Aleksandar Mostovoj
Aleksandar Vladimirovič Mostovoj (rus. Алекса́ндр Влади́мирович Мостово́й; 22. avgust 1968, Lomonosov) je bivši ruski fudbaler, koji je igrao na poziciji ofanzivnog veznog igrača.
Aleksandar Mostovoj | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Aleksandar Vladimirovič Mostovoj | ||
Nadimak | Car | ||
Datum rođenja | 22. avgust 1968. | ||
Mesto rođenja | Lomonosov, Sovjetski Savez | ||
Visina | 1,77 m | ||
Pozicija | Ofanzivni vezni | ||
Juniorska karijera | |||
Urožaj Ostankino[1] CSKA Moskva | |||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1986—1987 1987—1991 1991—1994 1993—1994 1994—1996 1996—2004 2005 |
Crvena Presnja Spartak Moskva Benfika → Kaen (poz.) Strazbur Selta Alaves |
19 106 9 15 61 249 1 |
(7) (34) (0) (3) (15) (64) (1) |
Reprezentativna karijera | |||
1990—1991 1992 1992—2004 |
SSSR ZND Rusija |
13 2 50 |
(3) (0) (10) |
Klupska karijera
urediMostovoj je počeo da igra fudbal u školi CSKA Moskve. Ipak, nije primljen u prvi tim CSKA, već je otišao u Crvenu Presnju kod trenera Olega Romanceva. Odatle je 1987. godine prešao u Spartak Moskvu. U prvoj sezoni u Spartaku je odigrao 18 utakmica i 6 golova, nakon čega je proglašen za najboljeg mladog igrača lige. u Kupu UEFA je debitovao protiv Dinamo Drezdena, i u toj utakmici je postigao 2 gola. U prvoj sezoni je sa Spartakom osvojio titulu prvaka SSSR-a. Osvojio je titulu sa Spartakom i 1989, a naredne sezone je sa Spartakom došao do polufinala Kupa šampiona gde je Spartak ispao od Olimpika iz Marselja. U gostujućem meču protiv Olimpika, Mostovoj je postigao gol sa penala.
Godine 1991. prelazi u lisabonsku Benfiku, gde provodi 2 sezone i ne pruža mnogo partija. U drugoj sezoni ide na pozajmicu u Kaen, gde pomaže klubu da opstane u ligi. Nakon Kaena Mostovoj prelazi u Strazbur. U Strazburu igra standardno, sa klubom dolazi do finala Kupa Francuske 1995. godine, a iste godine pobeđuje u Intertoto kupu, gde je u finalu protiv Tirola Mostovoj postigao gol.
Godine 1996. prelazi u Seltu, gde doživljava vrhunac karijere. U Primeri je sa Seltom ostvario 6. mesto na kraju sezone 1997/98, pa su sledeće sezone došli do četvrtfinala takmičenja, kao i sezone 1999/00. Sledeće sezone, Selta je osvojila Intertoto kup i tako se domogla Kupa UEFA gde je opet došla do četvrtfinala, gde je Mostovoj postigao gol u revanš meču protiv Barselone, koja je pobedila zahvaljujući golu u gostima. Sezone 2002/03. Selta je ostvarila najbolji plasman u Primeri, zauzevši 4. mesto na tabeli, što ju je odvelo u kvalifikacije za Ligu šampiona. Selta je prošla kvalifikacije i igrala grupnu fazu, a Mostovoj je postigao po jedan gol u kvalifikacijama i u grupnoj fazi. Selta je prošla grupnu fazu i sastala se sa Arsenalom od kojeg je ispala. Sezone 2003/04. Selta doživljava vrtoglavi pad i 19. mesto na tabeli Primere, što je vodi u Segundu. Nakon toga je Mostovoj završio sa igrama u Selti. Zanimljivo je da su 2001. godine navijači Selte prikupljali sredstva za izgradnju spomenika Mostovoju, nakon što su od gradonačelnika dobili dozvolu za njegovo postavljanje.[2] Posle dužeg neigranja, Mostovoj potpisuje za Alaves, međutim ubrzo odlazi iz kluba i završava karijeru.
Reprezentativna karijera
urediMostovoj je igrao za 3 reprezentacije: Sovjetski Savez, Zajednicu nezavisnih država (ZND) i Rusiju. Za Rusiju je igrao na Svetskom prvenstvu 1994. i Evropskom prvenstvu 1996. Pozvan je za Svetsko prvenstvo 2002, ali na njemu nije igrao zbog povrede, a sa Evropskog prvenstva 2004. je nakon jedne utakmice poslat kući, zbog toga što je kritikovao trenera Georgija Jarceva zbog preforsiranosti na treninzima.[3]
Trofeji
urediSpartak Moskva
- Prvenstvo Sovjetskog Saveza: 1987, 1989
Benfika
- Kup Portugala: 1993
Strazbur
- Intertoto kup: 1995
Selta
- Intertoto kup: 1995
Reference
uredi- ^ „Aleksandr MOSTOVOЙ”. rusteam.permian.ru. Arhivirano iz originala 14. 06. 2020. g. Pristupljeno 14. 6. 2020.
- ^ „Tot samый pamяtnik Mostovomu”. sports.ru. 3. 9. 2015. Arhivirano iz originala 30. 08. 2018. g. Pristupljeno 14. 6. 2020.
- ^ „Portugaliя - 2004”. gazeta.ru. Arhivirano iz originala 22. 12. 2019. g. Pristupljeno 14. 6. 2020.