Džordž Makdonald Frejzer

Džordž Makdonald Frejzer (engl. George MacDonald Fraser, 1925-2008), škotski pisac i scenarista. Objavio je veći broj istorijskih romana o komičnom antiheroju Hariju Flešmenu, kao i veći broj scenarija za filmove, među kojima su najpoznatiji Tri musketara (1973), Oktopusi (1983) i Crvena Sonja (1985).[1][2]

Biblioteka Džordža Makdonalda Frejzera.

Biografija

uredi

Sin lekara (rođen 2. aprila 1925), Frejzer nije imao formalno obrazovanje kao istoričar. Njegovo interesovanje za pisanje je verovatno podstakla vojna služba u britanskoj armiji u Burmi i Africi (njegova lična sećanja na kampanju protiv japanske vojske iz 1944-45 pojavila su se u štampi 1993. i dobila odlične kritike). Nakon demobilizacije, Frejzer je radio kao sportski reporter i novinar u Kanadi i u svojoj rodnoj Škotskoj, a kasnije kao zamenik urednika Glazgov Heralda (1964-69). Njegova prva knjiga o Flešmenu, „Flešmen“, napisana je 1969. Njegova dvanaesta (i poslednja), „Flešmen na maršu“, pojavila se 2005. Pored toga, napisao je još nekoliko romana i zbirki kratkih priča, od kojih svaka ima istorijsku pozadinu. Tokom 1970-ih i 80-ih, Frejzer je takođe sarađivao na nekoliko filmskih scenarija, uključujući Tri musketara (1973), njegov nastavak Četiri musketara: Osveta Miledi (1974) i 13. film o Džejmsu Bondu, Oktopusi (1983). Napisao je scenarije za ekranizacije dva svoja romana, Kraljevski Fleš (1975) i Pirati (1986), koje su loše primljene od kritičara i publike.[2]

Džordž Mekdonald Frejzer se na kraju nastanio na Ostrvu Men, da bi pronašao poresko utočište i povukao se na mesto koje je sličnije, kako ga je nazivao, „Engleskoj kakva je nekada bila“. Torijevac umerenih desničarskih uverenja i otvoreni neprijatelj političke korektnosti, umro je tamo 2. januara 2008. u 82. godini.[2][3][4]

Istorijski romani

uredi

Flešmenovi dnevnici

uredi

Džordž Mekdonald Frejzer je najpoznatiji kao pisac humorističnih i satiričnih istorijskih romana. Njegove najčitanije knjige prikazuju podvige Harija Flešmena, izmišljenog britanskog vojnika iz viktorijanskog doba, koji je uprkos kukavičluku, pokvarenosti i potpunom odsustvu ambicije, sposobnosti, patriotizma i morala doterao do čina generala. Iako su izmišljene, ove avanture su uvek smeštene u besprekorno dobro istraženu i obeleženu istorijsku pozadinu, sa prikazom raskalašnog, razvratnog antiheroja usred značajnih istorijskih događaja, uključujući juriš lake brigade kod Balaklave, Kasterov poslednji otpor na Litl Bighornu, Indijska pobuna, Opijumski ratovi, Tajpinški ustanak, napad Džona Brauna na Harpers Feri i britanska kaznena ekspedicija u Abisiniji 1868. Frejzer je pažljivo izbegavao da romantizuje viktorijansko doba, umesto toga usvojio je često brutalno realističan, ali veoma satiričan pristup. Fascinantnih istorijskih likova ima u izobilju, od crne kraljice Madagaskara Ranavalone do Ota fon Bizmarka, oživljenih pomno istraženim detaljima, dokaz stare poslovice da je stvarnost često čudnija od fikcije. Razmetljivi, šovinistički pokvarenjak, sa čije su tačke gledišta napisane knjige, prati svoju sreću iz jedne mučne krize u drugu i nastavlja da se uzdiže među vojnom elitom Britanske imperije uprkos svom potpunom nedostatku zasluga i morala. Frejzerova duhovitost i umeće kao pisca ipak su učinili Flešmena uverljivim, čak i ubedljivim protagonistom.[2][3][5]

Spisak romana o Hariju Flešmenu po redosledu objavljivanjaː

  1. Flešmen (1969)
  2. Kraljevski Fleš (1970)
  3. Fleš za slobodu (1971)
  4. Flešmen u jurišu (1973)
  5. Flešmen u Velikoj igri (1975)
  6. Flešmenova dama (1977)
  7. Flešmen i crvenokošci (1982)
  8. Flešmen i zmaj (1985)
  9. Flešmen i planina svetlosti (1990)
  10. Flešmen i anđeo (1994)
  11. Flešmen i tigar (1999)
  12. Flešmen na maršu (2005).

Izvori

uredi
  1. ^ „George MacDonald Fraser”. The Telegraph (na jeziku: engleski). 2008-01-04. Pristupljeno 2024-06-17. 
  2. ^ a b v g „George MacDonald Fraser | Writer”. IMDb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-06-17. 
  3. ^ a b „George MacDonald Fraser”. The Economist. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 2024-06-17. 
  4. ^ „George Macdonald Fraser (from The Herald )”. web.archive.org. 2008-04-03. Pristupljeno 2024-06-17. 
  5. ^ „Hail the Cowardly Hero And His Bravely Un-P.C. Creator”. The Wall Street Journal. 2008. 

Literatura

uredi