Ansaldo SVA su jednomotorni dvokrilni višenamenski italijanski avioni koji su se koristili u toku Prvog svetskog rata i prvu dekadu posle rata. Proizvodila ga je italijanska firma Gio. Ansaldo & C a projektovali su ga Umberto Savoia i Rodolfo Verduzio odatle mu i skraćeni naziv SVA (Savoia-Verduzio-Ansaldo)[1].

Ansaldo SVA
Ansaldo SVA.5
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1917.
Dužina8,10
Razmah krila9,10
Visina2,65
Površina krila24,20
Prazan680
Normalna poletna1.050
Klipno-elisni motor1 h SPA 6a
Snaga1 h 162 kW
Maks. brzina na Hopt230 km/h
Dolet690 km
Plafon leta6.000 m
Brzina penjanja300 m/min

Projektovanje i razvoj uredi

 
Ansldo SVA.9 izgled krila sa upornicama
 
Avion Ansldo SVA.5 u muzeju
 
Crtež aviona Ansldo SVA u tri projekcije
 
Hidroavion Ansldo ISVA

Do 1916. godine italijani su se što se tiče lovačkih aviona oslanjali na nabavku u Fracuskoj. Projektanti Umberto Savoja, Rodolfo Verduzio i Čelestino Rosateli započeli su 1916. godine rad na prvom italijanskom lovačkom tipu aviona na privatnu inicijativu. Njihova ideja se dopala vojnim vlastima pa je u saradnji sa firmom Gio. Ansaldo & Co. iz Đenove i njenom podružnicom u Torinu nastavljen dalji razvoj.

Avion SVA je prvobitno zamišljen kao lovački avion, međutim nakon ispitivanja i kratkotrajnog korišćenja videlo se da mu je ta uloga neadekvatna, zbog loših manevarskih sposobnosti, najvažnije karakteristike lovačkih aviona. Njegove dobre karakteristike: impresivna brzina, maksimalna brzina koja je bila među najvećom u to vreme u konkurenciji kako savezničkih tako i neprijateljskih avionina, brzina penjanja, operativni plafon, dolet i radijus dejstva, odredile su novu ulogu ovom avionu. SVA je postao odličan izviđački avion i laki bombarder.

SVA je bio konvencionalan dvokrilac, sa većim gornjim krilom od donjeg. Konstruktivna novina kod ovog aviona u odnosu na uobičajene avione toga doba su bile upornice između krila. Kod većine aviona one su bile vertikalne kod SVA su bile u obliku latiničnog slova V, gledano sa prednje strane aviona, krila i upornice su činile jednu rešetkastu konstrukciju koja je omogućila izbacivanje žičanih zatezača koji su zbog vibracija u toku leta aviona stvarale otpor i usporavale avion.

Proizvodnja aviona je nastavljena i posle rata, sa isporučenim svim primericma poručenih u toku 1918. godine, što je neubičajeno zbog velikih ratnih viškova dostupnih tržištu nakon završetka rata. Napravljeno je nekoliko varijanti ovog aviona, naoružana i nenaoružana varijanta, varijanta sa kamerama umesto mitraljeza, sa dodatnim rezervoarom za gorivo, jednoseda i dvoseda varijanta.

Tehnički opis uredi

Trup aviona je imao drvenu rešetkastu konstrukciju obloženu drvenom lepenkom. Poprečni presek trupa je bio pravougaoni od nosa aviona do iza kabine pilota, iza kabine pa prema repu avion je imao trouglasti poprečni presek. Pilot je u kabini bio zaštićen vetrobranski staklom i imao je lepu preglednost. Motor je sa donje i gornje strane bio kapotiran limom. Ovi limeni poklopci su bili perforirani tako da je topao vazduh iz motornog prostora kroz te otvore izlazio napolje. Kratke izduvne cevi su direktno iz cilindara prolazile kroz kapotažu sa desne strane aviona.

Pogonska grupa: Avioni serije SVA su obično bili opremljeni linijskim motorima sa šest cilindara tečnošću hlađeni proizvodnje S.P.A. snage 220 KS, dok je varijanta SVA 10 imala motor Isotta-Fraschini od 250 KS. Avion je pokretala vučna dvokraka elisa fiksnog koraka napravljena od laminiranog drveta. Između elise i motora bio je postavljen hladnjak.

Krila su bila drvene konstrukcije tankog profila presvučene platnom. Krila su imala trapezni oblik a krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. Horizontalni stabilizatori i kormilo visine su takođe bili drvene konstrukcije presvučene platnom, kao i vertikalni stabilizator koji je bio drvene konstrukcije obložen platnom, kormilo pravca je takođe imao drveni kostur presvučen platnom[2].

Stajni trap je bio klasičan, noseća konstrukcija prednjih točkova je bila od zavarenih čeličnih cevi a fiksna osovina sa dva točka je bila elastičnom vezom pomoću gumenih kajševa vezana za konstrukciju. Na repu kao treća oslona tačka bila je elastična drvena drljača[3].

Varijante aviona Ansaldo SVA uredi

Porodica aviona SVA u suštini predstavlja razne modifikacije jednog te istog aviona bez obzira što su im namene bile različite: lovac, hidroavion, izviđač, laki bombarder ili avion za obuku, jednosed ili dvosed. Pored ovoga postojale su i varijacije sa motorima S.P.A.6a, Isotta-Fraschini B.6 a vršene su probe i sa motorom Loren-Ditrih (Lorraine-Dietrich).

  • SVA.1 - prototip
  • SVA.2 - serija od 65 komada vazduhoplova
  • ISVA - hidro verzija za italijansku mornaricu (50 kom)
  • SVA.3 - lovačka varijanta
  • SVA.4 - glavna proizvodna verzija
  • SVA.5 - konačna proizvodna verzija
  • SVA.6 - prototip bombardera
  • SVA.8 - prototip
  • SVA.9 - dvosed nenaoružana verzija, izviđački ili kao školski
  • SVA.10 - dvosed naoružani, izviđačka verzija sa motorom Isotta-Fraschini od 250 KS

Uporedni prikaz aviona SVA.5 sa sličnim avionima u jesen 1918. god. uredi

Naziv aviona Zemlja Snaga Maks. brzina Poletna masa Naoružanje Plafon leta
Ansaldo SVA.5   Italija 265 KS 237 km/h 975 kg 2 i 90 kg bombi 7000 m
Fokker D.VII   Nemačko carstvo 180 KS 189 km/h 910 kg 2 6000 m
Fokker D.VIII   Nemačko carstvo 110 KS 204 km/h 605 kg 2 6300 m
Siemens-Schuckert D.IV   Nemačko carstvo 160 KS 190 km/h 735 kg 2 8000 m
SPAD S.XIII   Francuska 220 KS 222 km/h 820 kg 2 6650 m
Sopwith Camel   Ujedinjeno Kraljevstvo 130 KS 185 km/h 659 kg 2 i 45,2-kg-bombi 5791 m
S.E.5a   Ujedinjeno Kraljevstvo 200 KS 222 km/h 880 kg 2 5185 m

Korisnici uredi

Operativno koišćenje uredi

Avioni serije SVA su se proizvodili od 1917. do 1928. godine. U Prvom svetskom ratu korišćeni kao hidroavioni izviđači u Italijanskoj ratnoj mormarici, kao izviđački avioni za podršku kopnenim operacijama na Italijansko-austrijskom frontu a korišćeni su i kao laki bombarderi jer je mogao da ponese više lakih bombi do ukupne mase 90 kg. U operativne jedinice su uključeni već tokom 1917. godine, a početkom 1918. godine izveli su nekoliko značajnih operacija koje su prokrčili put efikasnom korišćenju ovih aviona.

Početkom 1918. godine jedan avion SVA je preleteo Alpe i bombardovao jedan voz kod Inzbruka. 21. maja 1918. godine dva aviona su odletela do Fridrihshafena i fotografisali hangare u bazi Cepelina i vratili se bezbedno u svoju bazu na udaljenosti 440 milja. Sledećeg meseca jedan SVA je odleteo na zadatak izviđanja do Zagreba na udaljenosti 562 milje[4].

Kao lovci, naoružani avioni Ansaldo SVA 5 su korišćeni uglavnom kao oružana pratnja velikim teškim tromotornim bombarderima Kaproni Ca.4, s obzirom da su imali veliki dolet.

Ovim avionima je u toku rata i neposredno posle njega izvršeno nekoliko atraktivnih letova koji su zadivili svet i predstavljali su male korake u velikom usponu avijacije[5]:

  • Krajem 1917. godine grupa od 15 aviona Ansaldo SVA preletela je relaciju od Ponte San Pietro - Rim.
  • Negde u isto vreme 7 aviona ovog tipa su preleteli razdaljinu Rim - Istambul.
  • Čuveni propagandni let za vreme rata iznad Beča, izvršila je 9. avgusta 1918, eskadrila od jedanaest aviona Ansaldo SVA -serije.
  • Sredinom 1919. godine izvršen je prelet Italija-Barcelona-Madrid.
  • Takođe sredinom 1919. godine u Južnoj Americi je izvršeno preletanja Anda na relaciji Santjago de Čile-Palomar dostigavši pri tom najveši plafon leta od 6.800 m.
  • U periodu između 14. februara i 31. maja 1920. godine, piloti Ferarin i Masiero su preleteli između Rima i Tokija, 18.105 km i u vazduhu proveli 109 letačkih sati.

Korišćenje aviona Ansaldo SVA 5 u Kraljevini Jugoslaviji uredi

Vojno Vazduhoplovstvo Kraljevine SHS je došlo u posed jednog SVA 5, Italijanskog vojnog vazduhoplovstva nakon što je ovaj prinudno sleteo u Sloveniju juna meseca 1919. godine. Ovaj avion je za pogon imao motor S.P.A.6a snage 220 KS i u našem vazduhoplovstvu je imao kratku službu s obzirom da je ubrzo bio uništen u jednom udesu[6][7].

Sačuvani avioni uredi

Danas se u svetu nalazi sačuvano 5 aviona SVA i služe kao muzejski eksponati i 3 replike ovih aviona[8].

Reference uredi

  1. ^ „Ansaldo SVA”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2014. g. Pristupljeno 24. 04. 2014. 
  2. ^ http://www.cmpr.it/MN%20-%20Nomenclatore%20SVA%203%20ali%20rid.%20e%20SVA%205%20-NL/nom.SVA%203-5.htm
  3. ^ Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi, Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. . Wiesbaden: Falken-Verlag E. Sicker. 1976. pp. 319. ISBN 978-3-8068-0391-4. 
  4. ^ Dimitrijević, Bojan (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Miladinović P., Micevski M. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  5. ^ http://vazduhoplovnetradicijesrbije.rs/index.php/istorija/262-ansaldo-sva Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. april 2014) Ansaldo-sva
  6. ^ Dimitrijević 2012. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFDimitrijević2012 (help)
  7. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2014. g. Pristupljeno 24. 04. 2014. 
  8. ^ http://www.cmpr.it/Vigna%20di%20Valle%20-%20foto%20aerei/vignadivalle.htm

Literatura uredi

  • Dimitrijević, Bojan (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Miladinović P., Micevski M. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi, Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. . Wiesbaden: Falken-Verlag E. Sicker. 1976. pp. 319. ISBN 978-3-8068-0391-4. 
  • Justin D. Murphy,. Military Aircraft, Origins to 1918: An Illustrated History of Their Impact. 2005. ISBN 978-1-85109-488-2.
  • Cattaneo, Gianni. The S.V.A. (Ansaldo) Scouts: Number 61, Profile Publications Ltd., 1966
  • Paunović, Marinko (1981). Svetska avijacija 1783-1930 god. Beograd: Sportska knjiga. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113—126. ISSN 2334-7082. 
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,

Spoljašnje veze uredi