Anotija (lat. anotiа) ili nedostatak školjke uva (lat. аgenesia auriculae auris) je urođeni potpuni nedostatak ušne školjke. Poremećaj je najčešće udružen sa atrezijom spoljašnjeg ušnog kanala kao i sa poremećajima razvoja srednjeg uva. Čovekovo uva koje je gotovo stalno nepomično i sa bočnih strana glave, ponekad prekriveno dugom kosom veoma malo upada u oči posmatrača, za razliku od ostali delova lica koji su znatno upadljiviji zbog delovanja mimične strukture kod govora i različitih afekata. Jedino kad ona nedostaje ili je abnormalno velika ili mala ili kad je abnormalno položena onda upada u oči. U tom smislu nedostatak i položaj uva na glavi ima i sa estetskog gledišta veliko značenje, što kod osobe bez ušne školjke može izazvati brojne emotivne probleme.[1]

Anotija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostmedicinska genetika

Embrionalni razvoj ušne školjke i anotija uredi

Razvoj ušne školjke počinje na početku drugog meseca fetalnog života, kada se u najproksimalnijem delu pojavljuju prve škržne brazde - male krvžice (lat. coliculi auriculares), od kojih se tri nalaze na mandibularnom, a tri na hiodinom luku. One rastu nejednakom brzinom, neke ostaju gotovo nepromenjene, kao npr. one iz kojih se razvijaju tragus, antitragus, i lobulus ušne školjke, a druge rastu u debljinu i širinu, stvarajući nabore ušne školjke. Potpuno razvijena uška može se uporediti sa duguljastom školjkom, koja je u osoba bele rase otprilike ovalna, dok je kod osoba crne rase okrugla ili četvrtasta.[2]

Zbog nedovoljnog rasta ili nepravilnog i nepotpunog srastanja pojedinih pomenutih kvržica mogu nastati razni deformiteti ušne školjke, među kojima je i anotija - nedostatak ušne školjke.

Epidemiologija uredi

Pošto se ozbiljnost mikrotija i anotija kreće od blage do teške, istraživači teško mogu proceniti koliko je beba obolelo od anomalija ušne školjke. Nedavno su državni sistemi za praćenje urođenih oštećenja u Sjedinjenim Američkim Državama procijenili da je prevalencija anotija/mikrotija manje od 1 na 10.000 živorođenih do oko 5 na 10.000 živorođenih.[3][4]

Etiopatogeneza uredi

Uzrok nastanka ove anomalija može biti:

  • infekcija tokom trudnoće,
  • vaskulrani incidenti,
  • loše prezentacija ploda tokom trudnoće,
  • genetički poremećaji
  • udružene anomalije uva, glave i drugih organa.

Nedavna istraživanja koja je sproveo Centar za kontrolu i prevenciju bolesti pokazala su da među značajne faktore rizika za razvoj anotije spadaju:

Šećerna bolest

Dokazano je da su žene koje boluju od šećerne bolesti pre trudnoće više izložene riziku da dobiju dete s anotijomili mikrotijom, u poređenju sa ženama koje nisu imale šećernu bolest.[5]

Majčinska ishrana

Trudnice koje su tokom trudnoće bile na dijeti sa nižim unosom ugljenih hidrata i folne kiseline mogu imati povećan rizik rađanja deteta sa anotijom ili mikrotiijom u poređenju sa svim ostalim trudnicama.[6]

Klinička slika uredi

Anotija se obično razvija tokom prvih nekoliko nedelja trudnoće. Ovi nedostaci mogu varirati od jedva primetnih do velikogdefekta u formiranju uva. Kod većine dece anotija se manifestuje izmenjenim spoljašnjim izgledom glave deteta dok obično delovi uha unutar glave (unutrašnje uvo) nisu pogođeni. Međutim, neke bebe sa ovim defektom mogu imati uski ili nedostajući ušni kanal, što značakno može narušiti slušnu funkciju uva.

Postoje četiri vrste anotija/mikrotija uva, u rasponu od tipa 1 do tipa 4. Tip 1 je najmekši oblik, gde uvo zadržava svoj normalan oblik, ali je ušna školjak manja nego inače. Tip 4 je najteži tip kod koga nedostaju sve spoljne strukture uva -anotija.

Ovo stanje može zahvatiti jedno ili oba uva. Međutim, češće je da bebe imaju samo jedno zahvaćeno uvo.[1]

Dijagnoza uredi

Kako je anotija vidljive pri rođenju već vizuelnim pregledom lekar može postaviti dijagnozu. Međutim da bi se pacijent detaljno sagledom potrebno je obaviti audiološki pregled i snimanje rendgenom (CT ili CAT) uva, što može pružiti detaljnu sliku o stanju koštanih i drugih struktura uva.[7]

Pored otorinolaringološkog pregleda neophodno je obaviti i detaljan fizički pregled kako bi otkrila bilo koja druga urođena mana.

Terapija uredi

Lečenje dece sa anotijom zavisi od vrste ili težine stanja i precene audiologa nakon obavljenog testiranja detetovog gubitka sluha i obima oštećenja uva. Čak i gubitak sluha na jednom uvu može detetu da škodi tokom školovanja.[8]

Nakon popstavljene dijagnoze odmah treba razmotriti sve mogućnosti ranog lečenja i sprovesti sve aktivnosti koje mogu pružiti bolje rezultate. U tom smislu mogu se koristititi slušna pomagala koja mogu uticati na poboljšanje detetovih slušnih sposobnosti i pomoći u razvoju govora.

Hirurgija se koristi za rekonstrukciju spoljnog uva. Vreme obavljanja hirurške operacije zavisi od težine oštećenja i starosti deteta. Hirurška terapija se obično izvodi između 4. i 10. godine života. Daljnje lečenje može biti potrebno ako dete ima druge urođene mane.[9]

U nedostatku drugih mogućnosti, deca koja imaju anotiju mogu se normalno razvijati i voditi zdrav život i bez ušne školjke. Međutim neka deca sa anotijom mogu imati problema sa samopoštovanjem jer manifestuju zabrinuta zbog vidljivih estetskih razlika između sebe i druge dece.

Kako lečenje plastično-hirurškim zahvatom, najčešče ne zadovoljavaa estetski i funkcionalno, u cilju ispravljanja kozmetičkog nedostatka upotrebljavaju se proteze od plastične mase.

Grupe za podršku roditeljima mogu biti od koristi porodicama sa novorođenim beba koje imaju urođena oštećenjima glave i lica, uključujući i anotiju.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Canfield MA, Langlois PH, Nguyen LM, Scheuerle AE. Epidemiologic features and clinical subgroups of anotia/microtia in Texas. Birth Defects Research (Part A): Clinical and Molecular Teratology. 2009;85:905-913.
  2. ^ „Facts about Anotia/Microtia | CDC”. Centers for Disease Control and Prevention (na jeziku: engleski). 5. 12. 2019. Pristupljeno 17. 1. 2022. 
  3. ^ National Birth Defects Prevention Network. Selected birth defects data from population-based birth defects surveillance programs in the United States, 2004-2008. Birth Defects Research (Part A): Clinical and Molecular Teratology. 2011;91:1076-1149.
  4. ^ „Anotia Infant Ear Deformity”. EarWell® Infant Ear Correction System. Pristupljeno 17. 1. 2022. 
  5. ^ Correa A, Gilboa SM, Besser LM, Botto LD, Moore CA, Hobbs CA. Diabetes mellitus and birth defects. American Journal of Obstetrics and Gynecology. 2008;199:237.e1–9.
  6. ^ Ma C, Shaw GM, Scheuerle AE, Canfield MA, Carmichael SL, National Birth Defects Prevention Study. Association of microtia with maternal nutrition. Birth Defects Research (Part A): Clinical and Molecular Teratology. 2012;(94):1026-1032.
  7. ^ Diagnosis U: Facts about Anotia/Microtia CDC Website Pristupljeno 6.10.2019.
  8. ^ Kuppler K, Lewis M, Evans AK. A review of unilateral hearing loss and academic performance: Is it time to reassess traditional dogmata? International Journal of Pediatrics and Otorhinolaryngology. 2013;77: 617-622.
  9. ^ Treatment U: Facts about Anotia/Microtia CDC Website Pristupljeno 6.10.2019.

Literatura uredi

  • Shaw GM, Carmichael SL, Kaidarova Z, Harris JA. Epidemiologic characteristics of anotia and microtia in California, 1989-1997. Birth Defects Research (Part A): Clinical and Molecular Teratology. 2004;70:472-475.

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).