Anatolski jezici
Anatolski ili anadolski jezici, su bili grana jezika koja je pripadala indoevropskoj porodici jezika, a kojima je govoreno na zapadu i jugu Anatolika, tj. današnje Turske. Najpoznatiji predstavnik ove grupe je bio hetitski jezik.
Anatolski jezici | |
---|---|
Geografska rasprostranjenost | Anadolija |
Jezička klasifikacija | Indoevropski jezici
|
Prajezik | Praanatolski jezik |
Podpodela | |
Glotolog | anat1257[1] |
Područje na kom su upotrebljavani anatolski jezici:
Palajski Hetitski Luvijski Pisidijski Likijski Sidetijski Karijski Lidijski |
Smatra se da su se anatolski jezici prvi odvojili od indoevropske matice. Zadržali su stare osobine koje se više nisu javljale u ostalim indoevropskim jezicima. Naime, zadržali su brojne arhaizme, kao i podelu rodova na živi i neživi rod.
Ova grana je nestala još pre nove ere, najkasnije u prvom veku p. n. e.
Jezici
uredi- Hetitski jezik
- Luvijski jezik
- Palajski jezik
- Likijski jezik
- Karijski jezik
- Lidijski jezik
- Sidetijski jezik
- Pisidijski jezik
Velika je verovatnoća da su postojali i jezici ove grupe od kojih nisu ostali tragovi, kao i jezici od kojih je ostalo veoma malo tragova, npr. luteskanski jezik.
Klasifikacija
urediPrema Melčertu (2012) anatolski jezici mogu biti klasifikovani na sledeći način:[2]
- Praanatolski
- Hetitski
- Palajski
- (?) Lidijski
- Luvijski jezici
- Luvijski
- Likijski
- Milijski (likijski B ili likijski 2)
- Karijski
- Sidetijski
- Pisidijski
Izvori
uredi- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Anatolian”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
- ^ Melchert 2012
Literatura
uredi- Melchert, H. Craig (2012). „The Position of Anatolian” (PDF).