje se povukao i posvetio vjeri.[1] Narod ga je prozvao od milja Sinan Dede.[1] I danas, ljudi svih vjera, dolaze na neznani mezar uče dove i pale svijeće moleći jedinog Boga da im pokaže i osvijetli pravi put.[1]

Selimija danas

uredi

Vidi još

uredi

Izvori

uredi

Литература

uredi
  • Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini: monografija/autor uvodnih tekstova Ismet Bušatlić, autor priloga Muhamed Salkić, Remzija Pitić; glavni urednik Dževad Hodžić. - Sarajevo: Udruženje ilmijje, 2013. ISBN 978-9958-801-11-2

Spoljašnje veze

uredi