Agnes Benet (engl. Agnes Elizabeth Lloyd Bennett; Sidnej, 24. jun 187227. novembar 1960) bila je australijanska lekarka, sa diplomom škotskog univerziteta.[1] Istakla se kao lekarka pionirskom ulogom na Novom Zelandu, i velikom hrabrošću u humanitarnim misijama lekara na frontovima Evrope u Prvom svetskom ratu.[1] Značajno je doprinila poboljšanju zdravstvene nege majki i dece na Novom Zelandu. Bila je i veliki borac za ženska prava, i neprestano se zalagala za unapređenja statusa žena u svetu. Utom svojstvu bila je učesnica na svetskoj konferenciji Internacionalne federacije univerzitetski obrazovanih žena, u Krakovu, 1936. godine, i mnogim drugim manifestacijama u svetu. Nosilac je Odlikovanja Britanske imperije, Ordena Svetog Save, Medalje srpskog Crvenog krsta i dobitnik brojnih nagrada i priznanja.[2][3][4]

Agnes Benet
dr Agnes Benet 1930-ih
Puno imeAgnes Elizabeth Lloyd Bennett
Datum rođenja(1872-06-24)24. jun 1872.
Mesto rođenjaSidnejAustralija
Datum smrti27. novembar 1960.(1960-11-27) (88 god.)
Mesto smrtiVelingtonNovi Zeland

Život i karijera

uredi

Rođena je 24.jun 1872. godine u Sidneju, Novi Južni Vels, Australija,[5] kao šesto dete majke Agnes Amelije devojačko Hajs i oca Vilijema Beneta (William Christopher Bennett, 1824–1889), inženjera irskog porekla, koji je u Novom Južnom Velsu radio kao Načelnik za puteve i mostove u vreme formiranja australijske države. Osnovno i srednje školovanje završila je u Sidenju, u školu za devojčice (Cheltenham Ladies' College, Dulwich Girls' High School and Abbotsleigh).

 
Jedna od aplikacija za pasoš sa kojim je Agnes Benet kao humanitarac radila u ratom ugroženim zemljama

Nakon što je dobila stipendiju za dalje školovanje 1890. godine započela je studije na Univerzitetu u Sidneju i istovremeno bila je sekretarica i učiteljica noćnih škola Udruženje žena, kasnije Univerzitetskog ženskog naselja (engl. University Women's Settlement). Kao jako nadarena studentkinjama na univerzitetu postala je druga žena iz Australije sa akademskim zvanjem u prirodnim granama nauke (geologije i biologije, 1894).

Kako nakon diplomiranja nije bila u stanju da odmah nađe posao medicinara, neko vreme radila je kao nastavnik i guvernanta. Nedzadovoljna svojim statusom i željna novih znanja iz medicine, napustila je Australiju 1895. godine da bi studiranje nastavila na Edinburškom medicinskom fakultetu za žene, koji je osnovala dr Elsi Inglis (1889–1890) i njen otac Džon Inglis. Diplomirala je na Univerzitetu u Edinburgu 1899. godine.[6]

Vratila se u Sidnej 1901. i osnovala privatnu praksu na Darlinghurst Road-u i najčešće davala besplatne medicinske savete. Potom je nakratko radila u Callan Park-u, bolnici za duševno poremećene. Ubrzo je bila je primorana da se odrekne lekarske prakse zbog tada uobičajenih predrasuda prema ženama lekarima u Australiji, i 1905. godine preuzela lekarsku praksu žene doktora u Velingtonu na Novom Zelandu. Ovoga put je bila zadovonjna praksom lekara i neprestano se usavršavala u struci. Od 1910 do 1911. godine radila je u Bolnicu za majku i dete (St Helen’s Maternity Hospital), a bila ji na dužnost prve lekarka u jednoj državnoj bolnici.[7]

Godine 1911. završila je doktorat u Edinburgu.[6]

Učesnica Prvog svetskog rata

uredi
 
Spisak Bolnica škotskih žena, na kome se vidi lokacija i period rada dr Agnes Benet

Kada je započeo Prvi svetski rat kao jedina žena hirurg, radila je u bolnici u Kairu, u misiji spašavanja brojnih ranjenika sa Galipolja. Kada je posao završila, otplovila je za Englesku, ne znajući šta dalje. Skoro odmah se srela sa dr Elsi Inglis iz Londona, koja ju je zamolila da se uključi u rad Bolnice škotskih žena. Dr Agnes je predlog dr Elsi Inglis odmah prihvatila i 2. avgusta 1916. sa Američkom jedinicom Bolnice škotskih žena, na njenom čelu, zajedno sa još četrdesetak škotskih žena, nakon odgovarajućih priprema iz Soutamptona krenula bolničkim brodom Dunluce Castle za Solun.[8]

Nakon što je njen brod je stigao u Solun 13. avgusta, dobila je zadatak da na solunskom frontu, kao rukovodilac Američke jedinice, osnuje Bolnicu škotskih žena u Ostrovu na obalama Ostrovskog jezera u Egejskoj Makedoniji.

U periodu od 1916. do 1917. godine, kao aktivni pripadnik Treće srpske armije, sa svojim saradnicima bila je učesnik svih većih bitaka na solunskom frontu — pre svega onih na Gorničevu i Kajmakčalanu.[1]

Agnesa u poznijim godinama

uredi
 
dr Agnes Benet na solunskom frontu

Agnes Benet je po okončanju Prvog svetskog rata i povratka na Novi Zeland, 1923. godine postala prvi predsednik Velingtonske filijale Međunarodne federacije univerzitetskih žena. Kao predstavnica žena sa Novog Zelanda učestvovala je na Svetskoj konferenciji u Krakovu, u Poljskoj, 1936. godine.

Jedno vreme boravila je u rodnoj Australiji u kojoj je 1938/39. radila kao rukovodilac bolnici u Burkektaunu. Vratila se u Velington i 1939. pomogla da se formira Pomoćna ratna služba za žene (Women's War Service Auxiliary), neposredno pred početak Drugog svestkog rata.

Za vreme Drugog svetskog rata, od 1940. do 1942. radila je u engleskim bolnicama. Po povratku na Novi Zeland, držala je predavanja ženama o veneričnim bolestima i kontroli rađanja.

Dr Agnes Benet jenekoliko godina pred njenu smrt postala i veliki donator. Nakon što je 1955. i 1956. poklonila 10.000 funti za aeronautička istraživanja Univerzitetu u Sidneju, posle njene smrti ovaj univerzitet je nasledio i ostatke njenog imanja, u Novom Južnom Velsu, koje je procenjeno na sumu od ondašnjih 26.490 funti.[8]

Preminula je u Velingtonu 27. novembra 1960. godine. Kremirana je po svojoj želji po prezbiterijanskim obredima.[9]

Priznanja

uredi

Godine 1948. na dan kraljevog rođendan, dodeljeno joj je Odlikovanja Britanske imperije za lekarsku službu u Velingtonu.[8]

U zanak priznanja za njen doprinos u radu Međunarodne federacije univerzitetskih žena, njen portret (delo Čarlsa Hopkinsona) izložen je u prostorijama filijala Novozelandske federacije univerzitetskih žena u Veligntonu.[8]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ a b v Popović Filipović Slavica, Dr Agnes Benet na čelu Bolnice škotskih žena na Solunskom frontu, u: 800 godina srpske medicine / [urednik Brana Dimitrijević]. . Beograd. 2011. str. 367—383.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  2. ^ C. and C. Bennett, Doctor Agnes Bennett (Lond, 1960), and for bibliography
  3. ^ Sydney Morning Herald, 26 Dec 1917, 20 May 1939, 12 Dec 1954, 10 Apr 1956, 7 Aug, 2 Dec 1960
  4. ^ W. C. Bennett papers (State Library of New South Wales).
  5. ^ Hughes, Beryl. Agnes Elizabeth Lloyd Bennett. 3b28. 
  6. ^ a b BROOKES, BARBARA (april 2008). „A Corresponding Community: Dr Agnes Bennett and her Friends from the Edinburgh Medical College for Women of the 1890s”. Medical History. 52 (2): 237—256. PMC 2329860 . PMID 18458784. doi:10.1017/S0025727300002374. .
  7. ^ Lloyd, Bennett, Agnes Elizabeth (1911). „Some observations on early lactation in the women of New Zealand” (na jeziku: engleski). hdl:1842/20685. 
  8. ^ a b v g Curthoys, Ann. Bennett, Agnes Elizabeth (1872–1960). This article was published in Australian Dictionary of Biography, Volume 7, (MUP), 1979. Pristupljeno 18. 1. 2019. 
  9. ^ „Agnes Bennett — Australians working with the Scottish Women's Hospitals”. debbierobson researching and writing an historical novel. 24. 1. 2015. Pristupljeno 24. 1. 2019. 

Literatura

uredi
  • Manson, Cecil and Celia (1960) Doctor Agnes Bennett Michael Joseph, London
  • Leneman, Leah (1994). In the Service of Life: Story of Elsie Inglis and the Scottish Women's Hospitals. Mercat Press. 
  • Hutton, I Emslie (1928) With a woman's unit in Serbia, Salonika and Sebastopol Williams and Norgate, London

Spoljašnje veze

uredi

  Mediji vezani za članak Agnes Benet na Vikimedijinoj ostavi