Antarktička ploča

тектонска плоча

Antarktička ploča je tektonska ploča koja uključuje kontinent Antarktik i površine koje se pružaju prema okeanima koji ga okružuju. Posle razdvajanja od Gondvane (južni deo superkontinenta Pangee), Antarktička ploča je počela pomerati kontinent Antarktik ka jugu do njegove trenutne izolovane lokacije, što je uslovilo razvijanje mnogo hladnije klime na kontinentu nego što je to bilo pre.[2] Antarktička ploča je skoro u celosti okružena sistemima Srednjookeanskog grebena koji se do nje pružaju. Susedne ploče su Naskanska ploča, Južnoamerička ploča, Afrička ploča, Indo-australijska ploča, Pacifička ploča, te — preko transformne graniceŠkotska ploča.

Antarktička ploča
Antarktička tektonska ploča
Antarktička tektonska ploča
EponimAntarktik
Tipglavna
Kompozicijaokeanska i
kontinentalna kora
Prosečna površina60.900.000 km² [1]
(ili: 1,1963 sr)
GraniceJugozapadni indijskookeanski,
Jugoistočni indijskookeanski,
Pacifičko-antarktički i
Čileanski greben
Rotacija1
 — brzina0,8695 °/Ma
 — Ojlerov pol64° 32′ S; 83° 98′ Z
Pokretanje2
 — brzina12 mm — 14 mm godišnje
(tačnije: 20,5 mm godišnje)[dr. izvor]
 — smerseveroseverozapad
OdlikeAntarktik;
Južni okean


1 relativno u odnosu na Pacifičku ploču
2 relativno u odnosu na Afričku ploču

Antarktička ploča ima površinu od oko 60.900.000 kvadratnih kilometara.[3] To je čini petom najvećom tektonskom pločom na planeti Zemlji.

Pokretanje Antarktičke ploče se procenjuje na najmanje 1 centimetar godišnje prema Atlantskom okeanu.

Reference uredi

  1. ^ „Sizes of Tectonic or Lithospheric Plates”. Geology.about.com. 5. 3. 2014. Arhivirano iz originala 05. 06. 2016. g. Pristupljeno 22. 1. 2016. 
  2. ^ Fitzgerald, Paul (2002). „Tectonics and landscape evolution of the Antarctic plate since the breakup of Gondwana, with an emphasis on the West Antarctic Rift System and the Transantarctic Mountains” (PDF). Royal Society of New Zealand Bulletin (35): 453—469. Pristupljeno 1. 2. 2015. 
  3. ^ Wohletz, K. H.; Brown, W. K. „SFT and the Earth's Tectonic Plates”. Los Alamos National Laboratory. Arhivirano iz originala 21. 1. 2016. g. Pristupljeno 9. 2. 2016.