Džordž Klinton (engl. George Clinton; Litl Briten, 26. jul 1739Vašington, 20. april 1812) je bio američki vojnik i političar koji se smatra jednim od očeva osnivača Sjedinjenih Država. bio je prvi Guverner Njujorka, a zatim četvrti Potpredsednik Sjedinjenih Država u periodu od 1805. do 1812, za vreme mandata predsednika Tomasa Džefersona i Džejmsa Medisona. On i Džon K. Kalhun su jedina dva potpredsednika koji su služili pod dvojicom predsednika Sjedinjenih Država.

Džordž Klinton
Džordž Klinton
Lični podaci
Datum rođenja(1739-07-26)26. jul 1739.
Mesto rođenjaLitl Briten, Britanska Amerika
Datum smrti20. april 1812.(1812-04-20) (72 god.)
Mesto smrtiVašington, SAD
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratsko-republikanska stranka
4. Potpredsednik Skedinjenih Američkih Država
4. mart 1805. — 20. april 1812.
PredsednikTomas Džeferson
Džejms Medison
PrethodnikAron Ber
NaslednikElbridž Džeri

Potpis

Detinjstvo, mladost i učešće u revoluciji uredi

Interesovanje za politiku Džordža Klintona je poteklo od njegovog oca, Čarlsa Klintona, koji je bio engleski imigrant i član kolonijalne skupštine Njujorka. Džordž Klinton je bio brat generala Džejmsa Klintona i stric budućeg guvernera Njujorka, Devita Klintona.

Sa 18 godina je stupio u britansku vojsku kako bi se borio u Francuskom i indijanskom ratu, i vremenom je stekao čin poručnika. Kasnije je studirao prava i postao činovnik u sudu.

Bio je poznat po svojoj mržnji prema lojalistima[1] i koristio je zaplenu i prodaju njihove imovine kako bi sprečavao porast poreza. Bio je prijatelj i podržavalac Džordža Vašingtona, snabdevao hranom trupe u Vali Fordžu, pratio Vašingtona na prvu inauguraciju, i organizovao impresivnu večeru u tu čast.

Politička karijera uredi

1759. je postavljen za okružnog činovnika u okrugu Alster, Njujork, što je položaj koji je držao naredne 52 godine.[2] Bio je član Njujorške provincijske skupštine za okrug Alster od 1768. do 1776. Postao je prvi izabrani Guverner Njujorka 1777, i ponovo je biran pet puta, sve do 1795.

1783. u Dobs Feriju, Klinton i Vašington su pregovarali sa generalom ser Gajom Karltonom o evakuaciji britanskih trupa sa njihovih preostalih položaja u Sjedinjenim Državama. 1787. i 1788, Klinton se javno protivio usvajanju novog Ustava Sjedinjenih Država. Herbert Storing je smatrao da se Klinton krio iza pseudonima „Kato“ kao autor antifederalističkih eseja koji su se pojavljivali u njujorškim novinama tokom debata o ratifikaciji. Međutim, autorstvo nad ovim tekstovima je sporna tema. Klinton je povukao svoje primedbe nakon što je dodata Povelja o pravima.

1792. je izabran kao kandidat za potpredsednika ispred nastajuće Džefersonove „republikanske“ partije. Iako su se republikanci pridružili opštoj aklamaciji Vašingtonovog drugog predsedničkog mandata, protivili su se navodno „monarhističkom“ nastupu potpredsednika Džona Adamsa. Klinton je nominovan umesto Tomasa Džefersona jer elektori iz Virdžinije ne bi mogli da glasaju za Vašingtona i za drugog kandidata iz Virdžinije. Klinton je osvojio 50 elektorskih glasova dok je Adams osvojio 77.

Nije se ponovo kandidovao za guvernera 1795. Nije bio ni na jednoj političkoj poziciji dok nije izabran u Skupštinu Njujorka 1800. i 1801. 1801. je ponovo izabran za guvernera, i služio je do 1804. Sa 21. godinom na dužnosti, on je guverner sa najdužim stažom u nekoj saveznoj državi.[3] Izabran je kao potpredsednički kandidat uz predsednika Džefersona na predsedničkim izborima 1804, zamenivši Arona Bera. Služio je kao četvrti Potpredsednik Sjedinjenih Država, prvo pod Džefersonom od 1805. do 1809, a zatim pod predsednikom Medisonom od 1809. do svoje smrti od srčanog udara 1812. Bio je prvi potpredsednik koji je umro za vreme trajanja mandata.

Reference uredi

  1. ^ AOC.gov
  2. ^ Revolucionarni dan
  3. ^ CQ Guide to U.S. Elections

Literatura uredi

  • Kaminski, John P. George Clinton: Yeoman Politician of the New Republic. Madison House, 1993.

Spoljašnje veze uredi