Antonov An-24 (Antonov An-24) je sovjetski putnički dvomotorni avion, visokokrilac sa turboelisnim motorima, namenjen za putnički saobraćaj na kratkim i srednjim linijama. Pored civilne, ovaj avion je našao i vojnu primenu za transport vojnika i padobranaca[1].

Antonov An-24

Avion Antonov An-24B u letu
Avion Antonov An-24B u letu

Opšti podaci
Namena Putnički avion
Posada 3-4 (2 pilota, inženjer leta, opciono radio operater)
Broj putnika 50 putnika
Poreklo  SSSR;
Proizvođač ANTK Antonov;
Probni let 29.10.1959.
Uveden u upotrebu 1959.
Povučen iz upotrebe 1962.
Status aktivan
Prvi operater  SSSR Aeroflot
Broj primeraka 1.367
Dimenzije
Dužina 23,53 m
Visina 8,32 m
Raspon krila 29,20 m
Površina krila 75,00 m²
Masa
Prazan 13.300 kg
Normalna poletna 21.000 kg
Pogon
Broj motora 2
Fizičke osobine
Turboelisni motor 2 × Ivčenko AI-24A
Snaga TEM-a 2 x 1.887 kW
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 500 km/h
Ekonomska brzina 450 km/h
Radijus kretanja 1.200 km
Dolet 2.400 km
Plafon leta 8.400 m
Portal Vazduhoplovstvo

Projektovanje i razvoj uredi

Istorijat projekta An-24 uredi

  • 18.12.1957. - Objavljen je akt Saveta ministara SSSR br. 1417-656 o razvoju aviona nosivosti 4000 kg i dometa do 400 km sa krstarećom brzinom od 450 km/h.
  • 20.10.1959. - An-24 je izvršio svoj prvi let. Avionom je upravljala posada: Georgij Lisenko – kapetan, Jurij Kurlin – kopilot, Volodimir Popov – navigator, Petro Melničenko – radio-operater, Afanasij Kruc – inženjer leta, Jakov Rižik – vodeći inženjer ispitivanja.
  • 19.08.1961. - Objavljena je Rezolucija CK KPSS i Saveta ministara SSSR-a o pokretanju serijske proizvodnje An-24 u Kijevskoj fabrici aviona broj 473.
  • Septembra 1962. - An-24 je izvršio svoj prvi let sa putnicima na relaciji Kijev – Herson.
  • 20.12.1964. - Vojnoindustrijska komisija donela je Rešenje o razvoju ledenog patrolnog aviona AN-24LP (An-24 Toros).
  • Godine 1965. - pokrenuta je serijska proizvodnja aviona An-24B u fabrici aviona broj 99 u Ulan-Udeu.
  • 16.11.1965. - izvršen je probni let aviona An-24T (transportna verzija aviona An-24).
  • Januaru 1966. - prvi put je poleteo prvi serijski avion An-24T proizveden u fabrici aviona u Irkutsku broj 39.
  • Godine 1968. - u Irkutsku je izgrađen An-24 Trojanda (An-24VMF), avion za testiranje opreme za otkrivanje podmornica.
  • 25.12.1970. - poleteo je prvi put avion Y-7 (kineska replika An-24).
  • U maju-junu 1982. - Na avionu An-24RV postavljeno je 39 svetskih rekorda za žene. Među njima je 7. maja 1982. dostignut plafon od 11.050 m, a 7. jula 1982. godine teret od 8.096 kg podignut je na visinu od 2.000 m[2].

Tehnički opis uredi

Trup

Pogonska grupa

Krila

Repne površine:

Stajni trap: Na točkove stajnog trapa su ugrađene gume većeg profila zbog povećanog opterećenja pri poletanju, sletanju i vožnji po zemlji. Glavni točkovi se nalaze ispod motora i uvlače se u gondolu motora tokom leta. Obezbeđeno je upravljanje nosnom nogom, pri vožnji po zemlji i njeno uvlačenje u kljun aviona tokom leta. Na svim nogama stajnog trapa točkovi su udvojeni.

Verzije uredi

Pregled napravljen na osnovu literature[3] ovde su izostavljeni neuspeli projekti a u literaturi pomenuti.

  • An-24 - Prototipovi i predserija (1959.).
  • An-24A - serijski avion sa 44 putnika (1959.)
  • An-24AT - laki vojno transportni avion na bazi aviona An-24A (1962.)
  • An-24B - osnovni serijski avion sa 48 do 52 putnika (1960.)
  • An-24V - eksportna verzija aviona An-24B (1961.)
  • An-24K - salonska verzija aviona An-24B sa 16 do 18 putnika VIP (1963.)
  • An-24LR - (An-24 Toros) specijalni avion namenjen za Arktičke uslove (1964.)
  • An-24T - laki vojno transportni avion na bazi aviona An-24B (1965.)
  • An-24FK - fotokartografski avion (1965—1967)
  • An-24PS - avion za pretragu i spašavanje (1969.)
  • An-24D - serijski avion sa 60 putnika (1967.)
  • An-24RR - avion laboratorija za radiaciono zračenje (1967.)
  • An-24VMF - "Trojanda" specijalni avion za otkrivanje podmornica (1968.)
  • An-24ŠT - štabski avion za upravljanje vojskom u letu i na zemlji (1968.)
  • An-24UŠ - avion učionica za obuku navigatora (1970.)
  • An-24LP - avion čija je namena da patrolira i otkriva šumske požare (1971.)
  • Y-7 - kineska proizvodnja aviona An-24 (1970.)

Operativno korišćenje uredi

Avion AN-24 je projektovan u OKB "Antonov" iz Kijeva a serijski su se proizvodili u Kijevskoj fabrici aviona (1961–1979, 1028 aviona), u fabrici aviona u Ulan-Udeu (1965–1971, 174 aviona), u fabrici aviona u Irkutsku (1965– 1971, 165 aviona An-24T)[2].

Zemlje koje su koristile avion uredi

Pored Sovjetskog Saveza ovaj avion je korišćen u preko 40 zemalja širom sveta.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ http://www.airwar.ru/enc/craft/an24.html
  2. ^ a b https://antonov.com/en/history/an-24
  3. ^ Arseniev E.V, Berne L.P i dr. Istoriя konstrukciй Samoletov v SSSR 1951-1965 gg. Moskva: Mašinostrenie. 2002. ISBN 5-217-02918-8.

Literatura uredi

  • Arseniev E.V, Berne L.P i dr. Istoriя konstrukciй Samoletov v SSSR 1951-1965 gg. Moskva: Mašinostrenie. 2002. ISBN 5-217-02918-8.
  • Alexander, Jean. Russian Aircraft since 1940. London: Purnell Book Services, 1975.
  • Gordon,Yefim & Komissarov, Dmitry. Antonov An-12. Midland. Hinkley. 2007. ISBN 978-1-85780-255-9.
  • Gunston, Bill. The Osprey Encyclopedia of Russian Aircraft 1875–1995. . London: Osprey. 1995. ISBN 1-85532-405-9. .
  • Lake, Jon. "Antonov's An-8 Camp: The Little Known Pioneer". Air International, September 2004, Vol 67 No 3. pp. 24–27.
  • Simpson, Rod. Airlife's World Aircraft. Airlife Publishing Ltd. London. 2001. ISBN 1-84037-115-3.

Spoljašnje veze uredi