Anemoi
U drevnoj grčkoj religiji i mitu, Anemoi (grčki : Ἄνεμοι , 'Vetrovi') su bili bogovi vetra. Svakom od bogova je pripisivan kardinalni pravac iz kojeg su dolazili vetrovi i svaki je bio povezan sa različitim godišnjim dobima i vremenskim uslovima. Oni su bili potomci boginje zore Eos i njenog muža Astreja.[1]
Etimologija uredi
Najranije svedočanstvo o reči na grčkom i o obožavanju vetrova od strane Grka, su možda mikenski grčki oblici reči 𐀀𐀚𐀗𐀂𐀋𐀩𐀊a-ne-mo-i-je-re-ja, 𐀀𐀚𐀗𐄀𐀂𐀋𐀩𐀊, a-ne-mo,i-je-re-ja što znači sveštenica vetrova. Ove reči, napisane linearnim pismom B, pronađene su u tabletima iz Knososa.[2][3]
Mitologija uredi
Anemoji su manji bogovi i potčinjeni su bogu Eolu. Nekada su bili predstavljeni kao udari vetra, a ponekad su personifikovani kao krilati ljudi. Takođe su ponekad prikazivani kao konji držani u štalama boga oluje Eola, koji je Odiseju obezbedio Anemoje u Odiseji . Izveštava se da su Spartanci žrtvovali konja vetrovima na planini Tajget.[4] Astrej, astrološko božanstvo (ponekad povezano sa Eolom ), i Eos / Aurora, boginja zore, bili su roditelji Anemoja, prema grčkom pesniku Hesiodu.
Od četiri glavna Anemoja, Boreja (Aquilo u rimskoj mitologiji) je severni vetar i donosilac hladnog zimskog vazduha, Zefir (Favonius na latinskom)[5] je zapadni vetar i donosilac laganog prolećnog i ranog letnjeg povetarca, a Not (Auster na latinskom) je južni vetar i donosilac oluja kasnog leta i jeseni; Eurus, jugoistočni[6] (ili prema nekima,[7] istočni) vetar, nije bio povezan ni sa jednim od tri grčka godišnja doba, i jedini je od ova četiri Anemoja koji se ne pominje u Hesiodovoj Teogoniji ili u Orfejevim himnama.
Božanstva koja su ekvivalentna Anemojima u rimskoj mitologiji bila su Venti (latinski, 'vetrovi'). Ovi bogovi su imali različita imena, ali su inače bili veoma slični svojim grčkim parnjacima, pozajmljivali su njihove atribute i često su ih mešali. Na Ptolomijevoj mapi sveta navedeno je 12 vetrova: Septentrio (N), Aquilo (NNE), Vulturnus (NE), Subsolanus (E), Eurus (SE), Euroauster (SSE), Austerulnotus (S), Euronotus (SSW), Affricus (SW), Ephirus (W), Eurus (NW), Circius (NNW)
Reference uredi
- ^ Roman, Luke; Roman, Monica (2010). Encyclopedia of Greek and Roman mythology. Infobase. ISBN 9781438126395.
- ^ Raymoure, K.A. „a-ne-mo”. Linear B Transliterations. Deaditerranean. Dead Languages of the Mediterranean. Arhivirano iz originala 2019-02-12. g. Pristupljeno 2014-03-28. „KN Fp 1 + 31”. „KN 13 Fp(1) (138)”.
- ^ „DĀMOS: Database of Mycenaean at Oslo - Department of Philosophy, Classics, History of Art and Ideas”.
- ^ Pausanias 2.34.2 compared by Festus to the Roman sacrifice of the October Horse, 190 in the edition of Lindsay.
- ^ Aulus Gellius 2.22.12.
- ^ Liddell, Scott, & Jones Greek Lexicon.
- ^ Lewis and Short, Latin Dictionary.
Dodatna literatura uredi
- Apollonius of Rhodes, Apollonius Rhodius: the Argonautica, translated by Robert Cooper Seaton, W. Heinemann, 1912. Internet Archive.
- Aristotle, Meteorologica, 2.6
- Aulus Gellius, Attic Nights, 2. 22
- Grimal, Pierre (1996). The Dictionary of Classical Mythology. Wiley-Blackwell. ISBN 978-0-631-20102-1..
- Herodotus, The Histories with an English translation by A. D. Godley. Cambridge. Harvard University Press. 1920. Online version at the Topos Text Project. Greek text available at Perseus Digital Library.
- March, J. (1999). Cassell's Dictionary Of Classical Mythology. London. ISBN 0-304-35161-X.
- Pausanias, Description of Greece with an English Translation by W.H.S. Jones, Litt.D., and H.A. Ormerod, M.A., in 4 Volumes. Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1918. Online version at the Perseus Digital Library
- Pausanias, Graeciae Descriptio. 3 vols. Leipzig, Teubner. 1903. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Pliny the Elder, The Natural History. John Bostock, M.D., F.R.S. H.T. Riley, Esq., B.A. London. Taylor and Francis, Red Lion Court, Fleet Street. 1855. Online version at the Perseus Digital Library.
- Pliny the Elder, Naturalis Historia. Karl Friedrich Theodor Mayhoff. Lipsiae. Teubner. 1906. Latin text available at the Perseus Digital Library.
- Publius Vergilius Maro, Aeneid. Theodore C. Williams. trans. Boston. Houghton Mifflin Co. 1910. Online version at the Perseus Digital Library.
- Publius Vergilius Maro, Bucolics, Aeneid, and Georgics. J. B. Greenough. Boston. Ginn & Co. 1900. Latin text available at the Perseus Digital Library.
- Publius Vergilius Maro, Bucolics, Aeneid, and Georgics of Vergil. J. B. Greenough. Boston. Ginn & Co. 1900. Online version at the Perseus Digital Library.