Anglo-irački rat
Anglo-irački rat je bila britanska kampanja protiv pobunjeničke vlade El Gajdanija u Kraljevini Irak tokom Drugog svjetskog rata. Kampanja je trajala od 2. do 31. maja 1941. godine, a rezultirala je ponovnom okupacijom Iraka od strane Britanskih oružanih snaga i vraćanjem na vlast svrgnutog probritanskog prestolonasljednika, princa Abd el Ilaha. Kampanja je prouzrokovala pojavu negativnih osjećanja iračkih nacionalista prema Hašemitskoj dinastiji.
Pozadina uredi
Kraljevina Irak je bila pod upravom Ujedinjenog Kraljevstva preko mandata Društva naroda, tj. Britanskog madata za Mesopotamiju, sve do 1932. godine kada Irak postaje nominalno nezavisna država.[1] Prije sticanja nezavisnosti došlo je do zaključenja Anglo-iračkog sporazuma 1930. godine. Sporazum je imao nekoliko uslova, među kojima je bilo i uspostavljanje vojnih baza za britanske potrebe[2] i obezbjeđivanje svih uslova za neograničeno kretanje britanskih snaga kroz zemlju na zahtjev iračke vlade.[3] Uslovi su nametnuti kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo osiguralo kontinuiranu kontrolu nad iračkim naftnim rezervama. Mnogi Iračini su zanemarujući ove uslove smatrali da je zemlja još uvijek pod efektnom kontrolom britanske vlade.[4]
Međutim, do 1937. godine, nije bila britanskih snaga u Iraku i iračka vlada je bila u potpunosti odgovorna za unutrašnju bezbjednost zemlje.[5] Po Anglo-iračkom sporazumu, Britanskom kraljevskom ratnom vazduhoplovstvu je bilo dozvoljeno zadržati dvije baze: Šajbah, blizu Basre, i Habanija, između Ramadija i Faludže. Baze su imale dvostruku ulogu: zaštitu britanski naftnih interesa i održavanje veze između Egipta i Indije.[6]
Izbijanjem Drugog svjetskog rata iračka vlada je prekinula sve diplomatske odnose sa Trećim rajhom.[5] U martu 1940. godine, nacionalisti i antibritanac El Gajdanija je zamjeni na mjestu premijera Nirija el Saida. El Gajdani je uspostavio tajne veze sa njemačkim predstavnicima u Berlinu i Ankari, ali još nije otvoreno podržavao Sile osovine.[7]
U junu 1940. godine, Kraljevina Italija se pridružila Njemačkoj, a iračka vlada nije prekinula diplomatske odnose sa njom kao što je uradila sa Njemačkom.[5] Tako je italijansko poslanstvo u Bagdatu postalo glavni centar propagande Sila osovine i antibritanskih osjećanja. U tome je pomagao Muhamed Amin el Huseini, Veliki muftija Jerusalimski. Veliki muftija je pobegao iz Palestine neposredno prije izbijanja rata, a kasnije dobija azil u Bagdadu.[8]
U januaru 1941. godine, došlo je do političke krize u Iraku i prijetnja izbijanju građanskog rata. El Gajdani je dao ostavku na mjesto premijera i na njegovo mjesto je došao Taha el Hašimi.[9] Javno mišljenje u Iraku je počelo da se mjenja nakon što su Italijani pretrpjeli nekoliko neuspjeha na sredozemnom i afričkom ratištu.[traži se izvor]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Peretz 2004, str. 107.
- ^ Peretz 2004, str. 441
- ^ Playfair 1954, str. 14.
- ^ Peretz 2004, str. 443
- ^ a b v Playfair 1956, str. 177
- ^ Playfair 1954, str. 15
- ^ Aboul-Enein & Aboul-Enein 2013, str. 51–54.
- ^ Churchill 1985, str. 224
- ^ Playfair 1956, str. 178
Literatura uredi
- Churchill, Winston (1985) [1950]. „Chapter 14: The Revolt in Iraq”. The Second World War, Volume III, The Grand Alliance. Boston: Houghton Mifflin Company. ISBN 978-0-395-41057-8.
- Peretz, Don (2004) [1963]. The Middle East Today. Greenwood Press. ISBN 978-027594-576-3.
- Playfair, Major-General I.S.O.; with Flynn R.N., Captain F.C.; Molony, Brigadier C.J.C. & Toomer, Air Vice-Marshal S.E. (2004) [1st. pub. HMSO 1956]. Butler, J.R.M, ur. The Mediterranean and Middle East, Volume II The Germans come to the help of their Ally (1941). History of the Second World War, United Kingdom Military Series. Naval & Military Press. ISBN 978-1-84574-066-5.
- Aboul-Enein, Youssef H.; Aboul-Enein, Basil H. (2013). The Secret War for the Middle East: The Influence of Axis and Allied Intelligence Operations During World War II. Naval Institute Press. ISBN 978-1-61251-309-6.