Arado Ar 234 Blic (nem. Arado Ar 234 Blitz) bio je prvi operativni bombarder na mlazni pogon.

Arado Ar 234
Arado Ar 234 Blic
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Naoružanje
Dužina12,63
Razmah krila14,10
Visina4,30
Površina krila26,40
Prazan5200
Maks. masa pri uzletanju9850 kg
Turbo-mlazni motor2 x Junkers Jumo 004B-1
Potisak TMM8,80 kN
Maks. brzina na Hopt742 km/h
Taktički radijus kretanja1100 km
Plafon leta10000 m
Brzina penjanja780 m/min
Osnovno2 topa 20 mm
Bombedo 1.500 kg
Arado Ar 234

Projektovanje i razvoj uredi

 
Arado Ar 234 B-2

Razvoj Ar 234 započet je početkom 1941. godine, kad je razvoj nemačkih turbomlaznih motora obećavao da će se sa njima moći napraviti daleko napredniji borbeni avioni, koji će osigurati apsolutnu nemačku dominaciju u vazdušnom ratu. Proces projektovanja novog turbomlaznog bombardera, preuzeo je lično na sebe, tadašnji direktor fabrike Arado, profesor Valter Blume. Projekat je označen kao "E370" i bio je odgovor na zahtev nemačkog ministarstva vazduhoplovstva (ReichsLuftfahrtMisnisterium - RLM) za brzim izviđačkim avionom. Zbog nedovoljne snage turbomlaznih motora, avion je trebalo da bude što lakši. Stoga je dobio vitko valjkasto telo u čijem nosu je osigurano mesto za jednog pilota. Odabrana je konfiguracija visokokrilca (standard 30-ih godina), a motori su smešteni u gondole pod krilima. Ministarstvo vazduhoplovstva je zahtevalo avion doleta 2150 kilometra i kako bi se smanjila masa aviona, Blume je predložio da se umesto klasičnog stajno trapa sa točkovima, koriste teretnim kolicima na tri točka koja su se tokom uzletanja odbacivala. kolica su opremili sa pet zaustavnih padobrana, kao i hidrauličnim kočnicama. Tokom vožnje po zemlji, pilot je mogao upravljati kolicima pomoću prednje "pokretne noge". Sletanje se odvijalo na jednu veliku skiju, smeštenu ispod trupa aviona, a pod svaku gondolu motora je postavljena po jedna manja skija, namenjena stabilizaciji.

Već pri projektovanju, određena je maksimalna brzina od 780 km/č a operativni plafon 11.000 metara. Borbeni radijus dejstva trebalo je da bude oko 2.000 kilometara. Ministarstvo vazduhoplovstva je odobrilo izradu dva prototipa pod vojnom oznakom Ar 234.

Arado je silno želeo da se dokaže na novom području, te su dva prototipa Ar 234 V-1 i Ar 234 V-2 gotovo potpuno završena pre kraja 1941. godine. Međutim, kasnila je isporuka turbomlaznih motora Junkers Jumo 004. Zapravo Junkers Jumo 004 nisu stigli u Arado ni cele sledeće godine, te su prva dva isporučena tek u februaru 1943. godine, a i ti motori su bili predviđeni samo za statičke testove kompatibilnosti sa avionom, kao i za neke testove vožnje po zemlji. Razlog za stalno odgađanje isporuke motora, bila je u prioritetu koji je imao Me-262, te su stoga svi raspoloživi turbomlazni motori odlazili u Meseršmit. Motori sposobni za let Ar 234, isporučeni su krajem proleća 1943. godine, tako da je Ar 234 V-1 obavio svojprvi let tek 15. juna 1943. godine. Prvi letovii su obavljeni bez ikakvih problema, osim što se na prva dva leta padobrani na kolicima nisu otvorili, te su kolica uništena. Do septembra iste godine, već su letela četiri prototipa.

I pre prvog leta. ministarstvo vazduhoplovstva je ozbiljno razmatralo mogućnost da se Ar 234 pretvori u bombarder. Zbog toga je fabrici Arado upućena narudžba za dva prototipa u bombarderskoj verziji pod oznakom Ar 234B, te je dobio ime Blitz (Munja). Kako je avion bio premali da bi nosio bombe unutar trupa, moralo se pronaći prostora za nošenje bombe na spoljnim nosačima. Uz to je dobio i klasični stajni trap tipa tricikla, jer su se skije pokazale kao vrlo loše rešenje, ali i da bi dobio prostor ispod gondola motora za nošenje bonbi.

Program razvoja znatno je usporen kada se 2. oktobra 1943. godine srušio Ar 234 V-2 zbog kvara na motoru. Pri padu je poginuo i pilot. Uprkos tome, Hitleru je Arado Ar 234 predstavlje krajem novembra te godine. Nakon toga je na Hitlerov lični zahtev, razvoj znatno ubrzan, te je dobio isti status kao i Me-262.

Posebno je ubrzan rad na bombarderskoj verziji, te su u kratkom vremenu dovršena još četiri prototipa. Prototip Ar 234 V-5 je dobio nove motore Junkers Jumo 004B-0 koji su imali potisak od 8,2 kilograma (kao i motori na prvim prototipovima) ali su bili 90 kilograma lakši. Prototipovi Ar 234 V-6 i Ar 234 V-8 dobili su turbomlazne motore BMV 003, potiska 7,85 kilo njutna. Iako su manjeg potiska od Junkersovih, motori BMV su imali i znatno manju težinu, tako da se letne karakteristike nisu bitno narušile. Ta dva prototipa posebno su važna, jer su to prvi četvoromotorni avioni na mlazni pogon. Arado Ar 234 V-6 je imao četiri motora pod krilima, svaki smešten u zasebnu gondolu, dok je Ar 234V-8 imao motore smeštene u dve dvostruke gondole. I jedno i drugo rešenje, kasnije će se primeniti na većem broju vojnih i civilnih aviona. Nakon letnih ispitivanja, zaključeno je da je rešenje sa dvostrukim gondolama uspešnije, pošto su pojedinačne gondole stvarale aerodinamičke problema.

Od trećeg prototipa pa nadalje svi Ar 234 su opremljeni sa po dva raketna motora, namenjenih skraćenju staze za uzletanje, koja su postavili na krila iza gondola turbomlaznih motora. Svaki od raketnih motora Valter 109-500 je imao masu od 280 kilograma i potisak od 4,9 kilo njutna u sekundi rada. Nakon uzletanja motori su se odbacivali i na zemlju spuštali pomoću padobrana. Avioni su opremljeni uređajem koji je automatski isključivao drugi raketni motor ako bi jedan zatajio, kako bi se sprečilo nekontrolisano skretanje aviona.

Prvi prototip sa stajnim trapon sa točkovima, dovršen je tek početkom 1944. godine i dobio je oznaku Ar 234 V-9 ili Ar 234B-0. Prvi let je obavio 10. marta 1944. godine, u vreme kad je već pokrenuta serijska proizvodnja. Do kraja juna iste godine, već je isporučeno prvih 20 predserijskih Ar 234B. Uprkos tome, ambiciozan plan o velikoserijskoj proizvodnji morao je biti odbačen jer su tokom zadnje nedelje februara 1944. godine saveznički bombarderi masovno napali nemačke pogone za proizvodnju aviona i znatno smanjili proizvodne kapacitete. Iako je taj napad zaobišao Aradove pogone koji su bili izvan dometa savezničkih bombardera, napadi su ostavili ozbiljnog traga u mogućnosti nabavke raznih avio delova, a posebno motora.

U martu 1944. godine Arado je opremio Ar 234 V-5 i Ar 234 V-7 kamerama i predao specijalnoj izviđačkoj jedinici Luftvafe, radi testiranja upotrebljivosti aviona u izviđačkim zadacima, ali i da bi se jedinice upoznale sa novim tipom aviona. Savezničko iskrcavanje u Normandiji dalo je tim avionima priliku da se prvi put iskažu u ratu. Naime, saveznički lovci su dominirali iznad plaža Normandije i obarali sve nemačke izviđačke avione, tako da su sve komande u Francuskoj i Berlinu ostale bez nužnih informacija o veličini invanzije i smerovima savezničkih napredovanja. Činilo se da bi upravo Ar 234 V-5 i Ar 234 V-7 zbog svoje velike brzine mogli probiti savezničku odbranu i sigurno obaviti zadatke. Zato su 25. jula 1944. godine upućena u Francusku. Međutim, jedan je morao da se vrati, dok je drugi stigao sigurno na odredište. Ostao je neoperativan celih nedelju dana, jer su uzletna kolica, raketni motori i ostala oprema u Francusku poslati kamionima. Prvi operativni let, izveden je 2. avgusta 1944. godine. Čast je pripala poručniku Erihu Someru, koji je let iznad obala izveo ne visini od 9200 metara i brzinom od 740 km/č. Somer se vratio živ i zdrav jer su ga visina leta i brzina učinili neuhvatljivim za savezničke lovce. Zapravo, ten nakon rata se doznalo da ga nisu ni otkrili. Snimke koje je doneo zaprepastile su Berlin jer su pokazale da se na obalama Normandije nalazi 1.500.000 vojnika sa svim potrebnim naoružanjem. Tog dana je u Francusku stigao i drugi avion, te su oni u iduće tri nedelje zajedno obavili 13 izviđačkih misija, a da nijednom ih saveznički lovci nisu uspeli presresti, a kamoli napasti.

Operativno korišćenje uredi

Iako je projektovan kao bombarder često se koristio kao izviđački avion. U situacijama gde se koristio kao bombarder bilo ga je skoro nemoguće presresti lovcima. Kako je projektovan i izrađen u kasnijim fazama Drugog svetskog rata broj proizvedenih primeraka je bio mali: svega oko 200 komada. To je istovremeno bio i poslednji avion nacističke Nemačke koji je preleteo Englesku u aprilu 1945.[1] Poznat kao Blic mada je to ime najčešće pripisivano bombarderskoj B-2 varijanti on je, zajedno sa Meseršmitom Me 262, postavio osnove za razvoj današnje mlazne vojne avijacije.[2]

Zemlje koje su koristile ovaj avion uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Boyne 1994, str. 325
  2. ^ Ethell 1996, str. 107

Literatura uredi

  • Chant, Chrisopher (1977). Drugi svetski rat Avioni (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Zagreb: Alfa. 
  • Bateson, Richard P. Arado Ar 234 Blitz (Aircraft in Profile 215). Windsor, Berkshire, UK: Profile Publications Ltd., 1972.
  • Boyne, Walter J. (1982). The Aircraft Treasures Of Silver Hill: The Behind-The-Scenes Workshop of our Nation's Air Museums. New York: Rawson Associates. ISBN 978-0-89256-216-9. 
  • Boyne, Walter J. (1994). Clash of Wings. New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0-684-83915-8. 
  • Brown, Eric (2006). Wings On My Sleeve: The World's Greatest Test Pilot Tells his Story. London: Orion Books. ISBN 978-0-297-84565-2. 
  • Ethell, Jeffrey L. (1996). Aerei della II guerra mondiale. (in Italian). Milan: A. Vallardi. ISBN 978-88-11-94026-5. 
  • Fleischer, Seweryn and Marek Ryś (2004). Ar 234 Blitz (Aircraft Monograph 10). Gdańsk, Poland: AJ-Press, Second expanded edition. ISBN 978-83-86208-51-7. 
  • Green, William (2010). Aircraft of the Third Reich. 1. London: Aerospace Publishing Limited. ISBN 978-1-900732-06-2. 
  • Griehl, Manfred (2001). Arado Ar 234 (Luftwaffe Profile Series no. 15). Atglen, Pennsylvania: Schiffer Books. ISBN 978-0-7643-1431-5. 
  • Griehl, Manfred and Joachim Dressel (2004). Heinkel He 177 - 277 - 274. Shrewsbury, UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-364-3. 
  • Griehl, Manfred (2003). Strahlflugzeug Arado Ar 234 'Blitz' (in German). Stuttgart, Germany: Motorbuch Verlag. ISBN 978-3-613-02287-4. 
  • Kobel, Franz (1991). The World's First Jet Bomber: Arado Ar 234. Atglen, Pennsylvania: Schiffer Books. ISBN 978-0-88740-203-6. 
  • Kranzhoff, Jörg Armin (1997). Arado, History of an Aircraft Company. Atglen, Pennsylvania: Schiffer Books. ISBN 978-0-7643-0293-0. 
  • Murawski, Marek J. (2007). Arado Ar 234 Blitz (Kagero Monograph 33) (na jeziku: bilingual Polish/English). Lublin, Poland: Kagero. ISBN 978-83-60445-24-2. 
  • Myhra, David (2000). Arado Ar 234C: An Illustrated History. Atglen, Pennsylvania: Schiffer Books. ISBN 978-0-7643-1182-6. 
  • Price, Dr. Alfred. "Arado Ar 234". International Air Power Review, Volume 24, 2008. Westport, Connecticut: AIRTime Publishing Inc. ISSN 1473-9917.
  • Smith, J. Richard and Eddie J. Creek (1984). Arado Ar 234B (Monogram Close-Up 23). Boylston, Massachusetts: Monogram Aviation Publications. ISBN 978-0-914144-23-6. 
  • Smith, J. Richard and Eddie J. Creek (1992). Arado Ar 234 Blitz (Monogram Monarch Series No. 1). Boylston, Massachusetts: Monogram Aviation Publications. ISBN 978-0-914144-51-9. 
  • Smith, J. Richard and Eddie J. Creek (2006). Military Aircraft in Detail: Arado Ar 234A. Hinckley, Leicestershire, UK: Midland. ISBN 978-1-85780-225-2. 
  • Rendulić, Zlatko (1974). Vazduhoplovne doktrine - gledišta i tehnika. Beograd, Vojnoizdavački zavod.

Spoljašnje veze uredi