Antroponim

име особе

Antroponim (od grč. ἄνθρωπος [ántrophōs] — „čovek“ i ὄνομα [ónoma] — „ime“) je imenica koja predstavlja ljudsko lično ime ili nadimak, odnosno prezime ili porodični nadimak, umetničko ili vladarsko ime ili nadimak, kao i dodatak imenu, odnosno prezimenu po osnovu pripadnosti plemićkom rodu ili dinastiji, odnosno bratstvu ili srodničkom plemenu.[1]

Proučavanjem antroponima bavi se posebna linvistička disciplina - antroponomastika, koja je ogranak onomastike, a presek stanja antroponima po vrstama, periodima ili područjima naziva se antroponimija. Antroponimi se dele na realne (imena stvarnih ljudi) i fiktivne (imena izmišljenih ljudskih likova iz književnih dela i usmenih predanja).

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

  • Alfred Zareba, "Antroponimi i njihovo mesto u jezičkom sistemu", Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. XXII/1 (1979), pp. 7-16.
  • Lazarević, Velibor (2001). Srpski imenoslov: Odabrane rukoveti. Zemun-Novi Beograd. 
  • Brankica Marković, "Savremena antroponimija Novog Sada", Godišnjak za srpski jezik i književnost, god. 22, br. 9 (2009), pp. 235-267.
  • Svetozar Stijović, "O nekim tipovima antroponima u južnoj Metohiji", Onomatološki prilozi, br. 13 (1997), pp. 175-178.
  • Mihailo Šćepanović, Snežana Bauk, "Terminologija srpske antroponimije", u: Terminološka standardizacija lingvističkog opisa savremenog srpskog jezika, Beograd 2003, pp. 269-287.

Spoljašnje veze uredi