Авдика
Avdika (Sambucus ebulus) je višegodišnja zeljasta biljka, koja spada u familiju Adoxaceae. Raste uz prugu, puteve i kanale u Evropi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi, narodni lek. Drugi nazivi su joj apta, avtuga, aptovina, burjan, smrdljiva bazga, smrdljiva zova.
Avdika | |
---|---|
![]() | |
Avdika u cvetanju | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
(nerangirano): | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | S. ebulus
|
Binomno ime | |
Sambucus ebulus |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cd/SambucusEdulus-Ripe.jpg/220px-SambucusEdulus-Ripe.jpg)
Opis biljke
urediAvdika raste uspravno u visinu do 2 m, koren je jak bel i puzeći, listovi su nasuprotni dužine 15-30 cm. Listovi su složeni, perasto deljeni sa testerasto nazubljenim obodom.[1] Na peteljci naraste 5-9 listova odbojnog mirisa. Stablo Avdike završava s vencem belog i roze cveća promera 15 cm, koji cvetaju u mesecu julu i avgustu, cvetovi izlučuju neugodan miris. Cvetovi su dvopolni i skupljeni su u glavičastu cvast. Čašičnih i kruničnih listića ima po 5. Krunični listići su beličasti sa pikom na vrhu. Broj prašnika je velik i prašničke kese su crvenkasto obojene.[1] Plodovi su male crne ovalne, dorzalno spljoštene bobice promera 5-6 mm, slatkastog ukusa. Zreo plod daje ružičasti sok. Plod sadrži nekoliko semena i sazreva u toku jesenjeg perioda.[1]
Stanište
urediOva biljka raste na otvorenim staništima, ivicama šuma, livadama, neobrađenim površinama, koja su bogata organskim materijama.[1]
Rasejavanje i razmnožavanje
urediRasejavanje se vrši insektima, koji skupljaju sok, dok se razmnožavanje obavlja preko semena.[1]
Poreklo naziva biljke
urediNaziv roda Sambucus ukazuje na vrstu Zova jer pripadaju istom rodu. Latinski naziv zove je Sambucus nigra.
Hemijski sastav biljke
urediPlodovi avdike sadrže gorke tvari, eterično ulje tanin, šećer, jabučnu kiselinu, vinsku kiselinu, valerijansku kiselinu, autocijan sambucian, sambugrin. Koren sadrži gorke tvari, resin, saponin, encim koji cepanjem odvaja cijanovu kiselinu.
Lekovita delovanja: dijaforetik i diuretik, laksans, purgativ, korigens boje.
Upotreba
urediU srednjem veku koren Avdike koriste se za lečenje šećerne bolesti, izmokravanje i preznojavanje, prehladu... U vrtovima gradova i zamkova Avdika se obavezno sadila. Avdika se upotrebljava kao narodni lek za pripremu čaja, slatka i marmelade kao sredstva za čišćenje organizma. U neki predelima Republike Srpske se koristi za pravljenje rakije. Koren se vadi u jesen ili rano proleće, list kada je biljka u cvetanju, plod kada je zreo. Odbojan miris listova odbija miševe i krtice.
Proizvodi pripravljeni od Avdike koji se konzumiraju u većim količinama izazivaju mučninu i povraćanje, osobe koje imaju želudačne i žučne smetnje ne bi trebalo da konzumiraju proizvode od Avdike. Mogu izazvati ciklopegiju, izmenjeno stanje svesti, pa čak i komu.[1]
Uzgoj
urediAvdika voli vlagu i ilovaču. Rasad se vrši sečenjem stabla između septembra i marta jednostavnim zabijanjem u zemlju 5 - 10 cm gde će ubrzo pustiti korenje, ili rasadom zrelih plodova.
Galerija
uredi-
Sambucus ebulus, cvet
-
Sambucus ebulus, cvet