Amfetamin
Amfetamini su hemikalije dobijene sintetičkim putem.[2] Na tržište najčešće dolaze u obliku praha. Amfetamini se unose oralno, pušenjem, udisanjem praha, i intravenski. Neposredno stimulišu cerebralni korteks u centralnom nervnom sistemu, uklanjajući umor, glad i pospanost. Dovode korisnika u stanje euforije. Pojačavaju koncentraciju, pažnju, reflekse, a i ideje i slike su mnogo življe.[2] Prevelika doza može uzrokovati vrtoglavice, drhtanje, uznemirenost, paniku, bolove u grudima i ubrzan rad srca.[2]Posledica može biti potpuni telesni i psihički kolaps. Hronično trovanje može izazvati paranoidne ideje i halucinacije. U mozgu stvara zavisnost i oslobađa ga od bilo kakvih ograda.
![]() | |
![]() | |
IUPAC ime | |
---|---|
(±)-1-fenilpropan-2-amin | |
Klinički podaci | |
Kategorija trudnoće |
|
Način primene | Oralno, Intravenozno, Vaporizacija, insuflacija, Rektalno, Podjezično |
Pravni status | |
Pravni status |
|
Farmakokinetički podaci | |
Bioraspoloživost | Oralno 20-25%; nazalno 75%; rektalno 95–99%; intravenozno 100% |
Vezivanje proteina | 15–40% |
Metabolizam | Hepatički (CYP2D6)[1] |
Poluvreme eliminacije | 12 h prosek za d-izomer, 13 h za L-izomer |
Izlučivanje | Renalno; značajna porcija nepromenjena |
Identifikatori | |
CAS broj | 300-62-9 ![]() |
ATC kod | N06BA01 (WHO) |
PubChem | CID 3007 |
DrugBank | APRD00480 |
ChemSpider | 13852819 |
Sinonimi | alfa-metilbenzenetanamin, alfa-metilfenetilamin, beta-fenil-izopropilamin |
Hemijski podaci | |
Formula | C9H13N |
Molarna masa | 135.2084 |
| |
Fizički podaci | |
Tačka topljenja | 285 to 281 °C (545 to 538 °F) |
Rastvorljivost u vodi | 50–100 mg/mL (16 °C) mg/mL (20 °C) |
Spoljašnji znakovi su širenje zenica, nesanica, proliv, drhtanje, promene u ponašanju, izrazita euforija i naglo mršavljenje. Najpoznatiji amfetamini su „dizalica” (engl. upper), „spid” (engl. speed) i ekstazi.
Spid je ulični naziv za sintetičke droge na bazi amfetamina. Efekti uključuju smanjeni apetit, povećanu izdržljivost i energiju, povećani libido, hiperaktivnost i nesanicu. Organizam se pritom rapidno iscrpljuje. Kada se koristi u velikim dozama i intravenozno može dovesti i do predoziranja, do brze zavisnosti što je veliki rizik po zdravlje.[2]
Prvi put je dobijen 1887. godine.[2]
Metabolički putevi metamfetamina
|
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Miranda-G E, Sordo M, Salazar AM (2007). „Determination of amphetamine, methamphetamine, and hydroxyamphetamine derivatives in urine by gas chromatography-mass spectrometry and its relation to CYP2D6 phenotype of drug users”. J Anal Toxicol. 31 (1): 31—6. PMID 17389081. Arhivirano iz originala 03. 05. 2020. g. Pristupljeno 26. 04. 2010.
- ^ a b v g d Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 45. ISBN 86-331-2075-5.
Literatura
uredi- Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
Spoljašnje veze
uredi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |