Arebica
Arebica ili arabica varijanta je persijskog pisma koju su koristili Bosanski muslimani.[1] U upotrebi je bila između 15. i 19. vijeka i često je kategorizovana kao dio alhamijado književnosti. Prije Prvog svjetskog rata bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja Bosanskih muslimana da usvoje arebicu kao treće zvanično pismo, pored ćirilice i latinice.
Arebica | |
---|---|
Tip | abdžad |
Vremenski period | između 16. i 19. vijeka |
Porodica | |
Pravac | zdesna nalijevo |
ISO 15924 | Arab, 160 |
Unikod naziv | Arabic |
Osim u književosti, arebica je korištena u vjerskim školama i administraciji, mada u mnogo manjoj količini od drugih pisama.
Porijeklo uredi
Arebica je zasnova na varijanti persijskog pismo koje je korišteno u Osmanskom carstvu (osmansko pismo), sa dodatnim slovima za glasove c, lj i nj, koja se ne nalaze ni u arapskom, ni u persijskom, a ni u osmanskom pismu. Puna slova su na kraju uvedena sa sve samoglasnike (kao u kurdskom arapskom pismu), što arebicu čini pravim pismom, za razliku od persijske osnove.
Savremena upotreba uredi
Prvi književno rad objavljen na arebici od 1941. godine je strip „Hadži Šefko i hadži Mefko” objavljen 2005. godine (autor Amir el Zubi i Meliha Čikak el Zubi). Autori su napravili neznatne izmjene u pismu.
Prva knjiga na arebici sa ISBN kodom je „Epohe fonetske misli kod Arapa i arebica”,[2] a objavio ju je u Beogradu u aprilu 2013. godine mr. Aldin ef. Mustafić. Ova knjiga predstavlja kompletnu standardizaciju Čauševićeve verzije, a istovremeno je i udžbenik za visoko obrazovanje.
Pismo uredi
Konačnu verziju arebice osmislio je Mehmed Džemalud Čaušević na kraju 19. vijeka. Njegova verzija arebice naziva se matufovica, matufovača ili mektebica.
Ćirilica | Latinica | Arebica | |||
---|---|---|---|---|---|
Kontekstualne forme | Izolovani | ||||
Konačne | Srednje | Početne | |||
А а | A a | ـآ | آ | ||
Б б | B b | ـب | ـبـ | بـ | ب |
В в | V v | ـو | و | ||
Г г | G g | ـغ | ـغـ | غـ | غ |
Д д | D d | ـد | د | ||
Ђ ђ | Đ đ | ـج | ـجـ | جـ | ج [c] |
Е е | E e | ـە | ە | ||
З з | Z z | ـز | ز | ||
Ж ж | Ž ž | ـژ | ژ | ||
И и | I i | ـاٖى ـٖى |
ـاٖىـ ـٖىـ |
اٖىـ | اٖى [a] |
Ј ј | J j | ـي | ـيـ | يـ | ي |
К к | K k | ـق | ـقـ | قـ | ق |
Л л | L l | ـل | ـلـ | لـ | ل |
Љ љ | Lj lj | ـڵ | ـڵـ | ڵـ | ڵ |
М м | M m | ـم | ـمـ | مـ | م |
Н н | N n | ـن | ـنـ | نـ | ن |
Њ њ | Nj nj | [b] | |||
O o | О о | ـۉ | ۉ | ||
П п | P p | ـپ | ـپـ | پـ | پ |
Р р | R r | ـر | ر | ||
С с | S s | ـس | ـسـ | سـ | س |
Т т | T t | ـت | ـتـ | تـ | ت |
Ћ ћ | Ć ć | [b] | |||
У у | U u | ـۆ | ۆ | ||
Ф ф | F f | ـف | ـفـ | فـ | ف |
Х х | H h | ـح | ـحـ | حـ | ح |
Ц ц | C c | ـڄ | ـڄـ | ڄـ | ڄ |
Ч ч | Č č | ـچ | ـچـ | چـ | چ |
Џ џ | Dž dž | ـج | ـجـ | جـ | ج [c] |
Ш ш | Š š | ـش | ـشـ | شـ | ش |
Napomene
Ligature uredi
Kao i standardno arapsko pismo, kada ا veže ل ili ڵ umjestih datih znakova koriste se posebne ligature.
Ćirilica | Latinica | Arebica | |||
---|---|---|---|---|---|
Kontekstualne forme | Izolovani | ||||
Konačne | Srednje | Početne | |||
ла | la | ـلا | لا | ||
ља | lja | ـڵا | ڵا |
Primjer uredi
Arebica | سوا ڵۆدسقا بٖىڃا راݗايۆ سە سلۉبۉدنا وٖ يەدناقا ۆ دۉستۉيانستوۆ وٖ پراوىما. ۉنا سۆ ۉبدارەنا رازۆمۉم وٖ سوۀشڃۆ وٖ ترەبا دا يەدنۉ پرەما درۆغۉمە پۉستۆپايۆ ۆ دۆحۆ براتستوا. |
Ćirilica | Сва људска бића рађају се слободна и једнака у достојанству и правима. Она су обдарена разумом и свјешћу и треба једни према другима да поступају у духу братства. |
Latinica | Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva. |
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Keith Brown, ur. (2005). „{{{2}}}”. Encyclopedia of Language and Linguistics (2 izd.). Elsevier. ISBN 978-0-08-044299-0.
- ^ Foreword to the "The Age of Phonetic Thought of Arabs and Arebica" by Aldin Mustafić
Literatura uredi
- Keith Brown, ur. (2005). Encyclopedia of Language and Linguistics (2 izd.). Elsevier. ISBN 978-0-08-044299-0.
- „Arebica”. Enciklopedija leksikografskog zavoda. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. 1966.