Apostolski simbol vjere

Apostolski simbol vere (lat.: Symbolum Apostolorum ili Symbolum Apostolicum), ili Apostolsko ispovedanje vere, odnosno Apostolski kredo, simbol hrišćanske vere, pretežno korišćen na Zapadu.

Najverovatnije potiče iz Galije u V veku, gde se razvio iz Starorimskog simbola, starog latinskog kreda iz IV veka. U liturgijsku upotrebu latinskog obreda je ušao u VIII veku i potom se proširio u mnoge grane zapadnog Hrišćanstva, uključujući Katoličku crkvu, luteranske, anglikanske, prezviterijanske, kongregacione i metodističke crkve, kao i Crkvu moravske braće.

Kraći je od Nikejsko-Carigradskog kreda koji je usvojen 381, ali utvrđuje veru u sveto Trojstvo. Ne osvrće na neke hristološke dileme koje su definisane Nikejskim kredom – ne opisuje božanstvo ni Hrista ni Svetoga duha. Zbog ovoga, u srednjovekovnoj crkvi je smatran starijim od Nikejskog kreda. Ime Apostolski kredo se prvi put javlja u pismu sa Milanskog sinoda 390. godine, u kom se izražava verovanje da je svaki od dvanaestorice apostola doprineo delu ovog kreda.

Izvorni tekst

Izvor na latinskom

Prevod na srpski

1. Credo in Deum Patrem omnipotentem, Creatorem caeli et terrae, 2. et in Iesum Christum, Filium Eius unicum, Dominum nostrum, 3. qui conceptus est de Spiritu Sancto, natus ex Maria Virgine, 4. passus sub Pontio Pilato, crucifixus, mortuus, et sepultus, 5. descendit ad inferos, tertia die resurrexit a mortuis, 6. ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis, 7. inde venturus est iudicare vivos et mortuos. 8. Credo in Spiritum Sanctum, 9. sanctam Ecclesiam catholicam, sanctorum communionem, 10. remissionem peccatorum, 11. carnis resurrectionem, 12. vitam aeternam. Amen.

1. Verujem u jednoga Boga Oca svemogućega, Tvorca neba i zemlje, 2. i u Isusa Hrista, Sina Njegovog jedinorođenog, Gospoda našeg, 3. koji je začet po Duhu Svetome, rodio se od Marije Device, 4. stradao pod Poncijem Pilatom, bio raspet, umro i bio sahranjen, 5. uzneo se na nebesa, sedi sa desna Bogu Ocu svemogućemu, 6. sašao u Ad*, u treći dan vaskrsao iz mrtvih, 7. koji će opet doći da sudi žive i mrtve. 8. Verujem u Duha Svetoga, 9. svetu Crkvu katoličku**, zajedništvo svetih, 10. oprost greha, 11. vaskrsenje tela, 12. i život večni. Amin.

* u nekim prevodima 'sišao nad predele smrti'

** protestantske crkve najčešće pridev 'katoličku' prevode kao 'sabornu'

Upotreba u Zapadnom hrišćanstvu

Apostolski kredo se koristi u direktnom i interogativnom obliku u mnogim zapadnohrišćanskim crkvama, posebno u ritualima vezanim za krštenje i Evharistiju.

U Katoličkoj crkvi je postao alternativni kredo od izdanja Misala iz 2002. godine u kojem se preporučuje: „Umesto Nikejsko-Carigradskog kreda, posebno tokom Posta i u Uskrsno doba, krsni Simbol Rimske crkve, poznat kao Apoostolski kredo, se može koristiti.“ Prethodno je Rimski misal davao samo Nikejsko-Carigradski kredo kao deo Svete mise, osim u Dečjim misama.