Antun Mažuranić
Antun Mažuranić (hrv. Antun Mažuranić; Novi Vinodolski, 13. jun 1805 — Zagreb, 18. decembar 1888) je bio hrvatski filolog i književni istoričar[1], stariji brat poznatog književnika Ivana Mažuranića,[2] kao i putopisca Matije Mažuranića.[3] Jedan je od osnivača Matice Ilirske.[1]
| Antun Mažuranić | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 13. jun 1805. |
| Mesto rođenja | Novi Vinodolski, |
| Datum smrti | 18. decembar 1888. (83 god.) |
| Mesto smrti | Zagreb, |
Biografija uredi
U rodnom mestu je završio osnovno školovanje, klasičnu gimnaziju u Rijeci, u Zagrebu je studirao filozofiju i pravo te diplomirao 1830. godine na pravoslovnom fakultetu.[3]
Postaje profesor u zagrebačkoj gimnaziji, a od 1848. do 1850. godine bio je banski povjerenik u Hrvatskom primorju, ponovo profesor u zagrebačkoj gimnaziji 1850. godine, upravnik gimnazije u Rijeci od 1861. do 1868. godine. Vraća se u Zagreb gde je umro 18. jula 1888. godine.[3]
Godine 1830. upoznaje značajne članove Iliriskog pokreta, Ljudevita Gaja i Vjekoslava Babukića, i zajedno sa njima radi na prosvećivanju hrvatskog naroda. Prvi je profesor zagrebačke gimnazije koji predaje o dubrovačkoj književnosti i to hrvatskim jezikom. Zajedno sa Mesićem i Veberom izdaje prvu hrvatsku hrestomatiju, gde je sa primerima prikazana istorija stare književnosti.
Obelodanio je Vinodolski zakonik 1843. godine[2] i priredio za štampu mnoga izdanja starih hrvatskih pisaca.[1]
Kada je 1848. i 1849. godine boravio u Primorju, i sam čakavac, proučio je čakavski govor tako da je 1859. u svojoj gramatici prvi dao jasne upute o tom narečju. U više navrata pomaže u izradi rečnika na hrvatskom jeziku. Tako je Drobničev rukopisni rečnik pregledao i dopunio italijanskim značenjem reči.
Jedno vreme je uređivao Danicu Ilirsku, glavno glasilo Ilirskog pokreta.[2]
Autor je knjiga koje se smatraju školskim udžbenicima Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike (1839, 1842) i Slovnica hervatske za gimnazije i realne škole (1859, 1869).[3]
Reference uredi
- ^ a b v Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 483.
- ^ a b v „Mažuranić, Antun”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 5. 2. 2022.
- ^ a b v g BrlOBaš, ŽelJKa. „Antun Mažuranić – vrstan hrvatski filolog i jezikoslovac”. hrcak.srce.hr. Pristupljeno 5. 2. 2022.
Literatura uredi
- Povijest književnosti hrvatske i srpske, dr Đuro Šurmin, Zagreb, 1898.