Amamdžik, amamdžika (mala banjica, avdesluk) domaće kupatilo u kućama turskog stila; ima ga svaka bolja kuća. Obično je u jednom uglu sobe, pregrađeno daskama; ima vrata i unutra police. Pod mu je popločan ili betoniran; kade nema, već se za kupanje donosi zagrejana voda u đugumima i testijama. Prljava voda otiče pokrivenim kanalom, zvanim vodovača; služi i za pranje ruku.[1] U novopazarskim amamdžicima umesto vodovače pod je bio u padu da bi oticala voda, a izolovan je vodonepropusnim malterom zvanim orosan.[2] Sve su kuće u varošima u Srbiji za vreme prve vlade kneza Miloša Obrenovića (1815-1839) bile jednog kroja; razlika je bila samo u veličini. U sobama u kojima se spavalo, bio je iza peći amamdžik mala prostorija u kojoj se kupalo i umivalo.[3] Vezu amamdžika sa spavaćom sobom navodi i Vuk Karadžić "Amamdžik ima u svakoj Turskoj sobi (đe spavaju ljudi sa ženama) za peći."[4]

Amamdžik u konaku kneginje Ljubice, ulaz.
Amamdžik u konaku kneginje Ljubice, enterijer.

Poreklo reči uredi

Amamdžik je deminutiv od reči amam(turski: hamam, arapski: حمّام‎). U turskom se deminutiv gradi dodavanjem sufiksa – cık, -cuk, -cük, -çık, -çuk, -çük kapija – kapidžik, duvar, duvardžik, kazan - kazandžik (kazančić))

Primeri uredi

 
Šema mesta amamdžika u okviru spavaće sobe: 1. polica, 2. zidana peć, 3. amamdžik, 4. teredža (niša za ostavljanje sitnih stvari) ili čičekluk (niša za cveće), 5. dušekluk (ugrađeni orman za posteljinu)[2].

Čemerikić[1] navodi:

  • Odnesi vodu u amamdžik.
  • U amamdžik se zaptisala vodovača.
  • Turske amamdžice su po goleme ze naše.

Mesto amamdžika u okviru spavaće sobe uredi

Amamdžik je uvek bio duž unutrašnjeg zida, nasuprot prozorima. Jednim svojim zidom naslonjen je na zemljanu peć, a sa suprotne strane peći, je i polica za posuđe, testije sa vodom, đugume i krčage. Peć se obavezno loži iz susedne prostorije da bi se čuvala intima spavaće sobe.[2]

Amamdžik u konaku kneginje Ljubice uredi

Prilikom podizanja konaka amamdžik je izgrađen samo uz kneginjinu sobu. Imao je mali prozor za ventilaciju na fasadnom zidu i oslikanu zidnu dekoraciju. Motiv cveća u vazi bio je čest na carigradskim dvorovima, odakle se kao uzor proširio po Osmanskom carstvu. Slikana zidna dekoracija postojala je i u drugim prostorijama Konaka, ali je sačuvana samo u amamdžiku. Tokom podizanja amama prozor je zazidan.

Reference uredi

  1. ^ a b Dimitrije Čemerikić, “amamdžik,” prepis.org, pristupljeno 18.08.2019, http://www.prepis.org/items/show/47177.
  2. ^ a b v Jovan Krunić (1979): Novi Pazar o urbanoj strukturi i arhitekturi stare kuće. Zbornik radova etnografskog instituta Knj. 9: 273-320
  3. ^ Tih. R. Đorđević (1921): Varoši u Srbiji za vreme prve vlade kneza Miloša Obrenovića (1815-1839). Glasnik geografskog društva. Tom 5: 116-138
  4. ^ Vuk Stefanović Karadžić (1818): Srpski rječnik, istolkovan njemačkim i latinskim riječma. Beč