Anglosfera
Anglosfera (engl. Anglosphere) se odnosi na skup nacija u kojima se govori engleski jezik i koje imaju slično kulturno nasleđe, bazirano na tome da im populacije potiču sa Britanskih ostrva (Engleska, Vels, Škotska i Irska), i koje danas održavaju bliske političke i vojne saradnje. Iako različiti izvori pominju različite zemlje, izraz anglosfera obično ne uključuje sve zemlje gde je engleski zvanični jezik, mada nacije koje se najčešće ubrajaju su sve nekada bile deo Britanske imperije. U svom najograničenijem smislu, izraz pokriva Ujedinjeno Kraljevstvo, Irsku, Sjedinjene Američke Države, Kanadu (osim Kvebek), Australiju i Novi Zeland.
Pregled uredi
Ispod je data tabela koja upoređuje zemlje anglosfere (podaci iz 2014. godine).[1]
Zemlja | Broj stanovnika | Površina (km²) | Gustina naseljenosti (st./km²) | BDP (Milioni US$) [2] | Glavni grad | Najveći grad |
---|---|---|---|---|---|---|
Ujedinjeno Kraljevstvo | 63.742.977 | 243.610 | 262 | 2.950.039 | London | |
Republika Irska | 4.609.600 | 70.273 | 69 | 250.814 | Dablin | |
Sjedinjene Američke Države | 321.272.634 | 9.826.675 | 32 | 17.348.075 | Vašington | Njujork |
Kanada | 34.834.841 | 9.984.670 | 3 | 1.785.387 | Otava | Toronto |
Australija | 22.507.617 | 7.741.220 | 3 | 1.442.722 | Kanbera | Sidnej |
Novi Zeland | 4.570.038 | 267.710 | 16 | 197.502 | Velington | Okland |
Ukupno | 449.212.219 | 28.134.158 | 16 | 23.974.539 | — | — |
Definicije uredi
Izraz ’anglosfera’ je prvi put skovan, ali ne i eksplicitno definisan, od strane naučno-fantastičnog pisca Nila Stivensona u knjizi Dijamatsko doba, objavljenoj 1995 godine.[3] Džon Lojd je usvojio termin 2000. godine i definisao ga kao Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo zajedno sa zemljama u kojima se govori engleski: Kanada, Australija, Novi Zeland, Irska, Južna Afrika i Britanska Zapadnoindijska ostrva.[4] Merijam-Vebster rečnik definiše anglosferu kao „zemlje sveta u kojima su engleski jezik i kulturne vrednosti predominantne”.[5] Skraćeni Oksforski rečnik engleskog jezika koristi definiciju „grupa zemalja gde je engleski jezik glavni maternji jezik”.[6]
Zagovornici uredi
Američki biznismen Džejms Čarls Benet, zagovornik ideje da postoji nešto posebno u vezi sa kulturnim i pravnim tradicijama nacija u kojima se govori engleski, piše u svojoj knjizi iz 2004. godine Izazov anglosfere:
Anglosfera, kao mreža-civilizacija bez odgovarajuće političke forme, ima neminovno neprecizne granice. Geografski, najgušći čvorovi anglosfere se nalaze u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu. Anglofonske Kanada, Australija, Novi Zeland, Irska i anglofonska Južna Afrika (koja čini veoma malu manjinu u toj zemlji) su takođe značajne populacije. Anglofonski Karibi, anglofonska Okeanija, anglofonski obrazovane populacije u Africi i Indiji čine ostale značajne čvorove.
— Džejms Č. Benet.[7]
Benet tvrdi da postoje dva izazova sa kojima se suočava njegov koncept anglosfere. Prvi je pronalaženje načina za savladavanje brzog tehnološkog napretka, a drugi je geopolitički izazovi stvoreni rastućim raskorakom između anglofonskog prosperiteta i ekonomskih borbi na drugim mestima.[8]
Britanski istoričar Endru Roberts tvrdi da je anglosfera bila glavna u Prvom svetskom ratu, Drugom svetskom ratu i Hladnom ratu. On tvrdi da je anglofonsko jedinstvo neophodno za poraz islamizma.[9]
Prema profilu iz 2003. godine u Gardijanu, istoričar Robert Konkvest je favorizovao britanski izlazak iz Evropske unije u korist stvaranja „mnogo labavijeg saveza nacija u kojima se govori engleski, poznatog kao ’anglosfera’”.[10]
Kritike uredi
Majkl Ignatijef piše u razmeni sa Robertom Konkvestom, objavljenoj u New York Review of Books, da termin zanemaruje evoluciju fundamentalnih pravnih i kulturnih razlika između SAD i Ujedinjenog Kraljevstva i načine na koje su britanske i evropske norme približene tokom britanskog članstva u EU kroz harmonizaciju regulativa. O Konkvestovom pogledu na anglosferu, Ignatijef piše: „On izgleda veruje da bi Britanija trebalo da se povuče iz Evrope ili da odbije sve dalje mere saradnje što bi ugrozilo evropska stvarna dostignuća. On želi da Britanija okuša sudbinu sa unijom naroda koji pričaju engleski, a ja smatram to romantičnom iluzijom.”[11]
Reference uredi
- ^ „The World Factbook”. CIA. Arhivirano iz originala 25. 12. 2018. g. Pristupljeno 16. 2. 2015.
- ^ „World Economic Outlook Database, April 2015”. Pristupljeno 10. jun 2015.
- ^ „Word Spy”. Arhivirano iz originala 27. 10. 2014. g. Pristupljeno 10. 03. 2016.
- ^ Lloyd, John (2000). „The Anglosphere Project”. New Statesman. Pristupljeno 30. 10. 2012.
- ^ „Anglosphere”. Free Merriam-Webster Dictionary. Merriam-Webster, Incorporated. 2012. Pristupljeno 30. 10. 2012.
- ^ Shorter Oxford English Dictionary (6th ed.
- ^ Bennett 2004, pp. 80.
- ^ Bennett 2004
- ^ Roberts 2006
- ^ Brown 2003.
- ^ Conquest & odgovor od strane Ignatieff 2000.
Literatura uredi
- Bennett, James C. (2004). The Anglosphere Challenge: Why the English-speaking Nations Will Lead the Way in the Twenty-first Century. Rowman & Littlefield. ISBN 978-0-7425-3332-5.
- Brown, Andrew (15. 2. 2003). „Scourge and poet”. The Guardian.
- Conquest, Robert; odgovor od strane Ignatieff, Michael (23. 3. 2000), The 'Anglosphere', The New York Review of Books, Pristupljeno 24. 7. 2007
- Merriam-Webster Staff (2010). „anglosphere.”. Merriam-Webster Online Dictionary. Pristupljeno 5. 8. 2010.
- Reynolds, Glenn (28. 10. 2004). „Explaining the 'Anglosphere'”. Guardian.co.uk.
- Roberts, Andrew (2006). A History of the English-Speaking Peoples Since 1900. Weidenfeld & Nicolson. ISBN 978-0-297-85076-2.
- Vucetic, Srdjan (2011). The Anglosphere: A Genealogy of a Racialized Identity in International Relations. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-7224-2.
- Bellocchio, Luca (2006). Anglosfera. Forma e forza del nuovo Pan-Anglismo. Genova: Il Nuovo Melangolo. ISBN 978-88-7018-601-7.
Spoljašnje veze uredi
- (jezik: engleski) James C. Bennett (2002) An Anglosphere Primer, predstavljeno Foreign Policy Research Institutе-u