Arebica

варијанта писма бошњачког језика

Arebica ili arabica varijanta je persijskog pisma koju su koristili Bosanski muslimani.[1] U upotrebi je bila između 15. i 19. vijeka i često je kategorizovana kao dio alhamijado književnosti. Prije Prvog svjetskog rata bilo je nekoliko neuspješnih pokušaja Bosanskih muslimana da usvoje arebicu kao treće zvanično pismo, pored ćirilice i latinice.

Arebica
Tipabdžad
Vremenski period
između 16. i 19. vijeka
Porodica
Pravaczdesna nalijevo
ISO 15924Arab, 160
Unikod naziv
Arabic

Osim u književosti, arebica je korištena u vjerskim školama i administraciji, mada u mnogo manjoj količini od drugih pisama.

Porijeklo uredi

Arebica je zasnova na varijanti persijskog pismo koje je korišteno u Osmanskom carstvu (osmansko pismo), sa dodatnim slovima za glasove c, lj i nj, koja se ne nalaze ni u arapskom, ni u persijskom, a ni u osmanskom pismu. Puna slova su na kraju uvedena sa sve samoglasnike (kao u kurdskom arapskom pismu), što arebicu čini pravim pismom, za razliku od persijske osnove.

Savremena upotreba uredi

Prvi književno rad objavljen na arebici od 1941. godine je strip „Hadži Šefko i hadži Mefko” objavljen 2005. godine (autor Amir el Zubi i Meliha Čikak el Zubi). Autori su napravili neznatne izmjene u pismu.

Prva knjiga na arebici sa ISBN kodom je „Epohe fonetske misli kod Arapa i arebica”,[2] a objavio ju je u Beogradu u aprilu 2013. godine mr. Aldin ef. Mustafić. Ova knjiga predstavlja kompletnu standardizaciju Čauševićeve verzije, a istovremeno je i udžbenik za visoko obrazovanje.

Pismo uredi

Konačnu verziju arebice osmislio je Mehmed Džemalud Čaušević na kraju 19. vijeka. Njegova verzija arebice naziva se matufovica, matufovača ili mektebica.

Ćirilica Latinica Arebica
Kontekstualne forme Izolovani
Konačne Srednje Početne
А а A a ـآ آ
Б б B b ـب ـبـ بـ ب
В в V v ـو و
Г г G g ـغ ـغـ غـ غ
Д д D d ـد د
Ђ ђ Đ đ ـج ـجـ جـ ج [c]
Е е E e ـە ە
З з Z z ـز ز
Ж ж Ž ž ـژ ژ
И и I i ـاٖى
ـٖى
ـاٖىـ
ـٖىـ
اٖىـ اٖى [a]
Ј ј J j ـي ـيـ يـ ي
К к K k ـق ـقـ قـ ق
Л л L l ـل ـلـ لـ ل
Љ љ Lj lj ـڵ ـڵـ ڵـ ڵ
М м M m ـم ـمـ مـ م
Н н N n ـن ـنـ نـ ن
Њ њ Nj nj         [b]
O o О о ـۉ ۉ
П п P p ـپ ـپـ پـ پ
Р р R r ـر ر
С с S s ـس ـسـ سـ س
Т т T t ـت ـتـ تـ ت
Ћ ћ Ć ć         [b]
У у U u ـۆ ۆ
Ф ф F f ـف ـفـ فـ ف
Х х H h ـح ـحـ حـ ح
Ц ц C c ـڄ ـڄـ ڄـ ڄ
Ч ч Č č ـچ ـچـ چـ چ
Џ џ Dž dž ـج ـجـ جـ ج [c]
Ш ш Š š ـش ـشـ شـ ش

Napomene

  • ^a Dijakritici ispod ا‎ javljaju se na slovima kojima prethod ى‎.
  • ^b Mustafić koristi ڃ‎ i ݩ‎ umjesto   i   za Ћ ћ/Ć ć i Њ њ/Nj nj.
  • ^c Mustafić koristi ݗ‎, dok Amir el Zubi i Meliha Čikak el Zubi koriste ڠ‎ za Ђ ђ/Đ đ.

Ligature uredi

Kao i standardno arapsko pismo, kada ا‎ veže ل‎ ili ڵ‎ umjestih datih znakova koriste se posebne ligature.

Ćirilica Latinica Arebica
Kontekstualne forme Izolovani
Konačne Srednje Početne
ла la ـلا لا
ља lja ـڵا ڵا

Primjer uredi

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, član 1.
Arebica سوا ڵۆدسقا بٖىڃا راݗايۆ سە سلۉبۉدنا وٖ يەدناقا ۆ دۉستۉيانستوۆ وٖ پراوىما. ۉنا سۆ ۉبدارەنا رازۆمۉم وٖ سوۀشڃۆ وٖ ترەبا دا يەدنۉ پرەما درۆغۉمە پۉستۆپايۆ ۆ دۆحۆ براتستوا.
Ćirilica Сва људска бића рађају се слободна и једнака у достојанству и правима. Она су обдарена разумом и свјешћу и треба једни према другима да поступају у духу братства.
Latinica Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Keith Brown, ur. (2005). „{{{2}}}”. Encyclopedia of Language and Linguistics (2 izd.). Elsevier. ISBN 978-0-08-044299-0. 
  2. ^ Foreword to the "The Age of Phonetic Thought of Arabs and Arebica" by Aldin Mustafić

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi