Andrea Solari

италијански ренесансни

Andrea Solari (takođe Solario; 14601524) bio je italijanski renesansni slikar Milanske škole. Prvobitno je bio nazvan Andre del Gobo, ali je mnogo zbunjujuće jer je slično sa Andrea del Bartolo,[1] kako se zovu dvojica drugih italijanskih slikara, Andrea del Bartolo - Sijenski slikar iz 14. veka i Adrea del Bartolo - Firentinac iz 15. veka.

Andrea Solari
Devica zelenog jastuka, jedna od Solarijevih najpoznatijih slika
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1460
Mesto rođenjaMilano, Lombardija
Datum smrtioko 1524
Mesto smrtiMilano, Lombardija
Umetnički rad
Poljeslikarstvo
Pravacrenesansa
Uticaji odLeonardo da Vinči
Najvažnija dela
Devica zelenog jastuka

Njegove slike se mogu videti u Veneciji, Milanu, Luvru, dvorcu Gejon (Normandija, Francuska). Jedna od njegovih poznatijih slika je Devica zelenog jastuka (oko 1507) koja se čuva u Luvru.[1]

Život uredi

Solari je rođen u Milanu. Bio je jedan od najznačajnijih sledbenika Leonarda da Vinčija i brata Kristofora Solarija, koji mu je dao prve smernice i naučio ga osnovama slikarstva dok je radio u Milanskoj katedrali i u Čertozi di Paviji.[2] 1490. je, u pratnji svog brata, otišao u Veneciju, gde se čini da je bio pod jakim uticajem Antonela da Mesine, koji je tada bio aktivan u tom gradu. Lep portret venecijanskog senatora (danas u Nacionalnoj galeriji u Londonu) prikazuje Antonelovu plastičnu koncepciju forme i verovatno je naslikan oko 1492. Braća su se 1493. vratila u Milano. Ecce Homo iz Poldi-Pecoli muzeja, značajan za njihovo kasnije modelovanje, verovatno je naslikan ubrzo posle njihovog dolaska.[3]

Solarijev najraniji datiran rad je Sveta porodica i Sveti Jeronim (u Brera galeriji) sa finim pejzažima u pozadini, naslikanih u Muranu 1495. Leonardeskni tip Madone pokazuje da je Anrea nakon dolaska iz Venecije, ostao pod snažnim uticajem firentinskog slikara, koji je tada nosio sve pred sobom. U tom periodu Andrea je naslikao malo Raspeće (1503, u Luvru), portret Šarla Amboaza (Luvr), portret Đovanija Longonija (1505, Nacionalna galerija u Londonu), Blagovesti (1506, Ficvilijam muzej), zatim poznatu sliku Devica zelenog jastuka (Luvr) i delo Glava Jovana Krstitelja na srebrnom poslužavniku (1507, Luvr).

1507. Adrea Solari je otišao u Francusku sa pismom preporuke kardinalu Amboaza i bio je zaposlen dve naredne godine na oslikavanju freski u kapeli kardinalovog zamka Gejon u Normandiji.[4] Prema pretpostavci Đovanija Morelija,[5] umetnik je možda posetio Flandriju pre povratka kući, što je verovatno uslovilo flamanski karakter njegovog kasnijeg rada.

Umetnik se 1515. vratio u Italiju, kada je nastala slika Bekstvo u Egipat, sa svojim harmoničnim i detaljnim pejzažem u pozadini. U ovom periodu su nastale i slika Povorka na Golgotu (Borgeze galerija, Rim), portret kancelara Domenika Moronea (Palaco Skoti, Milano) i delo Žena svira gitaru (Nacionalna galerija drevne umetnosti, Rim).

Solarijevo poslednje delo bilo je oltarski kip predstave Uspenja Bogorodice, koji je ostavio nedovršen, a završio ga je nakon njegove smrti Bernardino Kampi oko 1576.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „The Louvre: Virgin of the Green Cushion”. Louvre.fr. Pristupljeno 24. 7. 2013. 
  2. ^ Cristoforo Solari (c. 1460–1527), also known as il Gobbo (the hunchback), was a distinguished Italian sculptor and architect. Among his work, one of the most famous is the tomb of the dukes Ludovico il Moro and Beatrice d'Este for the Certosa di Pavia, carved between 1497 and 1499.
  3. ^   Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuChisholm, Hugh, ur. (1911). Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  4. ^ Demolished during the French Revolution
  5. ^ Dictionary of Art Historians: Giovanni Morelli”. Dictionaryofarthistorians.org. Arhivirano iz originala 03. 04. 2013. g. Pristupljeno 24. 7. 2013. 

Spoljašnje veze uredi